NEMA GOSTIJU Iako su hoteli otvoreni, zapravo nemaju za koga raditi

Ako u ovom takozvanom mekom lockdownu hoteli imaju dozvolu za rad, većina njih tek diše na škrge jer nemaju za koga raditi. Najava o uvođenju propusnica tijekom blagdana, za čije izdavanje čak neće biti dovoljna niti rezervacija u nekom turističkom smještaju, samo je još jedna u nizu odluka koja ne ide na ruku gospodarstvu, a s druge strane, s obzirom na rastuće brojke zaraženih i umrlih – nije iznenađujuća. Zadarski hotelijeri dočekali su tu najavu prilično ravnodušno jer im, kažu, to ne mijenja puno toga.
Kako kaže Hrvoje Šestan, direktor hotela Kolovare, njihovi gosti dolaze uglavnom poslovno pa vjeruje da će oni moći dobiti propusnice za svoja putovanja te da im to neće puno toga promijeniti.

Hotel Kolovare bio bi živ u ovo doba godine
– Svakako da oni koji bi došli vidjeti rodbinu, uvođenjem propusnica, ne bi mogli doći i to je tužno. Svako ograničavanje slobode kretanja unosi nelagodu i strah. Što se tiče hotela, ionako su blokirani dočeci Nove godine i okupljanja, tako da samo uvođenje propusnica, neće bitno promijeniti stvari. Kako god da je, ako su odluke takve, trebaju se poštivati. Svi vidimo što se događa, govori Šestan.
Hotel Kolovare je poznat po svom tradicionalnom dočeku Nove godine na kojem se okuplja najčešće već stalno društvo.
– Naravno da smo žalosni što toga ove godine nema. Nedostaje nam blagdanski šušur, božićni domjenci, a posebno doček. Hotel bi bio živ u ovo doba godine. Mi u turizmu smo naučili na potpuno suprotan način života od ovoga sada i sve nam je to neprirodno, ali to je sad tako. Jedva čekamo da krene cijepljenje, da se situacija stabilizira, a u međuvremenu se prilagođavamo situaciji i vjerujemo da su mjere koje se donose, za dobro svih nas, kako bi nam bilo bolje u budućnosti, rekao je Šestan.
Vjeko Bobić iz hotela Almayer na Poluotoku, kazuje kako su im i one rijetke rezervacije koje su postojale za ovo doba godine – otkazane.
– Hotel je većim dijelom zatvoren, samo su na raspolaganju sobe u depadansi, ali ne znamo niti koliko to ima smisla. Najava o tome da propusnice neće moći dobiti ni ljudi s rezerviranim smještajem ne iznenađuju nas, niti nam što bitno mijenjaju jer ionako nemamo za koga raditi. Pokušavamo biti fleksibilni, prilagođavati se, ali situacija je nepredvidiva, ne može se ništa planirati, tako da nam preostaje jedino da čekamo, isto kao i svi ostali, govori Bobić, dodajući kako se boji da zasad još uvijek čekaju samo Godota.

Nikad za Božić nemamo puno gostiju
– Situacija je sve gora i gora i čak sam pesimističan i za sljedeću turističku sezonu. Bojim se da će biti gora nego prethodna. Dok se ljudi odluče na cijepljenje pa dok se svo to stanovništvo procijepi… Sve bi to moglo potrajati. Daj Bože da mi je osjećaj kriv i da ne bude tako. Mi samo čekamo neki dašak vjetra i odmah ćemo zaploviti, agresivno nastupiti marketinški, spremni smo na to. Ali sad je bonaca, jedra su spuštena i samo plutamo kako nas kurenat nosi, slikovit je Bobić.
Problem je još i u tome, kako dodaje Bobić, što naši ljudi nemaju rezervi, kako u kućanstvima, tako i u poduzetništvu. Više imamo dužnički stil života, nego li što čuvamo rezerve, a posebno zato što se posljednjih godina puno ulagalo u turizam.
– I onda je nastupila epidemija. Mi smo uspjeli dobiti moratorije na kredite, ali neki drugi izdaci i tražbine idu nam i dalje kao da radimo punim pogonom. Primjerice, komunalna naknada, čistoća i još neke režije strašno nas iscrpljuju. A dodatno zaduživanje neće spasiti stvar. Rekao bih da nam je država kao pacijent koji boluje od COVID-a – kad pomisli da je bolje, bolest se zakomplicira i sve dođe na naplatu, zaključuje Bobić.
Mladenka Štura, direktorica hotela Bastion i Art hotela Kalelarga, kazuje da su hoteli otvoreni, ali posla je vrlo malo.
– Mi ionako nikad za Božić nemamo puno gostiju, ljudi su s obiteljima, a za Novu godinu nismo imali organizirane dočeke, eventualno neki spa paket s večerom, da je sve gotovo do 22 sata pa bi ljudi izašli na sam doček vani. Ove godine nema ni toga, a u rezervacije se, otkad je pandemija, ne pouzdajemo jer znamo da se ništa ne može planirati. Nitko ne zna hoće li završiti u samoizolaciji, hoće li se zaraziti ili nešto slično, tako da smo svjesni da se i ono što se rezervira, često i otkaže u zadnji trenutak. Vidimo svi kakva je situacija i sad nas nikakve mjere, odluke ni propusnice ne mogu iznenaditi. To se nekako lomi na nama, ali nema nam druge nego čekati bolja vremena, zaključuje Štura.

»Situacija je sve gora i gora i čak sam pesimističan i za sljedeću turističku sezonu. Bojim se da će biti gora nego prethodna. Dok se ljudi odluče na cijepljenje pa dok se svo to stanovništvo procijepi… Sve bi to moglo potrajati. Daj Bože da mi je osjećaj kriv i da ne bude tako. Mi samo čekamo neki dašak vjetra i odmah ćemo zaploviti«
Vjeko BOBIĆ

»Nitko ne zna hoće li završiti u samoizolaciji, hoće li se zaraziti ili nešto slično, tako da smo svjesni da se i ono što se rezervira, često i otkaže u zadnji trenutak. Vidimo svi kakva je situacija i sad nas nikakve mjere, odluke ni propusnice ne mogu iznenaditi«
Mladenka ŠTURA

»Nedostaje nam blagdanski šušur, božićni domjenci, a posebno doček. Hotel bi bio živ u ovo doba godine. Mi u turizmu smo naučili na potpuno suprotan način života od ovoga sada i sve nam je to neprirodno, ali to je sad tako. Jedva čekamo da krene cijepljenje«
Hrvoje ŠESTAN