Bolje da je trčala, nego vrištala

Slika korisnika admin
HORROR KOJI JE SAMO SMIJEŠAN

Ne znam jeste li primjetili, ali svako malo se na našim televizijama emitira američki (dabome, tko će drugi snimati ovakve filmove nego Amerikanci) horor „Teksaški masakr motornom pilom", film kojem je dosta čuti naslov i nema ga potrebe dalje uopće ni gledati, jer vam je ionako sve jasno. Uvijek grupa mladih završi u nekoj pripiz..., pa se izgube, pa nađu neku napuštenu kuću, pa naravno uđu u nju što normalan čovjek nikada ne bi napravio, a onda naravno slijedi strka, zbrka, koljačina i vriska. Ja sam ovoga petka pisao nešto mudro, a u drugoj sobi je bio upaljen televizor sa kojeg su dopirali vrlo zanimljivi zvuci. Prvih pola sata je bio nekakav razgovor, a nakon toga ide sat vremena strastvene vriske, tek povremeno prekidane zvukom motorne pile. Ustvari, to zvuči kao da se neka djevojka okladila da će vrištati sat vremena bez prestanka, a to radi šećući se kroz šumu u kojoj svoj posao vrijedno obavlja skupina drvosječa. Toliko je force izgubila na vrištanje da bi joj bilo pametnije da je tu energiju korisnije upotrebila. Naime, s toliko daha i snage mogla je otrčati iz Teksasa do Aljaske i tako bi se spasila. Da, ali ona nije ovako pametna kao ja.

ZAŠTO? ZAŠTO? ZAŠTOOOO?

Ima li što gore, ljigavije, gluplje i odvratnije od Eurosonga? Ima, naravno. Gori je dječji Eurosong. Nikako mi nije jasno zašto se to uopće i održava, a još mi je nejasnije zašto tu gadariju prenosi Hrvatska televizija. Zašto gadarija? Čemu teške riječi? Pa zato što je mučno gledati prenemaganja odraslih, a kamoli djece koja pak posebno iritiraju svojim artificijelnim ponašanjem na bini. Bili smo pametni osam godina pa nismo slali nikoga, a ove nas je godine nešto prosvijetlilo pa smo poslali malu Hrvaticu s tipičnim našim, domaćim imenom - „Josie"(?). Njeni baletani koji su nešto oko nje skakali, također se zovu tipično hrvatski - Sven i Eros(?). Curica je simpatična, ali je problem u tome što je teško s tako malim plućima skakati i pjevati u isto vrijeme. Rezultat je jasan. Posljednje mjesto. A što je u tome dobro? To što pametnije zemlje nakon takvog rezultata odustanu, a osobito kada je to sve ovako - nikako.

Što me uvijek posebno iritiralo na ovom natjecanju? To da po pravilima dijete mora samo napisati svoju pjesmu. Moš' mislit'. Sve sami autori i kreativci s 11 godina. Doduše, za ovo sam siguran da je napisalo dijete, jer nemoguće je da bi se pod ovakvu pjesmu potpisala ijedna odrasla osoba. Zato se najtoplije nadam da ćemo pokazati pamet koju smo pokazali odustajući od onog „odraslog" Eurosonga i da ćemo prekinuti i s ovim. Uostalom, tko to uopće plaća? Ako plaća HRT, onda je to skandalozno, a ako roditelji djece „pjevača" to sami financiraju, onda je to u redu, ali onda neka sami plate i prijenos, jer valjda i vrijeme dobiveno od nacionalne televizije, a i maltretiranje gledatelja, nešto košta.

TROJICA U STUDIJU, A NE SVAĐAJU SE

U emisiji „Posebni dodaci" na HRT3, moglo se vidjeti nešto što se rijetko događa na televiziji. Njih trojica sjede u studiju i pametno govore. Ne svađaju se, kako se obično dogodi kada trojica sjednu u studio i moraju razgovarati. Komentari su na račun filma „Bakonja fra Brne", koji smo mogli gledati u subotnju večer, ali su ti komentari stručni i pametni i čovjek doista može naučiti nešto korisno. Šteta što se to češće ne događa.

PAMETNI NOGOMETAŠI

Nećemo sada govoriti o navijačima koji sebe nazivaju „hrvatski", jer je njhovim sramotnim ponašanjem iznenađen samo tv-komentator, nego o reakciji naših nogometaša koji su uznevjereni glupom situacijom stajali na terenu odbijajući napustiti ga. Na taj su način vjerojatno spasili taj bod jer, da je utakmica prekinuta, izgubili bi za „zelenim stolom". Kada ih gledam na snimci, Mandžu i Ćorlu kako su zaustavljeni u odličnoj prilici, od bijesa škripim zubiman misleći o tome kako su mogli pobijediti Talijane, a za to što nisu, krivi su ovi sa tribina. A oni, znate, „jako vole Hrvatsku".

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno