Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

ZAVNOH: 75 GODINA POSLIJE Gradonačelnik Dukić mora biti svjestan da su Zadar oslobodili partizani

20.09.2018. 10:00
ZAVNOH: 75  GODINA POSLIJE  Gradonačelnik  Dukić mora biti  svjestan da su  Zadar oslobodili  partizani


Na današnji dan, prije 75 godina (20. rujna 1943.), Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) donijelo je povijesnu odluku kojom se Zadar priključuje matici zemlji Hrvatskoj. Tom  odlukom proglašeni su nevažećim „svi ugovori, paktovi i konvencije  sklopljene između Pavelića i talijanske vlade“, kao i oni koje su „razne  velikosrpske vlade sklopile s Italijom“. O toj svojoj odluci, ZAVNOH je  obavijestio vlade SAD-a, Velike Britanije i SSSR-a, kao i cjelokupnu svjetsku javnost. U povodu 75. obljetnice ove povijesne odluke, razgovarali  smo s predsjednikom UABA grada Zadra Miljenkom Letinićem
Kako ocjenjujete odnos gradskih vlasti prema stečevinama NOB-a?
– Grad Zadar, odnosno njegovo vodstvo, što se tiče suradnje s Udrugom antifašističkih boraca i antifašista i poštivanja dobrih stečevina iz  NOB-e,  ponaša  se sukladno općim trendovima koji trenutačno vrijede u  Hrvatskoj. Naime, oficijelna politika Hrvatske, odnosno njeni glavni nositelji, predsjednica RH i premijer ne žele se jasno odrediti o antifašizmu  i NOB-u kao temelju ustavnog poretka u Hrvatskoj i o civilizacijskom pitanju.


Strah od reakcija
Što mislite, zašto je to tako?
– To, po našem mišljenju, čine najmanje zbog dva razloga. Prvi razlog   leži u činjenici  što niti sami nisu u stanju odrediti svoj stav prema ovom  pitanju strahujući od reakcija onog dijela stanovništva koji antifašizam  i  NOB vezuje uz ideologiju i uz izvjesna događanja u Drugom svjetskom  ratu u kojem su, posebice u poratnom razdoblju, stradali nedužni ljudi, a  oni današnje antifašiste vide i doživljavaju kao sljedbenike te ideologije i  izričite krivce. Naravno, u tome ima i puno laži, pretjerivanja, nerazumijevanja povijesnog konteksta i ciljanog određivanja i utjecaja na politiku  iz koje će neke društvene strukture i pojedinci  crpsti nemale koristi.
Što bi, po Vama, trebala činiti službena politika?
– Kada bi današnja politička elita htjela priznati da je većina mladića i  djevojaka pošla u NOB isključivo zbog slobode i sloma fašizma, lišena  bilo kakvih političkih primisli i ideologije, stvari bi se brzo mijenjale.  Međutim, oficijelna politika zabada glavu u pijesak i neće prepoznati pogubnost  i namjere ovih društvenih struktura čime radi katastrofalne pogreške, u civilizacijskom smislu. Dovoljno je ovih dana pogledati ugledne  tiskovine Amerike, Austrije, Njemačke , Norveške i drugih naprednih zemalja i vidjeti što misle o Hrvatskoj, odnosno o njenoj neodređenosti  glede ovih problema.
Mislite li da službena vlast države i grada po tom pitanju udovoljava  radikalnoj desnici?
– Oficijelna se vlast nalazi u jednoj perfidnoj talačkoj poziciji rigidnih  konzervativaca, koji pod parolom  ljubavi za Hrvatsku nude nazadnjaštvo, urušavaju međunarodni ugled, a sve radi osobnih koristi. Ponekad se ta korist manifestira kroz pozicioniranje na političkoj pozornici,  ali u pravilu su u pozadini zaštita i nedodirljivost u mogućim, vrlo često  razložnim sudskim progonima, a najčešće je u pitanju bogaćenje pod  sumnjivim okolnostima. Vlast ne reagira iz razloga što se u ovom korpusu krije kritična masa onih koji izbornim glasovima definiraju političku  kartu Hrvatske. To su njihovi birači, oni su jedni o drugima ovisni. Podržavaju se. Opće nezadovoljstvo progresivnog dijela građanstva raste,  nažalost bez mogućnosti da se stvar riješi. Barem ne brzo.


Odnos Grada prema UABA
A kako gledate na odnos gradskih vlasti prema tradiciji i vrijednostima NOB-a?
– U tom kontekstu sagledavamo odnose Grada Zadra prema našoj  udruzi i NOB-u. Veseli nas, međutim, što uviđamo izvjesne pomake na  bolje, u financijskoj podršci i nekim nužnim vidovima suradnje. Nadamo se da će se i na planu poštivanja stečevina iz NOB-e, koje bi Zadar  morao prepoznati i poštivati, jer je prvi put u svojoj dugogodišnjoj povijesti doživio istinsku slobodu koju su mu podarili dalmatinski partizani i  borci Zadarskog partizanskog odreda, oslobodivši ga 31. listopada 1944.  godine od dugogodišnje talijansko-fašističke okupacije. Procjenjujemo  da će se stvari početi mijenjati, ali da će taj proces biti dug.
Jeste li možda očekivali da će novi gradonačelnik, gosp. Dukić, promijeniti dosadašnju praksu i početi s postavljenjem vijenca pod spomenik sa zvijezdom petokrakom?
– Današnji zadarski gradonačelnik je humanist, intelektualac, mlađi  čovjek koji, želimo u to vjerovati, neće bez promišljanja podilaziti lažnim  domoljubima i donositi odluke na štetu Grada, odnosno njegova ugleda  u svijetu, a taj ugled nije mali. On mora biti svjestan činjenice da su Zadar oslobodili partizani, da su ga vratili u krilo domovine Hrvatske i da je  on danas dragulj u njenom srcu. Slobodan, kozmopolitski, svjetski, europski, ali prije svega hrvatski grad. Partizani su Zadru, osim slobode,  vratili materinski jezik, ugled i razvitak koji je doživio respektabilne razmjere. Sve ovo moralo bi obvezivati ljude na javnim funkcijama i mijenjati njihov odnos prema NOB-u.
Kakav je Vaš odnos s aktualnim gradonačelnikom?
– S gospodinom Dukićem smo izgradili korektan odnos koji se mora  dograđivati. Vrlo cijenimo njegov prošlogodišnji odaziv na proslavu godišnjice Maloiškog ustanka, gdje je održao korektan političko-građanski  govor, koji je dobro primljen u široj javnosti. Osim toga, što je još značajnije, položio je vijenac pod spomenik.




Zvijezda nije sporna
Vratimo se na zvijezdu petokraku. Kako bi se trebalo odnositi prema tom simbolu?
– Što se tiče zvijezde petokrake, mi razumijemo da su se pod tim simbolom dogodile određene ružne stvari u ratu i poraću, a posebice u Domovinskom ratu kada je s tom zvijezdom jurišala Miloševićeva soldateska. S ove vremenske distance mi te stvari vidimo, mada razumijemo povijesni kontekst u kojem su se te nepodopštine događale i osuđujemo ih.  S druge strane ne smijemo smetnuti s uma da je pod tim simbolom oslobođena Europa, da je slomljen fašizam, da je Hrvatska vraćena svome  narodu. Sama zvijezda, dakle, po nama, nije sporna, ako se ne koristi u  provokativne ciljeve, sporni su zločini koji su se dogodili s njom kao simbolom. Ali svaki zločin je počinio čovjek i on mora odgovarati. Ako ćemo  biti pošteni, zar u povijesti i pod križem nisu počinjeni zločini? Ali o tome ne želimo ili ne smijemo pričati. Ovdje je naglasak na ciljanoj stigmi,  na jednom režimu, a ne zvijezdi. Jer da je to u pitanju onda bi tražili i od  Svetog Oca da je skine s tijare, da se skine s vrlo prihvatljivog pivskog  branda, da je za Božić ne stavljamo na javna mjesta, da nemamo diplomatske i druge kontakte sa zemljama koje zvijezdu imaju kao svoje  državno obilježje.
Što očekujete od gradonačelnika Dukića?
– Nadamo se da će gosp. Dukić uvidjeti ove argumente, pa kao što mi  nemamo nikakvih poteškoća oko postavljanja vijenaca na spomenik žrtvama iz Domovinskog rata, da tako neće niti on imati razloga ne shvatiti  da se radi o davanju počasti žrtvi, koja tu počast zaslužuje, a ne zvijezdi.  Na kraju, zar prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nije godinama  živio i radio s crvenom zvijezdom na čelu. Najprije u ratu kao partizan, a  poslije kao general u Titovoj vojsci. Sjetimo se, također, kako se zvao  sportski klub na čijem je čelu bio kao predsjednik Tuđman, zvao se Partizan, u kojoj je državi bio – u Srbiji, i u kojem gradu – u Beogradu, te koji  znak ima taj klub u svom logu – ima zvijezdu. Pa što sada!? Je li mu sudimo zbog toga? Urazumimo se i krenimo u budućnost neopterećeni!  Pamtimo i praštajmo!


Suradnja s braniteljskim udrugama
Kakav je danas odnos Vaše udruge s udrugama proizišlim iz Domovinskog rata? Postoji li razumijevanje, možda suradnja, ili nemate  uopće komunikaciju s njima?
– Naša udruga u svim prigodama pruža ruku suradnje svim udrugama  proizišlim iz Domovinskog rata. Pozivamo ih na naše svečanosti,  tražimo i nudimo suradnju. Do sada nije bilo kvalitetnih odgovora s druge strane. Želimo istaknuti da gradska vlast i  gradonačelnik imaju prihvatljiv odnos prema nama i da procjenjujemo da će se stvari mijenjati.  Polako, ali prihvatljivo. Naime, mi u toj našoj suradnji vidimo izvjesnu  simboliku. Partizani, odnosno narodnooslobodilačka vojska, oslobodila  je Zadar, a Hrvatska vojska ga je obranila od neofašizma Slobodana Miloševića. U čemu je razlika? Zašto se suradnja odbija? Mi smo optimisti  tim više što su mnogi od nas antifašista bili učesnici Domovinskog rata,  mnoga naša djeca i unuci. Pa za Boga miloga, mi imamo istu zastavu, isti  grb, istu himnu, isti grad i istu Hrvatsku za koju nećemo dozvoliti da je  pojedinci svojataju i zabranjuju, da je i drugi građani s pravom vole. Ona  nije ničija prćija. Mi ćemo biti ustrajni u želji da do te suradnje, u kvalitetnom smislu, dođe.
Pripadnik Vaše udruge, sudionik NOB-a, postavlja vijenac pod spomenik poginulima u Domovinskom ratu, a njegov je sin umro od posljedica sudjelovanja u tom Domovinskom rata. Ima li tu neke simbolike za Vas, o čemu govori taj primjer?
– Naša udruga uvijek  u svim prigodama polaže vijence na spomen obilježja stradalima u Domovinskom ratu. To ćemo činiti i ubuduće. Gradski protokol nas uredno registrira, ali doživljavamo određene neugodnosti, naravno, ne samo prigodom polaganja vijenaca. Ovo što spominjete  dogodilo se prigodom polaganja vijenaca na Gradskom groblju, kada je  u našoj delegaciji bio učesnik NOB-a čiji je sin aktivni sudionik Domovinskog rata i umro je zbog posljedica koje je tamo doživio, a da nam se  prigodom polaganja vijenca zviždi. Sramota! Malo je reći – nekulturno.  Što ti pojedinci nose u svojoj glavi?. Imaju li predodžbu o tome kako smo  se mi osjećali tada, a pogotovu otac stradalog stradalog branitelja?
Ono što nas je posebno žalostilo jest činjenica da nitko od odgovornih  nije našao za potrebu reagirati. Prići nam, ispričati se, utješiti nas. Osuditi  taj čin. Ne želimo da se to događa. Neka se vlast na svim razinama potrudi da nam omogući djelovanje u okvirima ustava i zakona. Mi nismo  ilegalna organizacija. Nismo neprijatelji društva. Ne nosimo šajkače, niti  skačemo s mitraljezima iz šume. Mi samo želimo svojim radom doprinijeti civilizacijskom iskoraku, širiti razumijevanje i toleranciju i pomoći u  razvoju Hrvatske koliko budemo mogli. Zašto nas se prikazuje babarogama?
Kakav je Vaš stav o povijesnoj ulozi Tita za hrvatski narod?
– Bilo bi lažno sada kazati, pa i radi nekih dodvorničkih razloga zbog  kojih bi Udruga možda imala koristi, da mi ne poštujemo ulogu Tita u  NOB-u i u poslijeratnom razvoju. Pa nismo mi izmislili da je na njegovu  sprovodu okupljen najveći broj državnika iz cijelog svijeta. Valjda su oni  sami procijenili da taj čovjek to zaslužuje. Za nas nije prihvatljivo da se  on izjednačava s Antom Pavelićem. Tu postoji jasna i nedvosmislena razlika. Pavelić je bio izdajnik i kukavica, a Tito je bio heroj i osloboditelj  koji je vratio prodanu dragu nam hrvatsku zemlju hrvatskome narodu.  To su neusporedive razlike. Tvrditi s ove vremenske distance da je Tito  bio nepogrešiv bilo bi lažno prikazivanje povijesti i činjenica koje su lako  dokazive. Međutim, mi smatramo da su pozitivni učinci njegove vladavine veći od onih negativnih. Tito je imao hrabrosti reći Pavelićevim gospodarima Mussoliniju i Hitleru ono što je trebalo, suprotstaviti im se  oružjem, pobijediti u dugom i iscrpljujućem ratu, svrstati se uz snage  naprednog svijeta, reći Staljinu ne u obrani naših interesa, itd. Činio je  sve da svijet učini boljim, pravednijim, tolerantnijim. Sjetimo se samo  njegove uloge u Pokretu nesvrstanih, pomoći nerazvijenim zemljama,  suzbijanju kolonijalizma, itd. U toj silnoj aktivnosti bilo je i grešaka, koje  slobodna i neovisna povijesna znanost mora rasvijetliti. Nije prihvatljivo  da se njegova uloga za slobodu Hrvatske javno prostituira po raznim nacionalističkim skupovima i zadimljenim 'bircuzima'. Ne smije se u razmatranju povijesnih činjenica gledati samo zlo. Moramo vagati i dobro.  U svakom mraku moguće je pronaći svjetlo, ako ga želiš tražiti i u tome  biti ustrajan.