U spomen na sve sudionike Maslenice

Slika korisnika martinazd
Četiri kantuna

 

Desilo se, zbilo potkraj XX stoljeća. U Hrvatskoj.. na prilazima Zadru. Točnije, u noći ili bolje jutru dvadeset drugom godine u gospodina devedeset treće. U zemlji kotarskoj, malih propovjednika starodnevna kraljevstva... One zimske noći iskradoše se iz svojih rovova, bunkera, iz zemlje same, predvidjevši da će im susjedi donijeti miris karbida, spaljenih davno im kuća na dar. Osjećahu se kadrima propasti ili pasti ili pobijediti u toj nametnutoj bitki bez časti. Ležali su oko sela svojih, među sklepanim, improviziranim oružjem. Isto tako sklepanim na brzinu postrojbama... U polusnu netko ih zazove po imenu. Vojsko Hrvatska... Zapovjedi im neka pjevaju. Odvratiše tako da naglas govorahu kako oni ne znaju pjevati. Ali glas im reče:«Pjevajte sinovi, pjevajte o početku stvaranja Države Hrvatske«. Izrekoše tada stihove koje nikad prije nisu čuli... Niti je tko ikad prije vidio takova zbora. Nisu ih zaboravili ni onda kad je zamrla bitka. Kad probudili se jesu iz onog veličanstvena sna. Oslobađanja Domovine. Stadoše prepričavati stihove, ponavljati ih po obližnjim spomenicima. Spomenicima koji objašnjavali su putnicima namjernicima ulomke iz svete povijesti.. jer rune se uklesane pretvarahu u prekrasan ep što opjevao je stvaranje. I Čovjeka. I svu priču o Postanku Hrvatske. O izlasku sinova Domovine i njihovo došašće u sanjanu im zemlju. I još mnoge stvari iz one knjige postanka. I Otjelovljenje. I muku. Uskrsnuće i uzašašće sinova ZENGa. I Dočašće Države Hrvatske... Pripovjedaju ovi spomenici o užasu paklenskih muka, o strahoti Ovog zadnjeg Posljednjeg Suda. O prolazu kroz Čistilište.. o nadi u smilovanje... Bez straha da će ih nevine Gospodin kazniti. Bili su to prvi posvećeni osloboditelji. Nije im bilo premca jer nisu učili od ljudi.. nego od zemlje.
Na prvi pogled Njihova pjesma može se učiniti više krasnom nego što u stvari jest. Gotovo jedina vrlina ovog Epa je to bratstvo ZENGa. Hrvata... Jer tamo je njihov pijev uklesan u kamenu. Njihov zaziv otkriven. Njihovo djelo još nije privedeno kraju. Pjesnici Maslenice sanjali su i opjevali zemlju 1993. Kao bilješke i opravdanja nedovršene pjesme. Petnajstak godina kasnije pojavio se u Hagu, u odlomcima i slobodnom prijevodu, prvi zapadnjački prijevod Hrvatskog Epa. Loš prijevod loših, zlonamjernih prevoditelja. Jedna od varijanti sveopćih povjesti kojima hrvatska povijest tako obiluje. Povijesni zbornik sitnih osobnih interesa, velikih Hrvata. Pod naslovom Historie des Croatos.. što preveo ga je i objavio naš klasični hrvatski povijesni sluganski, udvarački, skidajući gaća lik. Potomak sinova ORJUNe... I Jugo zagovornika. ZENGE su hrvatske iz kraja XX stoljeća usnule EP o zemlji i ispjevale ga po viziji Braniteljlja. Viziji postrojbi onih u jutru dvadeset drugom godine one. Tada nisu mogli znati da ona pjesma izvedena iz sna sanja Domovinu. Da radi duša ljudi obuhvaća svaki centimetar Hrvatske. Sva njezina stoljeća. Sve njene ljude. U usporedbi s tom simetrijom. Slobodni prijevodi haški ništa su... Ništa u usporedbi s Uskrsnućem onim i ukazanjem ljeta onoga kotarskoga u Gospodina 1993. Jer uvjek je zanosnija pjesma koja nadilazi razumsko.. koja daleko nadvisuje očekivano.
Na primjeru Maslenice možemo predpostaviti da je narodna duša, pošto bi spaljena, osakaćena, ubijena,... Prodrla u dušu Boga našega, da bi on čudom nanovo izgradio Hrvatsku, trajnju od mramora i željeza.. bolju od ljudske memorije. Istraživati naum tih besmrtnika, tih stihotvoritelja hrvatske pjesme nad pjesmama bilo bi možda isto toliko drzovito i uzaludno. Sudbina većine tih stvaraoca pjesme potvrđuje da su od epa ostale samo razvaline. Znamo da i danas potvrđuju ovi spomenici da je od pjesme Garde Hrvatske uščuvano jedva pedesetak stihova.Te činjenice dopuštaju da predpostavimo da nizovi onih snova i stihova.. radova ZENGA još nisu privedeni kraju. Ratnicima hrvatskim bilo je dano viđenje Domovine tog jutra. Sve one operacije... Oni vjetrovi i oluje. Što će u nizu sljediti.. one su je sazidale. Drugima koji nisu bili onog jutra kotarskoga probuđeni oružjem i vatrom, dan je prijevod onaj haški pjesme hrvatske. Što i danas nad glavom hrvatskih ratnika pleše. Ako ova šema nije pogrešna, neki će čitatelj sanjati onu istu pjesmu.. od koje nas djeli 27 godina. Snovima kao što znamo nema kraja. Možda je rješenje sudbine Hrvatske baš u snovima. Možda neka preslika postrojbi onih Hrvata, koja još nije spoznata u narodu, neka vječna nada u Hrvata povrati izgubljene stihove onog EPA one neponovljive pjesme Maslenice... U Gradu osuđenom na mrak, žeđ, izbjeglice, u Zadru dosanjane zimskog dana dvadeset drugog u godini Gospodinovoj 1993. Kad bi se to desilo.. kad bi se pronašli ti sthovi.. kad bi ih ova generacija koja sniva obnovila.. vidjeli bi da su ti snovi naroda našeg u biti bili isti. I da nema te zapreke, te muke, tog problema koji se ne može voljom sinova Maslenice riješiti.
U spomen na sve sudionike Maslenice.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)