Zadar – Cibona treći put, ne i zadnji

Današnji sraz Zadra i Cibone treći je, ne i zadnji, u ovoj sezoni. Nije i utakmica koja se izravno igra za trofej, ali prema trofeju će otvoreni put imati onaj tko danas pobijedi

O Kupu Krešimira Ćosića već se godinama ne govori s uzbuđenjem, taj se događaj ne iščekuje poput nekih drugih natjecanja. Košarkaška je Europa, slijedeći svoje interese među kojima je novac na prvom mjestu, državne kupove bacila u stoti plan. Održavaju se reda radi i tek kao simbolična uspomena na pojedine košarkaške velikane (Krešo Ćosić, Radivoj Korać), pri čemu državni košarkaški savezi nastoje dobro proći, to jest uvaliti nekom natjecanje za određenu svotu novca. Zadar je nemalo puta bio domaćinom, u početku dok su se još pisali bodovi i dok je kup nešto značio, a i zbog emocija spram imena osobe čije ime nosi natjecanje. Poslije se to potrošilo, ostao je uglavnom samo povremeni interes, poslije niti to jer se Zadar nije niti javljao na natječaje. Nakon nekoliko godina, to jest za 2009., Zadar je izletio kao jedini kandidat i logično je da je HKS prihvatio, ta što je drugo i mogao. Njemu, HKSu svejedno, potrošiti neće ništa, nekoliko će se dana po Zadru motati košarkaška svita, a kapnut će pokoja kuna od reklama, televizijskih prava i slično. I zemaljska će se kugla i dalje okretati.
Zadar je, dakle, svjesno pred sebe stavio svojevrsni imperativ. Biti domaćin i organizator završnog turnira, automatski znači najmanje ući u finale. Ždrijeb se malo poigrao sa svima pa je Zadru dodijelio najjačeg mogućeg suparnika, Cibonu. I sad, ili Zadar ili Cibona neće biti u finalu. Pokušajte zamisliti finale u Višnjiku bez Zadra! Zatvorite oči pa prebrojite zauzete stolce na tribinama. Jedna, dvije, tri… stotine! Ali ništa, ne treba se zamarati teškim mislima. Treba biti optimist. Zadar je sigurno u prošlih nekoliko dana učinio što je mogao da bi se dobro pripremio za današnju utakmicu. Zmago Sagadin najbolje zna koliko je ozračje u momčadi pokvarila odluka Dejana Ivanova i njegova agenta da pošto-poto ode iz Zadra. Sagadin je prvi u klubu to prihvatio zdravo za gotovo, njemu je već u utorak ujutro sve bilo jasno. Prema tomu, sljedeće je dane trošio na treninzima tako da igra bez Ivanova bude što je moguće bolja. Uz to, Sagadin je trebao i miješati igrače u petorkama da u svakom trenu nikad ne budu u njoj više od dva inozemna igrača. Odlaskom Dejana Ivanova Zadar je ostao na trojici (napomena: u trenu zaključenja ovog broja Johnsonu još nije stiglo rješenje o hrvatskom državljanstvu), prema tomu jedan uvijek treba biti na klupi. Johnson, Gečevski ili Farmer. Koliko je Sagadin uspio Farmera uključiti u sustav, pokazat će se već danas. S te će strane ovaj turnir itekako biti zanimljiv jer pravilo o najviše dvama inozemnim igračima u petorci od ove sezone vrijedi i za Ligu za prvaka. Bez obzira hoće li u nekim ili u svim momčadima biti još novih inozemaca, danas i sutra vidjet ćemo kako se treneri snalaze, kakve petorke slažu za pojedine intervale u utakmicama, tko će koga mijenjati i slično. Usput, sjetimo se da je Sagadin svoje utakmice u pravilu počinjao bez Gečevskoga u početnoj postavi pa su u tih pet bila samo dvojica inozemnih igrača, Johnson i Ivanov.
Današnji sraz Zadra i Cibone treći je u ovoj sezoni. Nije i utakmica koja se izravno igra za trofej, ali prema trofeju će otvoreni put imati onaj tko danas pobijedi. Duboko valja vjerovati da će želja za nadigravanjem i za dokazivanjem što u sebi imaju igrači (i treneri), želja za prestižom, biti jače od činjenice da je natjecanje devalvirano. Prema tomu, ako košarkaška igra kao takva bude primarna, svatko tko će danas biti u dvorani moći će vidjeti dobru predstavu. U to valja vjerovati i tomu se nadati, a sve ostalo može biti samo trenutačno podignuta prašina. Strastveni ovdašnji ljubitelj košarke i pravi navijač nek’ iz dvorane poslije obiju utakmica izađe zadovoljan.

 POBJEDNICI KUPA

1992, 1993, 1994, 1997, 2004 Split
1995, 1996, 1999, 2001, 2002 Cibona
1998, 2000, 2003, 2005, 2006, 2007 Zadar
2008 Zagreb