Vjerna Hitleru u životu i u smrti

Ostat će nepoznanicom što je to mladu i zgodnu djevojku, vesele naravi i punu života, privuklo tada još uvijek političaru u usponu, čudaku nimalo privlačna izgleda, o kojemu je Evin otac na njeno pitanje “Tko je taj Hitler?”, odgovorio: “To je jedan budalaš, sveznalica koji misli da će promijeniti svijet. Kada bih ga susreo na ulici, prešao bih na drugu stranu”

Stajala sam na ljestvama i spremala kutiju na najvišu policu. U taj tren u prostoriju je ušao moj šef s jednim muškarcem neodređenih godina. Imao je smiješne brkove, a na sebi svijetli baloner. U ruci je držao šešir. Obojica su sjeli preko puta mene, i kad sam načas u njih pogledala, primijetila sam da mi taj muškarac gleda u noge. Dan prije skratila sam suknju i bilo mi je pomalo neugodno, prvi su dojmovi koje je Eva Braun ispričala svojoj sestri Gretl o Adolfu Hitleru kojeg je upoznala u rujnu 1929. godine u minhenskom fotografskom studiju Hitlerova bliskog prijatelja Heinricha Hoffmanna, kod kojega je upravo počela raditi kao asistentica.
Sedamnaestogodišnja prostodušna djevojka koja je tek bila izišla iz samostana, i koja se nije zanimala za politička zbivanja, tada nije ni naslutila da će susret s tim “gospodinom smiješnih brkova” odrediti njenu osobnu sudbinu, a u povijesti je pozicionirati kao ljubavnicu najvećega zločinca 20. stoljeća.
Zanimljivo je da se za Evu Braun uvijek navodi da je bila Hitlerova ljubavnica, što je tek djelomično točna odrednica. Istina je da njihov ljubavni odnos nije bio formaliziran sve do pred sam kraj njihova života kad ju je nacistički vođa oženio, ali točnije bi bilo reći da je Eva bila Hitlerova životna družica, njegova dugogodišnja intimna partnerica jer je, mada duboko u njegovoj sjeni, u najvišim krugovima Trećega Reicha ipak doživljavana ženom njegova života. Osim toga, ni jedno ni drugo tijekom svoje veze nisu bili u braku, tim više je pojam ljubavnice neprecizan.
Susret u fotografskom studiju
Rodila se 6. veljače 1912. godine u Muenchenu kao Eva Anna Paula Braun od majke Franziske, nazivane Fanny, rođene Kronburger i oca Fritza Brauna. Majka Fanny potjecala je iz vrlo pobožne katoličke obitelji, a otac Fritz, podrijetlom iz Švabije, pokrajine sjeverozapadno od Bavarske, pripadao je Luteranskoj crkvi.
Ipak, otac je dozvolio da se njihove tri kćeri – najstarija Ilse (rođena 1909.), Eva (1012.) i Gretl (1915.) odgajaju u duhu katoličanstva, iako je sam ostao luteran. Majka se bavila domaćinstvom i obitelji, zarađujući šivanjem odjeće, a otac je radio kao učitelj, predavajući na višoj tehničkoj školi u Muenchenu.
Eva je odrastala u prosječnoj njemačkoj obitelji, ni odveć imućnoj, ali ni siromašnoj, zanimajući se za sve ono što je tadašnje djevojke zanimalo – glazbu, film i lijepu odjeću. Oduvijek je voljela sport, osobito plivanje. Bila je vesele naravi, iznimno društvena djevojka privlačna izgleda. Kad se počela zanimati za dečke, roditelji su je poslali na školovanje u Samostan engleskih sestara, što je, prema kazivanju njene najbliže prijateljice i školske kolegice Herte Ostermayer, nije nimalo oduševilo.
Evini roditelji su u godinama nakon Prvoga svjetskog rata zapali u bračne probleme, a neslaganje je kulminiralo Fritzovim napuštanjem obitelji. Navodno su se i službeno razveli, da bi se ponovno vjenčali 1922. godine. Iako su uspjeli održati brak, taj je prekid, a osobito očevo privremeno ostavljanje obitelji, na sve tri kćeri zasigurno ostavilo traga.
Ostat će nepoznanicom što je to mladu i zgodnu djevojku, punu života, privuklo tada još uvijek političaru u usponu, nimalo privlačna izgleda, o kojemu je Evin otac na njeno pitanje “Tko je taj Hitler?”, odgovorio: “To je jedan budalaš, sveznalica koji misli da će promijeniti svijet. Kada bih ga susreo na ulici, prešao bih na drugu stranu.” Kad je Eva upoznala Hitlera u famoznom Hoffmannovu studiju, u rujnu 1929., on je bio opsjednut svojom polunećakinjom Angelom (Geli) Raubal s kojom je održavao ljubavni odnos. U to se vrijeme Hitler, osim s Evom, povremeno u javnosti pojavljivao i s drugim djevojkama, često još maloljetnima. Susreti su se mahom svodili na odlaske na baletnu ili opernu predstavu i, prema govorkanjima samih djevojaka, odnos je ostajao strogo platonski.
Hitler, koji je tada u potpunosti bio posvećen političkoj karijeri, a njegova Nacistička stranka već uvelike osvajala njemačke mase, pomno je pazio da ne upadne u kakav ljubavni skandal. Ipak, Evu je s vremenom počeo doživljavati drukčije od ostalih djevojaka koje je povremeno izvodio. Privlačila ga je svojom “nezahtjevnošću”, duhovitošću i vedrom naravi, za razliku od melodramatične Geli, sklone kritiziranju i mrzovolji. Uz to, sve više je uviđao da Eva Braun posjeduje osobinu koja mu je bila dragocjena, a to je povjerenje. Znao je da joj može vjerovati.
Prema mnogim biografima njihova veza dugo vremena nije bila seksualne prirode i svodila se na odlaske u teatar, njegove sitne darove pažnje, komplimente i neobavezne razgovore. Eva je zasigurno u to vrijeme doznala za fatalnu nećakinju i, svjedoče njene ondašnje prijateljice, čvrsto odlučila da će Hitlera osvojiti samo za sebe. “Rekao je da će ostati neženja, ali i on ima svoju Ahilovu petu”, govorila je.
“Malu Fraulein Braun”, kako ju je nazivao, Hitler počinje izvoditi i na večere u njegov omiljeni restoran blizu Hoffmannova studija “Osteria Bavaria”, gdje je Eva prvi put upoznala neke od njegovih bliskih suradnika, primjerice Heinricha Himmlera i Martina Bormanna. (Zanimljivo je da je taj restoran zbog Hitlerovih čestih posjeta, nakon rata morao promijeniti ime te je postao “Osteria Italiana.”)
Da je mladu Evu krasila i lukavost, govori podatak da bi Hitleru u džep znala umetnuti kakvu ljubavnu poruku, a jedna od njih navodno je bila kobna jer ju je neposredno pred samoubojstvo pronašla Geli Raubal.
Preokret u njihovoj vezi dogodio se nedugo nakon smrti Angele Raubal, u rujnu 1931. godine. Hitler je, istina, zbog toga jedno vrijeme bio neutješan, ali tu je bila umiljata i diskretna Eva, spremna pružiti mu utjehu. Eva počinje dolaziti u Hitlerov minhenski stan u Prinzregentenplatzu 16 i sve više zauzima mjesto koje je dotad pripadalo Geli.
Iako je sada, na prvi pogled, postila cilj – postala je glavna i, čini se, jedina žena u Hitlerovu životu, Eva počinje uviđati da je Hitler, kako se žalila prijateljici i sestri, “ne doživljava ozbiljno.” Rijetko je svraćao u Muenchen i, obuzet predizbornim aktivnostima, krstario Njemačkom. Ni na dogovorene susrete često nije stizao, ne smatrajući za potrebno poslati joj obavijest kako neće doći.
Eva se tada odlučuje Hitleru očitati drastičnu lekcije. U studenome 1932. pokušala je počiniti samoubojstvo, nastojeći da taj čin ipak ostane samo na pokušaju. Nije željela umrijeti, samo Hitleru pokazati da je ne smije zanemarivati. U obiteljskom domu očevim je pištoljem pucala sebi u vrat, ali kući se na vrijeme vratila sestra Ilse. Promašila je arteriju i u bolnici su joj sanirali ozljedu bez većih poteškoća.
Ovaj događaj, ne samo da je Hitlera “uozbiljio” kad je riječ o vezi s Evom, već i pokazuje koliko je ona bila odlučna zauzeti važno mjesto u njegovu životu.
U siječnju 1933. Hitler postaje njemačkim kancelarom, a onda i Fuhrerom. Samo tjedan dana nakon što je preuzeo vlast, darovao je Evi skupocjeni nakit i prvi put zatražio da u njegovu stanu ostane tijekom noći.
Evina (ne)odgovornost za zločine
Od tada ona postaje neslužbena Prva dama, stalna gošća Hitlerovih rezidencija i boravišta – od Berlina do Orlovog gnijezda, poslije preuređenog u čuveni Berghof. Većina nacističkih prvaka nikad je nije prihvatila, smatrajući da je ta obična minhenska prodavačica nedostojna i neprikladna za Fuhrera. Iako su joj to znali neskriveno stavljati do znanja, osobito njihove supruge – među kojima je prednjačila zlokobna Magda Goebbels, pazili su da svoj prezir prema njoj ne pokazuju pred Hitlerom.
Jedan među rijetkima koji su imali iskrenu i dobru riječ za Evu, bio je Albert Speer, Hitlerov arhitekt i koncem rata ministar naoružanja.
Kad je riječ o bilo kakvoj osobnoj krivnji Eve Braun zbog njene ljubavi i odanosti Hitleru, mišljenja povjesničara su proturječna. Dok manji dio onih koji istražuju njen odnos s Hitlerom smatra kako Eva Braun snosi dio odgovornosti za zlodjela nacističkog režima, tvrdeći čak da mu je pomagala u donošenju nekih odluka i ideja, većina ozbiljnih proučavatelja nacizma uvjerena je da Braunova nije imala nikakve veze s vođenjem politike, pa tako ni sa zločinima koji su iz nje proizišli. Dobro je, naime, poznato da ju je Hitler, kad je riječ o poslu, držao po strani, i da je bila zadužena prije svega da ga oraspoloži, donese mu čaj, popravi kravatu. Nikad s njom nije razglabao o politici i dok je on “mijenjao kontinent”, Eva je “mijenjala garderobu u svom ormaru.”
Eva je, dakako, da je to htjela, mogla doznati mnoge uznemirujuće stvari o Hitlerovoj zločinačkoj politici, samo da se potrudila saznati ih i da ju je to zanimalo. No, činjenice govore da je bila posve nezainteresirana za politička, a onda i za ratna zbivanja. O tijeku tragičnih događanja mogla je više naslutiti iz Hitlerova raspoloženja, nego iz ozbiljnih razgovora.
O najstrašnijoj posljedici nacističkog režima – holokaustu, Eva Braun navodno nije znala ništa više od prosječnih Nijemaca, a ta saznanja svodila su se na prijeratno zlostavljanje Židova, te njihovo kasnije protjerivanje iz domova.
Evina nekadašnja sobarica Ana Plaim je prije desetak godina posvjedočila: “Eva Braun nije znala ništa o sudbini Židova i o tome što se doista događalo u koncentracijskim logorima, iako je i ona – kao i svi ostali – znala da Židovi i ostali protivnici nacističkog režima doživljavaju zlostavljanje.”
Da je sobaričina tvrdnja vjerojatno točna, svjedoči i ispovijest Hitlerove osobne tajnice Traudl Junge (na čijim sjećanjima je temeljen film “Der Untergang” – “Konačni pad”), koja je nakon rata posvjedočila da ni sama ništa nije znala o konačnoj sudbini Židova.
To je, naravno, ne amnestira od moralne odgovornosti jer, kako je Junge sama priznala, da se potrudila saznati mogla je, kao što je to primjerice znala njena vršnjakinja Sophie Scholl koja je zbog bacanja protunacističkih letaka pogubljena na giljotini.
Groteskno ponoćno vjenčanje
Eva se nije upletala ni u kakve teme niti pitanja koja bi Hitlera uzrujala, a koliko mu je bila podložna i pokorna kazuje i podatak da se u travnju 1945. on grubo oglušio o njene molbe i preklinjanja da poštedi život Hermannu Fegeleinu, suprugu njene sestre Gretl, inače esesovskom časniku za vezu između Hitlera i Himmlera, kojega je Hitler osudio na smrt zbog napuštanja berlinskog bunkera bez dozvole. Fegelein je pogubljen zbog dezerterstva iako je Evina sestra tih dana trebala roditi njegovo dijete.
Za razliku od Geli Raubal, koja je tijekom incestuozne veze s ujakom, imala odnose i s drugim muškarcima, za Evu Braun, koliko je poznato, drugi muškarac osim Hitlera nije postojao. On je bio njena prva – i jedina ljubav, čovjek zbog kojega je uništila svoj život. Iako su u ozbiljnoj vezi proveli punih trinaest godina, ona je cijelo vrijeme čekala da je Hitler javno prizna kao “svoju.”
Te rijetke trenutke Eva Braun dočekala je na samome kraju života, u podzemnom svijetu berlinskog bunkera, kad je Hitler shvatio da je svemu došao kraj. Na pragu totalnog poraza, napušten i neshvaćen i od najbližih suradnika, nakon što su mu okrenuli leđa čak i “skorojević i drogeraš” (Goering) i njegov “vjerni Heinrich” (Himmler), Hitler shvaća da mu je preostala još jedino Eva i – kujica Blondi. Obje je sa sobom poveo u smrt.
Trenutak Hitlerove javno iskazane privrženosti Evi dogodio se 22. travnja 1945., tjedan dana prije Hilerova samoubojstva, kad je pred dvije tajnice i kuharicom poljubio Evu u usta. “Sve je izgubljeno, beznadno izgubljeno”, priznao je pred ženama tronuto. Eva mu je prišla, uzela ga za ruke i s osmijehom mu rekla: “Znaš da ostajem s tobom. Neću dopustiti da me nekamo pošalješ.” Traudl Junge se prisjeća: “Hitlerove su oči zablistale, a onda je učinio nešto što još nitko nije vidio, čak ni najbliži prijatelji i suradnici. Poljubio je Evu u usta.”
Odluka o smrti donesena je, a Hitler je najprije otrovao svog psa, kuju njemačkog ovčara Blondi. Je li na njoj isprobao otrov ili nije želio da ostane živa nakon njegove smrti, nije sasvim jasno.
Eva Braun odlučila je umrijeti s Hitlerom iako ju je on najprije nagovarao da napusti Berlin. Prije toga se na zaprepaštenje svih, malo prije ponoći 28. travnja, s njom vjenčao. Obred je bio kratak, a svjedoci na toj grotesknoj ceremoniji bili su Joseph Goebbels i Martin Bormann. Mladenci su za sebe utvrdili da su arijevskog podrijetla i da nemaju nikakvu nasljednu bolest. Nakon kratke potvrde o stupanju u brak, uslijedilo je potpisivanje. Nervozna i zbunjena Eva, kojoj se na samome kraju života ostvario san, pritom se zabunila. Počela je pisati Eva B, no shvativši zabunu, brzo je prekrižila slovo B i potpisala se kao Eva Hitler rođena Braun.
Vjenčao ih je berlinski matičar Walter Wagner, koji je hitno pozvan u bunker gdje je, zapanjen činjenicom što će vjenčati Hitlera, i on od uzbuđenja pogriješio, napisavši svoje prezime s dva slova “a”. Eva je tako dočekala da je, makar na nekoliko sati, oslovljavaju s “Frau Hitler.”
“Pozdravi mi Bavarsku”
Atmosfera u bunkeru, posljednjem Hitlerovu uporištu, bila je više nego sumorna. Prljavštinu više nitko nije čistio, prazne boce valjale su se hodnicima, a ventilacije je bila u kvaru. Svjedoci su opisali da je “zaudaralo kao na najprljavijem javnom zahodu.” Nakon svog vegetarijanskog ručka s dvije tajnice i kuharicom, 30. travnja, Hitler je dao zadatak vozaču Kempkeu da pripremi dvije stotine litara benzina, kako bi njegovo i Evino mrtvo tijelo bilo spaljeno.
Nakon odmora u sobi, novopečeni mladenci izišli su na hodnik, gdje je nastupilo bizarno opraštanje. U neugodnoj tišini, Hitler i Eva pružali su svima ruke, a taj događaj, kao i posljednje Evine riječi, navodi Traudl Junge u svojim sjećanjima: “Bila sam omamljena i jedva sam mogla vidjeti što se oko mene zbiva. Kad mi je prišla Eva Braun nestala je čarolija. Eva se nasmiješila i zagrlila me, a onda mi rekla: Pokušaj se izvući, molim te. Možda se još uspiješ probiti. A onda, molim te, pozdravi mi Bavarsku. Smiješila se, ali govorila je s prigušenim jecajem,” sjeća se Junge.
Hitler i Eva vratili su se u sobu, a nedugo potom, oko 15 sati i 30 minuta, iz nje se začuo pucanj. Njihova beživotna tijela pronašli su vozač Kempke i vođa Hitlerjugenda Axmann. Hitler je ležao na krvavom ležaju, a pištolj mu je bio kraj nogu. Evino tijelo bilo je bez tragova krvi, usne plave. Na sebi je imala plavu haljinu od šifona. Glava joj je bila klonula, a bose noge savijene pod tijelom. Izgledalo je kao da spava. Prazna kutijica u kojoj je do maločas bila staklena ampula s otrovom ležala je na podu.