GODINE NISU VAŽNE Edo Bubnjar: "Ja sam kao Manuel Neuer, ali nema me tko snimiti"

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika mkvanja
Vratar Škabrnje ‘91 uskoro će napuniti 56 godina
Autor: 
Računam braniti još minimalno tri-četiri godine. Fizički se osjećam odlično, redovno treniram, i nemam nikakvih poteškoća s obzirom na to koliko mi je godina. Nogomet mi je bio i ostao prva ljubav koja zaborava nema - kaže Bubnjar
NENAD OPAČIĆ/HNK ZADAR
Edo Bubnjar

U subotu 10. listopada vratio se tamo gdje je i počeo - na Stanove. Na utakmici 6. kola Prve ŽNL između Zadra i Škabrnje ‘91 (4:0).
- Kad su ono bile Mediteranske igre? - zapitao me. Kažem 1979. u Splitu, a u Zadru se tada igrala jedna skupina nogometnog turnira.
- Počeo sam braniti dvije godine prije toga. Prvi trener mi je bio Jakov Pinčić.
Dakle 1977.
- Baš tako.
Znači branite već 43 godine.
- I to bez prestanka.
I tako je počeo razgovor s Edom Bubnjarom, 56-godišnjim vratarom županijskog prvoligaša Škabrnje ‘91. Premda duboko u šestom desetljeću Bubnjar danas bez problema brani svih 90 minuta na seniorskoj utakmici. Seniorskoj, ne veteranskoj. Jest, da je četvrti rang u pitanju, istina je da vratari u nogometu (ali ne samo u nogometu) znaju dugo trajati, ali ipak...
- Registrirali su me ove godine za veterane. Branio sam jednu utakmicu, a onda su me zvali da seniorima fali golman. »Svukao« sam se iz veterana i vratio tamo gdje i pripadam, u seniore.
I nije Bubnjar, koji je rođen 3. studenoga 1964., slučajno branio protiv Zadra.
- Ja sam sada prvi vratar Škabrnje. Nemam zamjenu.
Sport je u Bubnjara obiteljski izbor.
- Brat Zdenko je bio nogometaš, kao i moji prvi rođaci. Nećak Andrija sada igra u Bugarskoj. Ima nas Bubnjara nogometaša.

Škabrnjske muke

Jedno od težih pitanja mu je bilo nabrojiti klubove u kojima je branio.
- Lakše bi mi bilo reći gdje nisam branio. A gledajte, uvijek sam bio po klubovima iz Zadarske županije, a tu sam već 40 godina. Često sam mijenjao momčadi, pa sad računajte. Prije Škabrnje sam zadnje dvije godine branio u Galovcu.
Dobro, koje klubove posebno pamtite?
- Rodio sam se i danas živim u Prkosu, a nogomet sam počeo igrati u osnovnoj školi u Škabrnji. Premda je Zadar prva momčad u kojoj sam branio, Škabrnja je uvijek bila i ostala moj klub. Kad je riječ o ostalima rado se sjetim dvije sezone u Sv. Mihovilu, pa tri u NOŠK-u. Bio sam i u Raštanima, ali ne u onim zlatnim vremenima tog kluba. Uvijek sam branio u klubovima koji su bili na začelju, nikada u onima koji su se borili za titule. I kada bih negdje došao često su se ti klubovi spašavali od ispadanja.
Ni danas nije drugačije jer Škabrnja je trenutačno posljednja u Prvoj ŽNL.
- Teško ćemo mi ove sezone. Ne ide, a ne vidim načina za krenuti na bolje. Nemamo kvalitetu, slabo se trenira i to je to.
Škabrnja je ne tako davno igrala kvalifikacije za Treću ligu.
- Tada je bilo novaca. Danas ih nema, igrači su otišli i zato smo se našli u ovako teškoj situaciji.

Vratara ima, ali...

Do seniora Zadra nije došao.
- Nisam, nažalost. Ja sam bio običan golman sa sela, nije imao tko stati iza mene. Ne samo iza mene, nego i iza tolikih drugih. Nažalost, čini mi se da se ni danas nije puno toga promijenilo. Vidim po našim klubovima dosta zanimljivih golmana, ali u županijskoj ligi za igrače, a to znači i vratare, nema napretka. Netko mora tim mladićima dati priliku u nekom višem rangu. Zadarsko podneblje je dalo tolike vratare, a to nije slučajno. Uz niz jakih nogometnih sredina u Hrvatskoj zadnja dva vratara u reprezentaciji su Zadrani, Danijel Subašić i Dominik Livaković. To sve govori.
Od nogometa se u nižim ligama ne može (pre)živjeti.
- Uvijek sam nešto morao raditi uz nogomet. Najviše sam se bavio pituravanjem i nekim manjim građevinskim poslovima. Tako je i danas.
Uspoređujući se s drugim vratarima Bubnjar kaže da »brani kao Manuel Neuer«.
- Volim njegov stil u kojem sudjeluje u igri. I ja sam takav. Jako dobro pratim igru i često sam više branič nego vratar. Ne smijem sebi dopuštati situacije »jedan na jedan« s protivničkim napadačima jer tu nema puno izgleda. Zato moram reagirati na vrijeme kako bih bio prije na lopti.
Za Neura, vratara Bayerna i njemačke reprezentacije, kaže da je jasno što televizija može napraviti.
- Neuera svi snimaju, a mene i moje kolege po županiji nema tko snimiti i staviti na televiziju i internet. Kada bi se to dogodilo vidjeli biste da i među nama ima »Neuera«.

Niko Matković

Logično, netko tko toliko dugo brani promijenio je na desetke trenera.
- Najveći znalac koji me trenirao je Niko Matković. Bilo ih je još dobrih, recimo Mladen Budanović i Vlado Pirović u Croatiji iz Turnja. Ipak, Matković je broj jedan.
Pokušao je Bubnjar svoje golemo znanje i iskustvo prenijeti na mlade snage.
- Radio sam jednu sezonu s mladim vratarima u Škabrnji. Jako bih volio time se baviti, ali nisam našao zajednički jezik s klubom. Uživao sam s djecom koju nisam učio samo vratarskim vještinama. Neki koji su došli nisu znali ni pravilno hodati. Danas je tako, djeca puno sjede, malo se kreću i susrećemo se s nekim do jučer nezamislivim poteškoćama.
Govoreći o današnjim trenerima ističe:
- Nažalost, sve se svelo na to imate li licencu ili ne. Onaj tko ima taj je odličan, onaj tko nema ne vrijedi ništa. A nije tako. Mislim da je danas previše YouTube trenera koji nemaju iskustvo realnog nego virtualnog nogometa. Ti se treneri sve više nameću. Jedini uvjet koji se traži je papir, a za iskustvo vas nitko ne pita.
Logično pitanje za kraj bilo bi do kada još na golu?
- Računam minimalno tri-četiri godine. Fizički se osjećam odlično, redovno treniram, i nemam nikakvih poteškoća s obzirom na to koliko mi je godina. Nogomet mi je bio i ostao prva ljubav koja zaborava nema...

 

Korak do St. Paulija

Imao je Bubnjar i izlet u inozemstvo.
- Bila je u pitanju treća njemačka liga, mislim tamo negdje iza Domovinskog rata. Klub se zvao Tus Celle i sve je bilo dogovoreno. Postojala je i opcija potpisivanja ugovora sa St. Paulijem koji je tada bio prvoligaš. Nažalost, kako to obično bude, posao je propao i vratio sam se kući.

 

RADENKO ŠIMUNOV

U sezoni 2019./20. nastup u Trećoj HNL je upisao Radenko Šimunov, zadarski vratar rođen 26. siječnja 1967. Šimunov je pomoćni trener biogradskog Primorca u kojem je zadužen i za rad s vratarima

 

Bez ozljeda

Karijera kakva se rijetko viđa za Bubnjara je prošla gotovo bez ozljeda.
- Samo sam jednom bio ozlijeđen. Prije tri godine imao sam problema s prednjim križnim ligamentima. No, doktor mi je rekao da ne trebam na operaciju, nego da nastavim trenirati i da će sve biti u redu. To se i dogodilo.

 

Incident u Debeljaku

Bubnjar ističe da je dobio »jedan ili dva crvena kartona«.
- Napravio sam jedan teži incident u karijeri. Bilo je to u Debeljaku kada sam udario pomoćnog suca. Jako mi je žao zbog toga i to mi je najveća mrlja u karijeri.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)