U subotu 10. listopada vratio se tamo gdje je i počeo – na Stanove. Na utakmici 6. kola Prve ŽNL između Zadra i Škabrnje ‘91 (4:0).
– Kad su ono bile Mediteranske igre? – zapitao me. Kažem 1979. u Splitu, a u Zadru se tada igrala jedna skupina nogometnog turnira.
– Počeo sam braniti dvije godine prije toga. Prvi trener mi je bio Jakov Pinčić.
Dakle 1977.
– Baš tako.
Znači branite već 43 godine.
– I to bez prestanka.
I tako je počeo razgovor s Edom Bubnjarom, 56-godišnjim vratarom županijskog prvoligaša Škabrnje ‘91. Premda duboko u šestom desetljeću Bubnjar danas bez problema brani svih 90 minuta na seniorskoj utakmici. Seniorskoj, ne veteranskoj. Jest, da je četvrti rang u pitanju, istina je da vratari u nogometu (ali ne samo u nogometu) znaju dugo trajati, ali ipak…
– Registrirali su me ove godine za veterane. Branio sam jednu utakmicu, a onda su me zvali da seniorima fali golman. »Svukao« sam se iz veterana i vratio tamo gdje i pripadam, u seniore.
I nije Bubnjar, koji je rođen 3. studenoga 1964., slučajno branio protiv Zadra.
– Ja sam sada prvi vratar Škabrnje. Nemam zamjenu.
Sport je u Bubnjara obiteljski izbor.
– Brat Zdenko je bio nogometaš, kao i moji prvi rođaci. Nećak Andrija sada igra u Bugarskoj. Ima nas Bubnjara nogometaša.
Škabrnjske muke
Jedno od težih pitanja mu je bilo nabrojiti klubove u kojima je branio.
– Lakše bi mi bilo reći gdje nisam branio. A gledajte, uvijek sam bio po klubovima iz Zadarske županije, a tu sam već 40 godina. Često sam mijenjao momčadi, pa sad računajte. Prije Škabrnje sam zadnje dvije godine branio u Galovcu.
Dobro, koje klubove posebno pamtite?
– Rodio sam se i danas živim u Prkosu, a nogomet sam počeo igrati u osnovnoj školi u Škabrnji. Premda je Zadar prva momčad u kojoj sam branio, Škabrnja je uvijek bila i ostala moj klub. Kad je riječ o ostalima rado se sjetim dvije sezone u Sv. Mihovilu, pa tri u NOŠK-u. Bio sam i u Raštanima, ali ne u onim zlatnim vremenima tog kluba. Uvijek sam branio u klubovima koji su bili na začelju, nikada u onima koji su se borili za titule. I kada bih negdje došao često su se ti klubovi spašavali od ispadanja.
Ni danas nije drugačije jer Škabrnja je trenutačno posljednja u Prvoj ŽNL.
– Teško ćemo mi ove sezone. Ne ide, a ne vidim načina za krenuti na bolje. Nemamo kvalitetu, slabo se trenira i to je to.
Škabrnja je ne tako davno igrala kvalifikacije za Treću ligu.
– Tada je bilo novaca. Danas ih nema, igrači su otišli i zato smo se našli u ovako teškoj situaciji.
Vratara ima, ali…
Do seniora Zadra nije došao.
– Nisam, nažalost. Ja sam bio običan golman sa sela, nije imao tko stati iza mene. Ne samo iza mene, nego i iza tolikih drugih. Nažalost, čini mi se da se ni danas nije puno toga promijenilo. Vidim po našim klubovima dosta zanimljivih golmana, ali u županijskoj ligi za igrače, a to znači i vratare, nema napretka. Netko mora tim mladićima dati priliku u nekom višem rangu. Zadarsko podneblje je dalo tolike vratare, a to nije slučajno. Uz niz jakih nogometnih sredina u Hrvatskoj zadnja dva vratara u reprezentaciji su Zadrani, Danijel Subašić i Dominik Livaković. To sve govori.
Od nogometa se u nižim ligama ne može (pre)živjeti.
– Uvijek sam nešto morao raditi uz nogomet. Najviše sam se bavio pituravanjem i nekim manjim građevinskim poslovima. Tako je i danas.
Uspoređujući se s drugim vratarima Bubnjar kaže da »brani kao Manuel Neuer«.
– Volim njegov stil u kojem sudjeluje u igri. I ja sam takav. Jako dobro pratim igru i često sam više branič nego vratar. Ne smijem sebi dopuštati situacije »jedan na jedan« s protivničkim napadačima jer tu nema puno izgleda. Zato moram reagirati na vrijeme kako bih bio prije na lopti.
Za Neura, vratara Bayerna i njemačke reprezentacije, kaže da je jasno što televizija može napraviti.
– Neuera svi snimaju, a mene i moje kolege po županiji nema tko snimiti i staviti na televiziju i internet. Kada bi se to dogodilo vidjeli biste da i među nama ima »Neuera«.
Niko Matković
Logično, netko tko toliko dugo brani promijenio je na desetke trenera.
– Najveći znalac koji me trenirao je Niko Matković. Bilo ih je još dobrih, recimo Mladen Budanović i Vlado Pirović u Croatiji iz Turnja. Ipak, Matković je broj jedan.
Pokušao je Bubnjar svoje golemo znanje i iskustvo prenijeti na mlade snage.
– Radio sam jednu sezonu s mladim vratarima u Škabrnji. Jako bih volio time se baviti, ali nisam našao zajednički jezik s klubom. Uživao sam s djecom koju nisam učio samo vratarskim vještinama. Neki koji su došli nisu znali ni pravilno hodati. Danas je tako, djeca puno sjede, malo se kreću i susrećemo se s nekim do jučer nezamislivim poteškoćama.
Govoreći o današnjim trenerima ističe:
– Nažalost, sve se svelo na to imate li licencu ili ne. Onaj tko ima taj je odličan, onaj tko nema ne vrijedi ništa. A nije tako. Mislim da je danas previše YouTube trenera koji nemaju iskustvo realnog nego virtualnog nogometa. Ti se treneri sve više nameću. Jedini uvjet koji se traži je papir, a za iskustvo vas nitko ne pita.
Logično pitanje za kraj bilo bi do kada još na golu?
– Računam minimalno tri-četiri godine. Fizički se osjećam odlično, redovno treniram, i nemam nikakvih poteškoća s obzirom na to koliko mi je godina. Nogomet mi je bio i ostao prva ljubav koja zaborava nema…
Korak do St. Paulija
Imao je Bubnjar i izlet u inozemstvo.
– Bila je u pitanju treća njemačka liga, mislim tamo negdje iza Domovinskog rata. Klub se zvao Tus Celle i sve je bilo dogovoreno. Postojala je i opcija potpisivanja ugovora sa St. Paulijem koji je tada bio prvoligaš. Nažalost, kako to obično bude, posao je propao i vratio sam se kući.
RADENKO ŠIMUNOV
U sezoni 2019./20. nastup u Trećoj HNL je upisao Radenko Šimunov, zadarski vratar rođen 26. siječnja 1967. Šimunov je pomoćni trener biogradskog Primorca u kojem je zadužen i za rad s vratarima
Bez ozljeda
Karijera kakva se rijetko viđa za Bubnjara je prošla gotovo bez ozljeda.
– Samo sam jednom bio ozlijeđen. Prije tri godine imao sam problema s prednjim križnim ligamentima. No, doktor mi je rekao da ne trebam na operaciju, nego da nastavim trenirati i da će sve biti u redu. To se i dogodilo.
Incident u Debeljaku
Bubnjar ističe da je dobio »jedan ili dva crvena kartona«.
– Napravio sam jedan teži incident u karijeri. Bilo je to u Debeljaku kada sam udario pomoćnog suca. Jako mi je žao zbog toga i to mi je najveća mrlja u karijeri.
najnovije
najčitanije
Ostali sportovi
mali nogomet
Sv. Ante Zrilić nekretnine vratio se u Prvu ligu
Zadar
OŠ Krune Krstića
NAGRADE ADDIKO BANKE Zadarske učenice najbolje u financijskoj pismenosti
Plodovi zemlje i mora
VINSKE KRONIKE
Počeo izlaziti prvi hrvatski vinski digitalni časopis, Vinske zvijezde
Ostali sportovi
Uspjeh ŠSD Jadran
Odbojkaši OŠ Bartula Kašića viceprvaci Hrvatske
Zadar
legendarni veslač
Održana komemoracija za Romana Bajla, zadarskog sportskog velikana
Crna Kronika
PU ZADARSKA
VOZAČ JE UHIĆEN Na Bilom Brigu mrtav pijan skrivio prometnu nesreću pa pobjegao, uhvaćen je
Zadar
NAVIJAČKA PJESMA
VIDEO Predstavljena ‘Diži se grade’, nova zadarska navijačka pjesma: ‘Nastala je iz ljubavi prema…’
Županija
obavijest hep-a
DONOSIMO POPIS Nekoliko ulica u Zadru i županiji dio petka bez struje
Plodovi zemlje i mora
NAJULOV
Ninov trofejni kantar
Županija
NEPRAVOMOĆNO