Haag će suditi Srbiji za genocid u Hrvatskoj

Hrvatska tužba naći će se u nezavidnom položaju ako sud naknadno odluči da današnja Srbija, kao pravna sljednica SRJ, može biti odgovorna samo za ono što su srbijanske snage činile u Hrvatskoj poslije travnja 1992., nakon što se većina zvjerstava u krvavom ratu već bila dogodila, ali ne i za ono što je srpska vojska, po zapovijedima Beograda, činila u vrijeme raspada bivše države. Valja očekivati novo zaoštravanje između Zagreba i Beograda
Skoro punih devet godina nakon što je Hrvatska tužila nekadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju zbog genocida, točno na 17. obljetnicu pada Vukovara, jučer se Međunarodni sud pravde (MSP) proglasio nadležnim za hrvatsku tužbu, odbacivši sve prigovore Srbije, čime je Hrvatska uspjela premostiti prvu prepreku u sporu sa Srbijom o genocidu u ratu u Hrvatskoj.
“Uvjeti za sudsku nadležnost postoje i prigovori Srbije moraju se odbiti”, objavila je predsjednica Međunarodnog suda Rosalyn Higgins na kraju dvosatnog čitanja obrazloženja odluke, koja je donesena nadglasavanjem: deset sudaca bilo je ‘za’ a sedam ih je bilo ‘protiv’.
Unatoč jučerašnjem uspjehu, presuda MSP-a o nadležnosti ničim ne ukazuje kakva će biti buduća presuda o suštini spora, kojom će MSP odlučiti je li Srbija doista odgovorna za genocid u Hrvatskoj. Hrvatska pobjeda protiv Srbije u sporu o nadležnosti samo je najava dugotrajnog i teškog procesa zbog genocida, koji će početi tek za nekoliko godina, jer će Srbiji biti ostavljen rok od najmanje godinu dana da pripremi odgovor na tužbu, a u tom odgovoru Hrvatska može očekivati i protutužbu Beograda u kojoj će se tvrditi da je Hrvatska počinila genocid nad Srbima.
Spor Hrvatske protiv Srbije bit će drugi takav proces u povijesti MSP-a (prvi je bio proces BiH protiv Srbije) pred najvišim sudištem Ujedinjenih naroda, jedinom na kojem države tuže druge države zbog najtežeg od svih mogućih zločina, kakav je zločin genocida. Srbija je jedina država na svijetu koja je dvaput tužena zbog kršenja Konvencije o genocidu.
Odbijena tri prigovora Beograda
Srbija se nadala uvjeriti sud da nema nadležnost po tri točke. U prvoj je tvrdila da MSP nije nadležan za hrvatsku tužbu jer SRJ u trenutku podnošenja tužbe, 1999. godine, nije bila članica UN-a, pa onda nije bila ni obvezana Konvencijom o sprječavanju genocida. U drugoj je argumentirala da su se zločini po hrvatskoj tužbi dogodili prije 27. travnja 1992., kada je SRJ formirana kao država, pa da je onda i tužba nedopuštena, dok je u trećoj točki Srbija tvrdila da su hrvatski tužbeni zahtjevi neosnovani, jer govore o informacijama o nestalima i povratu kulturnog blaga, a o njima u Konvenciji o genocidu nema ni riječi.
Sva tri prigovora Srbije sud je odbio, s tim da je u slučaju drugog prigovora, u kojem se navodi da Srbija nije odgovorna za zločine počinjene prije 27. travnja 1992., kada je proglašena SRJ, sud zaključio da takva pitanja ne mogu biti predmetom preliminarne rasprave nego samo kasnije rasprave o suštini spora.
Upravo u tome krije se i trenutačno najveća zamka koja prijeti hrvatskoj tužbi, dok je za Srbiju ta napomena uz odbijanje druge točke prigovora jedina slamka spasa u ovom trenutku. Naime, hrvatska tužba naći će se u nezavidnom položaju ako sud naknadno odluči da današnja Srbija, kao pravna sljednica SRJ, može biti odgovorna samo za ono što su srbijanske snage činile u Hrvatskoj poslije travnja 1992., nakon što se većina zvjerstava u krvavom ratu već bila dogodila, ali ne i za ono što je srpska vojska, po zapovijedima Beograda, činila u vrijeme raspada bivše države.
Sva obilježja članstva u UN
Higgins je objasnila da je iz ponašanja Beograda od 1992. proizlazilo prihvaćanje obveza iz međunarodnih ugovora čija je potpisnica bila bivša država, SFRJ, čime je prihvaćena hrvatska argumentacija da je odnos Beograda i UN-a tijekom devedesetih imao sva obilježja članstva u međunarodnoj organizaciji, slijedom kontinuiteta iz SFRJ, iako je SRJ formalno ponovo primljena u UN tek 2000. Također, Hrvatska je tvrdila i da je Miloševićev režim imao sva državna obilježja i prije datuma formalnog proglašenja SRJ 27. travnja 1992., jer se radilo o državi u nastajanju.
Jučerašnja odluka, s obzirom na dosadašnje proturječne odluke što ih je sud ranije donio, predstavlja veliku pobjedu Hrvatske, ali također i veliki udarac Srbiji, koja se bila ponadala da će odbijanje hrvatske tužbe značiti i kraj sudovanja Srbije sa zemljama u regiji. Nakon spora s BiH, sada je Beograd suočen s novim teškim sporom zbog genocida, a u Beogradu već strepe od buduće tužbe Kosova, nakon što ta zemlja uđe u UN, protiv Srbije zbog istog zločina.
Iako je prošlogodišnja odluka MSP-a u sporu Sarajeva i Beograda proglašena pobjedom Srbije, jer Srbija nije izravno proglašena krivom za genocid, najviši UN-ov sud proglasio je Beograd odgovornim što nije spriječio genocid u Srebrenici, niti je kaznio njegove počinitelje, što je najteža presuda protiv jedne države u šest desetljeća postojanja Međunarodnog suda pravde.
Upravo zbog toga su i zastupnici hrvatske tužbe protiv Srbije inzistirali na sličnosti genocida u BiH i genocida koji su srbijanske snage počinile u Hrvatskoj, jer se radilo o istim snagama samo s dvije strane granice. Usto, upozoravali su hrvatski predstavnici, bilo bi potpuno nelogično da se sud proglasio nadležnim za događaje na jednoj, a ne i na drugoj strani granice.
Izravni izvori i svjedoci
Nakon uspjeha u sporu za nadležnost, Hrvatska će morati jako dobro pripremiti argumente za buduću sudsku raspravu, jer joj neće biti nimalo jednostavno dokazati da je u Hrvatskoj počinjen genocid, i da je za njega izravno odgovoran Beograd, nakon što to nije uspjelo BiH, koja je iza sebe imala više zločina, koji i po masovnosti žrtava nadmašuju hrvatske. Svojom tužbom Hrvatska traži od MSP-a da presudi da je Jugoslavija počinila genocid u Hrvatskoj i da su građani RH bili žrtve tog genocida, dok se od srbijanskih vlasti traži kažnjavanje počinitelja genocida, istina o nestalima, povrat kulturnih dobara i nadoknada štete.
Hrvatska, međutim, svoju tužbu temelji na izravnim izvorima i svjedocima, dok je BiH u obrazloženju MPS-u ponudila tzv. sekundarne dokaze, zbog čega je Hrvatska možda u prednosti u odnosu na BiH. Baš kao što naglašava i Ivan Šimonović, zastupnik hrvatske tužbe, najvažniji će ipak biti kriteriji kojima će se ravnati sam sud i hoće li prilikom odlučivanja o genocidu u Hrvatskoj više vrijediti veličina brojeva, u čemu Hrvatska ne stoji baš najbolje, ili će prednost dati genocidnim namjerama, što bi opet išlo u prilog hrvatske tužbe.
No, nakon jučerašnje odluke, sigurno valja očekivati novo zaoštravanje između Zagreba i Beograda. U osvit novog sudskog spora između Hrvatske i Srbije nikakve isprike više neće biti dovoljne, baš kao što se i dosad, barem na hrvatskoj strani, malo tko na njih obazirao.

 NAGLASCI

* Hrvatska može očekivati i protutužbu Beograda u kojoj će se tvrditi da je Hrvatska počinila genocid nad Srbima
* Spor Hrvatske protiv Srbije bit će drugi takav proces u povijesti MSP-a (prvi je bio proces BiH protiv Srbije)
* Nakon spora s BiH, sada je Beograd suočen s novim teškim sporom zbog genocida, a već strepi od buduće tužbe Kosova