VITEZOVI VRANSKI Nedaleko od luksuznog Maškovića hana strše urušene i zapuštene zidine tvrđave!

Udruga Vitezovi vranski iz Pakoštana protekle subote organizirala je veliku akciju čišćenja samoniklog drveća, korova i drača uokolo, unutar i na oronulim i za život opasnim zidinama Gradine, sad već u potpunosti zaboravljenog, zapuštenog i za život opasnog Starog grada u Vrani koji je u srednjem vijeku odigralo ključnu ulogu u hrvatskoj povijesti.
– Za očistiti ovu prašumu, sav zarasli okoliš i unutrašnjost povijesne Gradine trebalo bi nam još zasigurno pet ili šest subota dobrog i predanog rada i zajedništva ali i pojačanja u ljudstvu i alatu, kazao je Ante Šarić, predsjednik Udruge Vitezovi vranskih koja broji 25 članova.

Spomenik nebrige
Osim članova udruge i njihove djece na akciji su sudjelovali i Danijela Vulin, Marija Vulin i Jožica Šarić iz općinske Turističke zajednice, Dijana Vukoja i Nives Marić iz Etno udruge Dan, tri dječaka iz Vrane, Tin i Gabrijel Prtajin te Luka Polegubić.
Stotinjak metara sjeverno od Maškovića hana, monumentalnog i reprezentativnog spomenika islamske arhitekture iz 17. stoljeća, obnovljenog i preuređenog u luksuzni baštinski hotel, strše urušene zidine tvrđave iz 9. stoljeća. 
– Umjesto da kao spomenik kulture svjedoči o ljudskoj, hrvatskoj povijesti i razvoju, priznali to i ne, danas je to spomenik nebrige i velike hrvatske sramote, kaže Miro Tokić iz Vrane, član Viteza vranskih u akciji čišćenja.
Lokalitet je sačuvan u oko 20 posto prvotnog izgleda. Nikada poslije 1683. godine tvrđava nije obnavljana te je ostavljena da propada. Devastacija tvrđave nastavila se gotovo do današnjih dana jer je velika količina kamena poslužila kao gotovi izvor građevinskog materijala.
– Pojedini dijelovi zidova su napukli, poneki su se i vidno nagnuli te su opasni za život. Iz sigurnosnih razloga nešto nužno treba napraviti, da se zlo ne dogodi, poručio je Tokić.
Gdje je u toj tužnoj priči Ministarstvo kulture, Zadarska županija i Općina Pakoštane od sudionika akcije nitko nije želio govoriti.
– Najbolje je očuvano južno i istočno pročelje obrambenih zidina s jednima od ulaznih vrata. Očuvani su i dijelovi gotičke crkve sv. Katarine i glavne obrambene kule, kaže Tihomir Zagrajski, kostimograf iz Zagreba koji za udrugu šije viteške kostime.

Bogata povijest
Vranski vitezovi baštine bogatu prošlost, od 11. stoljeća pronose slavu kršćanstva i hrvatskog domoljublja.
– Kao vječno raskrižje putova oduvijek se za Vranu isplatilo boriti. Vranski vitezovi ni danas je ne prepuštaju zaboravu, naslanjaju se na vitezove templare iz 12. stoljeća te ivanovce iz 13 i 14. stoljeća, ističe Ante Šarić dodajući kako osim organiziranja povijesnog spektakla Dani Vitezova vranskih, ove akcije čišćenja te raznih drugih aktivnosti, žele upozoriti na snažnu i važnu poziciju Vrane u srednjem vijeku, navodi Šarić.
Kršćanstvo je u Vrani dubokih korijena, što je imalo i širi društveni utjecaj. O tome svjedoče: župna crkva sv. Mihovila, Svetog arhanđela, crkva sv. Nediljice i crkva Gospe od Karmela te ostaci drugih crkava.
– U 9. stoljeću u Gradini, tvrđava Castrum Aureanae, nalazi se Samostan benediktinaca (Sveti Grgur), koji je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir 1076. godine darovao Papi. Samostan 1136. godine preuzimaju templari sve do ukinuća reda 1312. godine kada prelazi u ruke ivanovaca, kazala je Danijela Vulin, direktorica TZO Pakoštane. Mistika oko templara ne prestaje ni danas jer po predajama o gotovo svakom templarskom hramu kruže priče o skrivenom blagu, povezuje ih se i sa svetim gralom. Zlatna kočija, odnosno templarsko blago sakriveno u Starom gradu Vrana, impozantne, ali i opasne po život ostatke tvrđave u urušavanju, nikad nije nađeno. Ta legenda, bogomdana za jedinstvenu promidžbeno-turističku priču, proizašla je iz činjenice da je u Vrani bila riznica iz darovnice i krunidbe kralja Zvonimira, ali i mnoge crkvene  dragocjenosti.
– Legende o moći templara uvijek iznova dožive svjetsku popularnost, pa se to događa i u naše vrijeme kada je knjige o njima i njihovim tajnama gotovo nemoguće nabrojiti, zaključio je Ane Šarić.