Susret s Miroslavom Krležom u zadarskoj knjižari

Slika korisnika mkvanja
Moždani udar
Autor: 
Wikipedia
Miroslav Krleža

Nepoznat Netko donio je Jesen u Sjevernu Sobu.
O, sada, kad sve je boja, berba i miris vina,
i kada se čuje pjesma Stvari i Živinâ, i kad mrtvaci viču od čežnje u grobu, Nepoznat Netko donio je Jesen na srebrnom pladnju u sobu:
grožđe i kruške, jabuke i smokve.
A vani se puše sunčanog soka lokve, i čuje se kroz prozor gdje u svili dana pjeva negdje žena.
I cvrkuću ptice.
Moj prijatelj svećenik u jednoj zadarskoj knjižari kupuje knjigu Miroslava Krleže. Do njega stoji lijepa dama u poodmaklim godinama, sa strateški lakiranim noktima u crvenoj boji. »I vi to kupujete?« iznenađeno upita gospođa moga prijatelja svećenika. Svećenik Svete Katoličke Crkve i Krleža?
Nije li Krleža Antikrist, labavi Hrvat, čovjek koji je igrao šah s Josipom Brozom, kišobran ispod čije glomaznosti nije mogao stati više nijedan intelektualac, književnik, pjesnik. Nije li Krleža marksist, ključ koji otključava i zaključava lokot kulture u zemlji Hrvata? Svećenik i Krleža? Ako se mene pita ta je kombinacija dobra, kvalitetna, umno potentna, plemenita, relaksirajuća. Sanjam dan kada će naši biskupi u svojim propovjedima citirati i Miroslava Krležu. Krleža je bitan pisac koji se nameće mladima da ga čitaju u krivo doba njihovog života. Krleža je pisac koji se omrzne našim mladima jer je teško razumjeti ga u njihovoj mladalačkoj dobi. Krleži se rijetko tko vraća i isčitava ga. Etiketirati Krležu s jednom ili dvije riječi šteta je za one koji ga etiketiraju. Umjesto etiketa dobro je uroniti u to veličanstveno umjetničko djelo koje će relaksirati um, a nove spoznaje udahnut će životu novi polet i oduševljenje. Čitati Krležu znači oživljavati sve dublje slojeve svoga duha i svoga uma.
Društvo koje ljudima nudi samo zabavu, društvo je koje umrtvljuje kritički um i odriče se svakog progresa. Društvo koje najviše novaca izdvaja za zabavu, koja je dobra ukoliko je tek dio društvene ponude, društvo je koje ljudima poput Huxleyevih junaka u Vrlom novom svijetu daju narkotike sreće koji ih na rate uzimaju i njima ovladaju. Samo ponuda zadovoljstava ljude umrtvljuje, bistrinu misli zamagljuje, a svaki napredak isključuje. I zato katolički svećenik koji u zadarskoj knjižari kupuje Krležu, svećenik je koji će kritički razmatrati i loše situacije u svojoj zajednici, a društvu će darivati bistru, jasnu i plemenitu Crkvu.
Oduševljen sam što kao vjernik katolik čitam Krležu, uživajući i u njegovoj Jesenjoj pjesmi u uvodu ove kolumne.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4 (2 glasova)