"S četiri kantuna" iz svog kuta

Slika korisnika admin
Autor: 
Fabio ŠIMIĆEV
Drago Marić

Parafrazirajući velikog Milana Kunderu - možda je to  jednostavno, "nepodnošljiva lakoća" pisanja jer Dragi Mariću (77)  umirovljenom sportskom novinaru i publicisti trebalo je tek nešto  manje od dva mjeseca da napiše nastavak svoje knjige "Zadarski  kampaneli" i u ovom slučaju simboličnog naziva - S četiri kantuna.

I dok je "Zadarskim kampanelima" Drago Marić na tako jednostavan i "pitak" način pisao o ljudima kojih više nema među nama,  u knjizi "S četiri kantuna" većina je poglavlja posvećena onima koji  su još uvijek tu - s nama.

Kako i sam autor Drago Marić piše u prologu knjige, od ukupno  50 priča, o našim pokojnim sugrađanima samo ih je 18, dok su sve  ostale priče o ljudima koje i danas svakodnevno susrećemo na ulicama grada.

Božić u Jazinama

No, zanimljivo je upravo to što prvo poglavlje svoje knjige Drago  Marić nije posvetio osobi -  čovjeku, već pod nazivom - U sjećanje -  posvetio ga je Božiću u kultnim i za većinu Zadrana, nikada  prežaljenim, Jazinama.

- U ovoj su priči glavni junaci navijači. Ustvari cijeli grad jer smo  svi tada živjeli košarku, a na božićne blagdane posebice i s najvećim užitkom. Bilo je takvo doba u prošloj državi prije 50 i više godina, a posebice nakon sloma Hrvatskog proljeća, kada politička i  policijska stega Božić nije odobravala javno slaviti jer bila je to komunistička vlast "klerikalistička propaganda protiv naše socijalističke države". Dolazak Crvene zvezde i Partizana za Božić bio je kao  naručen, a Jazine su bile pretijesne. Pred utakmicu nakratko bi se  iskopčala struja i dvoranu je osvjetljavala samo svjetlost tisuće zapaljenih svijeća lojanica, a navijači su tiho i dostojanstveno, bez i  najmanjeg ispada, pjevali svete pjesme - opisao je među ostalim u  tom poglavlju dio neraskidivo zadarske, ponosne prošlosti - jedan  od bardova zadarskog novinarstva Drago Marić.

U istom tom poglavlju vezanom za Božić u Jazinama, Marić je  prenio i izjave, odnosno komentare dvojice legendarnih košarkaša  bivše države - Dražena Dalipagića i Zorana Slavnića koji je, kako  piše Marić, i danas štovatelj zadarske košarke, a i bio je veliki prijatelj našeg Kreše Ćosića.

- Politički to tada nije bilo na mjestu, ali mi smo se u sebi divili  sjajnoj ideji i fantastičnom ambijentu, dostojanstvenosti i posebnosti slavljenja vaših vjerskih praznika. Uostalom, uvijek je u Zadru,  što se košarke tiče, bilo posebnije i ljepše nego u drugim sredinama. Zadar je uvijek bio košarkaški fenomen - nakon jedne od tih  utakmica izjavio je i veliki Zoran Slavnić.

Mitsko raskrižje usred Poluotoka

Knjiga se dalje nastavlja pričama o primjerice, živućoj legendi Pinu Giergi, ali kao sportskom novinaru, Dragi Čulini kao reporteru  Mondovizije, Ani Vukić kao predsjednici nogometnog kluba, Rudi  Eri Galiću kao pioniru nudističkog turizma, Davoru Arasu, Mladenu Maršanu, Vjeri Ivanković, Edi Fanteli, Venciju Jurinu kao "Drakuli" s Kalelarge...

- Ovom sam knjigom želio podsjetiti na neke osobine naših sugrađana koje su za njih značajne i po kojima ih poznaju mnogi, ali i  podatke koji se o njima malo znaju ili uopće ne znaju. Kao i kod ranijih mojih knjiga i u ovoj je pristup isključivo iz mog kuta, što dozvoljava mogućnost kako je sve ove osobe netko drugi mogao i drugačije vidjeti i doživjeti - pojasnio je Drago Marić.

I na kraju, ali svakako ne manje bitno, pitanje - zašto baš "S četiri  kantuna", na što kolega Marić odgovara kako je to aluzija na četiri  strane svijeta, čime je želio istaknuti kako je u ovoj knjizi riječ o  našim sugrađanima i događajima vezanim uz njih, ma gdje se nalazili - u Zadru, Hrvatskoj ili raštrkani po svijetu. Citirajući svoga  kolegu i dragog prijatelja, najpoznatijeg zadarskog publicista i kroničara Abdulaha Seferovića, Drago Marić naglašava kako su "četiri  kantuna mitsko raskrižje usred Poluotoka."

Kada ovu knjigu budete uzeli u ruke, jednostavno je nećete moći  prestati čitati. Probudit će u vama pomiješane osjećaje - nostalgije,  pomalo i tuge, a s druge strane istovremeno, nevjerojatnog osjećaja  ponosa i sreće - jer imate privilegiju mnoge od tih ljudi poznavati  ili ih se pak, sjećati...

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno