Knjiga koja je istodobno osobna ispovijest i povijest obrazovnih reformi

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika mkvanja
Nikica Simić: Reformske priče, Hrvatsko književno društvo, Zadar 2020.
Uz analizu brodoloma hrvatskih obrazovnih reformi, uz britku i konstruktivnu kritiku sustava, Simić se ipak uvijek vraća temelju svoje filozofije, a to je ljubav – ljubav prema djeci, prema profesorskom pozivu i prema društvu kao takvome, jer bez ljubavi nema istinske revolucije
Nikica Simić više od četiri desetljeća promišlja strategije unapređenja hrvatskog školstva

Pred nama je druga knjiga reformskih priča, nakon Heraklita mračnog u hrvatskom školstvu, Reformske priče. U svom osvrtu na prvu knjigu reformskih priča između ostaloga naglasio sam: Nikica Simić jedan je od profesora koji su takvom djelovanju posvetili čitav život; više od četiri desetljeća promišlja strategije unapređenja hrvatskog školstva – kao profesor, kao mentor, kao ravnatelj i – možda najvažnije – kao roditelj. Ova je knjiga istodobno osobna ispovijest i povijest obrazovnih reformi – a prvo lice jednine knjizi daje hrabrost, snagu i autentičnost rijetko viđenu u pisanju o ovim temama. Upečatljivim anegdotama, širokim iskustvenim uvidima, ali i disekcijom službenih dokumenata, Simić nam pokazuje kako su odnosi između djece i roditelja, djece i škole, škole i roditelja, škole i društva u kojem živimo – neraskidivo povezani. U tom je smislu ova knjiga esencijalno štivo za sve društvene aktere: profesore, roditelje, djecu, kreatore sustava; sve one kojima je do toga društva stalo. I naposljetku, uz analizu brodoloma hrvatskih obrazovnih reformi, uz britku i konstruktivnu kritiku sustava, Simić se ipak uvijek vraća temelju svoje filozofije, a to je ljubav – ljubav prema djeci, prema profesorskom pozivu i prema društvu kao takvome, jer bez ljubavi nema istinske revolucije.

Skrenuti pozornost učitelja

Knjiga je namijenjena obrazovnim vlastima, roditeljima, učenicima, studentima. Nastojala se skrenuti pozornost čitatelja na loše stvari u obrazovnom sustavu. Napisana je u dva dijela, u prvom se daje zanimljiv pristup obrazovnim pitanjima, djetinjstvu autora, osobnim iskustvima. Djelo je pisano dinamično, autor putuje iz sadašnjosti u prošlost, govori iz različitih perspektiva, sebe kao učenika, roditelja, profesora, ravnatelja.
Naslovnicom Reformskih priča pokušao je sugerirati izravnu vezu s »Heraklitom« i svoju ovisnost o »školskim temama«. Budući da je to područje neiscrpno teme su se same objavljivale, nudeći se. Čitatelji koji su u rukama imali Heraklita, suočavajući se s Pričama, možda će zaključiti da su rečenice ponešto »glatkije«. Austrijski filozof Konrad Paul Liessmann svoju je knjigu: Teorija neobrazovanosti, s podnaslovom, Zablude društva znanja, priveo kraju s poglavljem: Dosta je reforme obrazovanja! Više bih volio da je napisao: Dosta je ovakvih reformi obrazovanja!, jer ako prestanemo tražiti ponajbolje načine mijenjanja sustava prihvaćamo stajalište da se ne može ništa promijeniti. Tada smo na tragu misli: svaki narod zaslužuje školstvo koje ima. S tim se Nikica ne može pomiriti i ne miri.
U Reformskim pričama navodi, i dobro argumentira, primjere onoga kako se ne smije raditi (reforma), pokušavajući ponuditi rješenja. Nijemci imaju riječ selbstverständlich koju smo prevodili kao: samo po sebi jasno. Dugo je trebalo da se aktualizira hrvatska riječ istog značenja: samorazumljivo. Učenje, rasterećenje, testovi… i mnoge druge riječi, ne razmišljajući stavljamo u kategoriju samorazumljivih pojmova.

Jezik komunikacije

Nikica Simić: »Promišljajući odrastanje sebe/učitelja domislio sam svoj ali i problem mnogih učitelja. U svojim područjima koristimo jezik komunikacije koji nam je postao prirodan nakon dugogodišnjeg specijalističkog obrazovanja. Istinski problemi se objavljuju kad pomislimo da je taj jezik komunikacije samorazumljiv (sam po sebi) i učenicima. Zbog toga sam ispisao Metajezike. U tom sam poglavlju poslao svoju najvažniju poruku u Pričama, učiteljima prije svega. I naravno, onima koji pišu udžbenike, onima koji kreiraju kurikulume,…, itd. Procijenio sam da ta poruka ne može »povrijediti ičiji ego«, a u sebi sadrži samo: promisli malo, malo … prije nego izgovoriš riječ. Upitaj se samo - znaju li učenici značenje riječi. Stari Grci su se i o tome očitovali domislivši Prometeja. Značenje imena Prometej je: prije (pro)misli, pa djeluj.
U poglavljima Škola za život i Škole i budućnost ispisao sam svoj doživljaj aktualnog dijela reforme s procjenom ishoda sadašnjeg reformskog djelovanja. To je još uvijek u zoni samo jednog mišljenja, pa ne očekujem da bi moglo imati utjecaj na buduće procese. (Nikola ŠIMIĆ TONIN)

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 glasova)