Zadarski darivatelji organa u zadnjih pet mjeseci spasili dvadesetak života

Slika korisnika valentinam
HUMANOST
Za eksplantaciju organa dolaze timovi izvana, ovisno o tome koji će organi biti eksplantirani, a mi dajemo tim anesteziologa, instrumentarki, vozača. Cijeli postupak traje par dana i u organizaciji sudjeluje široki tim liječnika specijalista, glavna sestra JIL-a Ivana Mužanović, a dr. Sulen i ja obično organiziramo sve to, kazao je dr. Edi Karuc
Arif SITNICA
Osobe koje izgube bitku s životom mogu pomoći onima kojima su potrebni organi

U posljednjih pet mjeseci spašeno je dvadesetak života zahvaljujući darivateljima organa i timu za eksplantaciju u Općoj bolnici Zadar koji je prošao edukaciju u ožujku ove godine. Posljednju eksplantaciju obavili su prije četiri dana, tri u kolovozu i jednu u svibnju. Od petero donora, dvoje su bili strani državljani koje je nesretna sudbina zatekla baš u našem gradu, dok su ostalih troje sa zadarskog područja. Eksplantacije su obavljene uz pristanak njihovih obitelji koji su dali liječnicima iz tima za eksplantaciju, nakon što su obaviješteni da su njihovi bliski članovi obitelji preminuli. A upravo taj dio, razgovor s obiteljima osoba, najteži je dio postupka eksplantacije, kažu nam liječnici iz tima, specijalisti anesteziologije, reanimatologije i intezivnog liječenja dr. med. Nina Sulen i dr. med. Edi Karuc, inače šef Odjela za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje te zamjenik ravnatelja bolnice.

- Najčešći donori organa su osobe s izljevima krvi u mozak, a potom oni s ozljedama nastalim u raznim nesrećama. Njima najbliže članove obitelji prvo moramo obavijestiti da su njihovi najmiliji preminuli, odnosno da im je utvrđena moždana smrt, iako im srce još kuca. To su za njih teške situacije, vrlo emotivne i stresne, i dok to proživljavaju mi ih moramo pitati za donaciju organa, govori dr. Karuc, a njegova kolegica dr. Sulen dodaje kako su u posljednjih godinu dana imali samo jedno odbijanje.

- Obiteljima darivatelja organa neizmjerno smo zahvalni jer tim nesebičnim i humanim činom spašavaju po nekoliko života. Ne treba ni spominjati koliko to znači teško oboljelima kojima je to prilika za nastavak ili produljenje života. Ujedno, sama brojka donatora govori o tome koliko je razvijena svijest hrvatskih građana kao i želja da pomognu drugima, kaže dr. Sulen, a dr. Karuc nam pojašnjava proceduru.

- Ljudi kod nas budu po nekoliko dana. Prati se stanje i kako se ono pogoršava, dođe dan kad se utvrđuje moždana smrt. Tu je uključen jako veliki broj ljudi. Naprave se dva pregleda, paraklinički test, odnosno kod nas CT s kontrastom gdje gledamo cirkulira li uopće krv u mozgu. Ukoliko ne, proglašavamo moždanu smrt. Potom obavještavamo Ministarstvo zdravlja, uzimamo uzorke krvi i tkiva i onda nam se putem sustava Euro transplanta čiji je Hrvatska član i koji ima ukupno osam članica, ali i suradnju s drugim zemljama, vidi se tko je najadekvatniji primatelj s liste ili postoji li hitan slučaj. Treba reći da oko 80 posto organa ostaje u Hrvatskoj i da tek jedan mali dio propadne. EU transplantant osnovan je upravo radi toga da se što veći broj organa iskoristi, a isto tako putem tog sustava i Hrvatska dobija organe, pojašnjava dr. Sulen, a dr. Karuc dodaje kako se svim donatorima uzimaju bubrezi i jetra, potom srce, gušterača, tkiva koja se mogu kasnije iskoristiti, žile, tetive, kosti, rožnice i drugo.

- Kako se tehnologija razvija, tako su mogućnosti veće. Eksplantacija srca je najzahtjevnija bilo da se eksplantira cijelo ili se uzimaju, primjerice samo zalisci jer brzo propada nakon što se prekine cirkulacija. Upravo zbog toga do primatelja se prevozi helikopterom, dok po ostale organe dolaze timovi s opremljenim vozilima i odvoze ih sami, kaže dr. Karuc dodajući kako se u posljednje vrijeme uzimaju organi i starijih osoba pa čak i 90-godišnjacima.

- Za eksplantaciju organa dolaze timovi izvana, ovisno o tome koji će organi biti eksplantirani, a mi dajemo tim anesteziologa, instrumentarki, vozača. Cijeli postupak traje par dana i u organizaciji sudjeluje široki tim liječnika specijalista, glavna sestra JIL-a Ivana Mužanović, a dr. Sulen i ja obično organiziramo sve to pa ponekad ostajemo tu i cijeli dan. No nije nam teško jer je svaki život neprocjenjiv, kaže dr. Karuc, a dr. Sulen pojašnjava kako je sam proces eksplantacije jednostavan, no onaj koji mu prethodi, od prepoznavanja mogućeg donora, pravovremenog obaviještavanja svih koje treba, pa do održavanja takvog pacijenta koji je podložan infekcijama i slično, puno kompliciraniji i zahtjevniji. Timovi koji dolaze po organe najčešće dolaze noću kako bi proces transplantacije odnosno usađivanja organa primatelju mogao početi u jutarnjim satima. Ukoliko organ ostaje u Hrvatskoj, adresa mu je KBC Rebro ili Klinika Merkur.

Prva eksplantacija u zadarskoj bolnici obavljena je još 2003. S godinama, ponajviše zbog nedostatka liječnika, s eksplantacijama se stagniralo na jedan do dva slučaja godišnje sve do ožujka ove godine kad je spletom okolnosti, konkretno odlaska dr. Danijele Deković na porodiljski, dvoje liječnika anesteziologa - dr. Sulen i dr. Karuc, upućeno na edukaciju, pa sada on ima četvero liječnika među kojima je i dr. Nada Ninčević.

Ravnatelj zadarske bolnice, dr. Željko Čulina ponosan je na uspjehe svojih liječnika.

- U kratkom vremenu napravljeni su veliki pozitivni pomaci i zadarska bolnica po malo postaje prepoznata kao centar za eksplantaciju, kaže nam dr. Čulina, no dvoje članova tima, naši sugovornici dr. Sulen i dr. Karuc, skromno tek izražavaju nadu da će uskoro dostići centre koji su po rezultatima bolji. No već su jako dobri zbirni rezultati prema kojima je Hrvatska po transplantacijskom programu u samom vrhu među članicama Euro transplanta, a u Europi uz bok Španjolcima što je svijetli primjer organizacije i stručnosti.

- Upravo od Španjolaca smo preuzeli model bolničkih koordinatora i pomoćnika što se pokazalo kao jako dobro i učinkovito. A jako dobro stojimo i s donacijama organa jer su naši ljudi zaista po tom pitanju jako odgovorni i na jednoj visokoj razini svijesti, zaključuje dr. Čulina.

No iz registara primatelja organa razvidno je kako je, usprkos sve većem broju donatora, potreba za njima i dalje puno veća. Po definiciji presađivanje ili transplantacija organa je metoda liječenja bolesnika kod kojih je došlo do nepovratnog zatajenja funkcije organa stoga je svaka donacija zapravo spašavanje života.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (5 glasova)