ČUVARICA ŠKRINJE Pokretna kulturna baština prati je cijeli život

Lukrecija Pavičić Domijan dobila je Nagradu »Vicko Andrić« za životno djelo i to za izvanredna postignuća na području zaštite kulturne baštine.
Nagradu joj je na svečanosti koja je održana u Državnom arhivu u Zagrebu uručila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.

Inventariziranje i vrednovanje
– Kad sam čula da sam nominirana za ovu nagradu bila sam jako ganuta. Naime, nisam očekivala da ću dobiti nagradu jer sam već neko vrijeme u mirovini iako sam aktivna u poslu kao savjetnica. Ova nagrada mi je svojevrsna satisfakcija jer sam dugi niz godina radila taj posao koji me obuzeo i bio moj život, priča nam Lukrecija Pavičić Domijan dodajući kako je tijekom dugogodišnjeg rada na zaštiti i očuvanju baštinjene građe osobitu sklonost gajila prema baštinjenim pokretninama koje su s vremenom postale predmet snažnijeg interesa, osobita ljubav koja i danas opliće njezin život.
– Pokretna kulturna baština zbirni je naziv za široku lepezu likovnih djela, djela primijenjene umjetnosti, umjetničkog obrta, etno i industrijske baštine nastalih tijekom minulih desetljeća i stoljeća disperziranih kako u muzejima, galerijama, arhivima, knjižnicama, kazalištima i javnim prostorima tako i u privatnim zbirkama i interijerima, u vjerničkim prostorima raznih konfesija, te u vlasništvu raznovrsnih instituta, udruga i škola, pojašnjava Pavičić Domijan.
​Ova zadarska povjesničarka umjetnosti i umirovljena dugogodišnja djelatnica Konzervatorskog odjela u Zadru nagradu za životno djelo dobila je zbog sveobuhvatnog doprinosa razvoju konzervatorske struke i sustava zaštite kulturne baštine te sustavnog pristupa evidentiranju, inventariziranju i vrednovanju kulturne baštine.
U obrazloženju je istaknuto kako je svoj konzervatorski radni vijek svestrano i predano provela u Konzervatorskom odjelu u Zadru, a zatim i kao voditeljica Inspekcijske službe za zaštitu kulturne baštine pri Ministarstvu kulture. Godine 2013. odlazi u mirovinu, ali i dalje ostaje radno aktivna. Od 2002. godine imenovana je članicom Stručnog povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra.

Tekstiloteka
Upravo njezinom zaslugom i inicijativom, naglašeno je u obrazloženju odluke, sustavno se počela evidentirati do tada zanemarena pokretna kulturna baština brojnih crkava i riznica diljem Hrvatske, a osobito na području Dalmacije. Ovo nam je i sama potvrdila.
– Mi konzervatori smo terenski radnici i prilikom obilazaka i rada na terenu vidjela sam i naišla na jako mnogo vrijednih pokretnina, među kojima posebno tekstilija, koje su bile u lošem stanju. Zato sam inzistirala da se otvori tekstiloteka u kojoj sve vjerske zajednice u Hrvatskoj mogu pohraniti svoje tekstile i na taj ih način sačuvati za buduće generacije, govori Pavičić Domjan.
U pojašnjenju nagrade također je navedeno kako je iz velikoga opusa evidentiranih zbirki sakralne umjetnosti, privatnih zbirki, pergamena, evidencija i popisa paške čipke i čipke od agavinih niti, zatim brojnih riznica i njihovih stalnih postava koje je uredila, evidentno da je Lukrecija Pavičić Domijan jedna od prvih konzervatora koji su se posvetili sustavnoj valorizaciji i popularizaciji pokretne kulturne baštine.
Na pitanje što joj je bilo najdraže ili najupečatljivije u cijeloj karijeri odgovara kako je najviše voljela raditi inventarizacije.

Svećenički plašt i zavjetno prstenje
– Najveći gušt mi je bio raditi na terenu kad bismo došli u neku stari objekt i tamo radili inventarizaciju. Sjećam se jednom prigodom smo radili u staroj crkvi u Lukoranu gdje sam na kraju dana bila crna kao dimnjačar. Jedan od zanimljivijih nalaza je tekstil kojega smo pronašli u unutrašnjosti rapske katedrale. Naime, unutrašnja strana oltara je bila oblijepljena tekstilom kojeg sam ja pažljivo nekoliko dana skidala i pazila da se dodatno ne uništi. Nakon toga je to platno restaurirano i otkrili smo da je to dio svečanog plašta kojega svećenici nose prilikom nekih velikih vjerskih proslava, otkriva Pavičić Domijan samo djelić uvida u posao iz kojega je razumljivo zašto ju je, kako je rekla, obavio i držao kroz cijeli život. Ističe kako je jako bitno da se kroz sve te materijale koje su pronašli odražava raznolikost naših regija.
Osim toga, kroz rad je nailazila na raznolik predivan nakit, a posebno je, kaže, dojmljivo zavjetno prstenje žitelja Krapnja koji su odlazili u Svetu zemlju i tamo kupovali prstenje s relikvijama koje su potom poklanjali Crkvi i zavjetovali svetoj Mariji da ih čuva dok rone spužve i koralje.
U razgovoru smo se dotaknuli i potrebe podizanja spoznaje o vrijednosti baštinjenja pokretnih kulturnih dobara jer inflacija tržišne ponude znatno ugrožava niz segmenata baštinjene građe kao što u tekstilije, liturgijske utenzilije, porculan, namještaj pa čak i nakit.
– Nedostatak stručnih djelatnika za temeljit, intenzivniji i aktivniji rad na pronalaženju, prikupljanju, inventarizaciji i stručnoj valorizaciji građe prioritet je u svakom slučaju i akutan je problem. Broj aktivnih sudionika u tim procesima u posljednjem desetljeću u disbalansu je s brojem pokretnih kulturnih dobara koje vape za skrbi. Hitno je i obavezno potrebno educirati nove kadrove i uključiti ih u te poslove jer koliko cijenimo vlastito kulturno-povijesno nasljeđe toliko cijenimo svoje okruženje pa i sebe, zaključuje Pavičić Domijan.
 

Od 1975. godine u zadarskom Konzervatorskom odjelu

Lukrecija Pavičić Domijan rođena je u Kotoru 1947. Diplomirala je Povijest umjetnosti te Hrvatski jezik i književnost 1976. na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 1975. godine zaposlena je u Konzervatorskom odjelu u Zadru. Kao konzervatorica obavlja razne poslove u struci, a od 1989. radila je na poslovima evidentiranja i inventarizacije pokretnih kulturnih dobara.
Odluku o nagrađenima donio je Odbor nagrade u sastavu: Davor Trupković pomoćnik ministrice kulture, Tajana Pleše, Lidija Nikočević, Zvonko Bojčić, Branka Šulc, Radoslav Bužančić, Zoran Wiewegh, Mirna Sabljak i Tatjana Horvatić.
Povjerenstvo je ocijenilo kako je Pavičić Domijan zahvaljujući svojoj stručnosti, predanosti i stalnom terenskom radu te bogatom stečenom iskustvu, ali i nepresušnoj radnoj energiji, uspjela sačuvati od devastacije i propadanja brojne primjerke kulturne baštine.