Zadranke vole klasične vjenčanice

U sjećanju su mi još uvijek jedna crvena vjenčanica, jedna vjenčanica u baroknom stilu, vjenčanica s crvenim korzetom ili pak, vjenčanica koju smo radili u stilu narodne nošnje. No, ipak je većina klasičnih
Ada Duka zadarska je privatna poduzetnica čijom su zaslugom brojne gradske mladenke zasjale punim sjajem. Birala im je haljine kada su bile neodlučne, savjetovala ih kako istaknuti ono najljepše na njima, koji materijal odabrati, za koju se nijansu odlučiti. Upućivala ih je u modne trendove, hrabrila onda kada je trebalo napraviti kakav modni iskorak i odlučiti se za žarko crvenu ili pak, neku drugu boju vjenčanice.
Već 26 godina neumorno vodi jedan od najpoznatijih gradskih salona vjenčanica. Prošle je godine bila jedan od inicijatora organizacije prvog gradskog festivala vjenčanja, manifestacije koja je već u svom prvom izdanju opravdala sva očekivanja, kako samih organizatora, tako i posjetitelja. Ada i ove godine radi na festivalu vjenčanja, njegovom drugom izdanju koje je na rasporedu predstojeći vikend u Arsenalu. Pa, iako zauzeta pripremama s obzirom da je predsjednica organizacijskog odbora, odvojila je malo vremena i za Zadarski list te nam iznijela neka svoja iskustva iz posla koji radi, prisjetila se kako je to izgledalo nekada, prije više od četvrt stoljeća, a kako izgleda danas.
* U ovome ste poslu već 26 godina. Kako su izgledala vjenčanja na početku vaše karijere, a kako to izgleda danas. Postoje li neke bitne razlike?
– U vrijeme kada sam počinjala sve je bilo jednostavnije. Bilo je manje detalja, a shodno tome i manje stresa. Danas prosječno vjenčanje teško da može proći bez stresa, a pred mladencima je velika obaveza. Dosta toga treba prilagoditi, organizirati i osmisliti. Nekada se vjenčanje organiziralo unutar mjesec ili dva dana, od starta, pa do vjenčanja. Mislim da već po tome možemo zaključiti da je bilo i mnogo opuštenije. Neminovno je, naime, što je organizacija opsežnija, imate više situacija koje ne idu onako kako biste htjeli, da je sve mnogo kompliciranije.
* Nekada su vjenčanja bila skromnija. No, jesu li i vjenčanice bile skromnije?
– Bilo je nešto drugačije, modni su se trendovi mijenjali i utjecali na vjenčanice. No, vjenčanica je jedan specifičan odjevni predmet koji uvijek ima nekoliko krojeva koji se ne mjenjaju. To su krinoline, ravne haljine i princes kroj. I boje su uglavnom iste, bijela ili bež, što je na neki način zaštitni znak vjenčanice. Materijali su uglavnom saten, čipka, til ili organdi. No, danas je sve raskošnije. Tržište je otvorenije, dobavljači raznovrsniji i pristupačniji, pa je i izbor veći. Nekada smo od svega dva, tri zadana materijala morali izmišljati modele, sami šivati, za razliku od danas kada vjenčanice dolaze uglavnom gotove. Ja konkretno držim španjolski brand “La sposa”, no uz njih radimo i šivane haljine. Zadržali smo krojački dio, usprkos tome što industrija može dati više u smislu raznovrsnosti materijala i raznovrsnosti kvalitete izrade.
* Što Zadranke više vole, haljinu sašivenu po nekim njihovim zamislima ili gotovu?
– Više se traže gotove haljine, pa ih više držimo i u ponudi. Kod nas ima više od 60 haljina odmah na raspolaganju, a mladenka može naručiti i putem kataloga s rokom isporuke oko tri do četiri mjeseca.
* Cijena?
 – Moram naglasiti da su se prije 25 godina vjenčanice isključivo kupovale, a danas se u 99 posto slučajeva iznajmljuju. Cijene najma su od 2 do 4 tisuće kuna.
* Odabrati pravu vjenčanicu nije lako?
– Odabir je uvijek težak, treba odabrati samo jednu vjenčanicu, odlučiti se između manjeg ili većeg broja, što svakako nije lako, posebice danas uz veliku ponudu. Nije rijetkost da mladenka ima svoju strogo određenu viziju kako bi trebala izgledati na vjenčanju, pa kroz proces odlučivanja u potpunosti promjeni prvobitnu ideju i uzme nešto sasvim drugo.
* Dolaze li Zadranke uglavnom same ili im prilikom izbora tako bitne stvari za vjenčanje, kao što je vjenčanica pomažu mame ili prijteljice?
– Da, dolaze uglavnom s mamom ili prijateljicama. Oslanjaju se na njih prilikom izbora, no nisam primjetila da im mame ili prijateljice nameću svoj stil. One su tu prije svega kao potpora, da pomognu i usmjere, kao uostalom i mi u salonu.
* Događa li vam se često da pred samo vjenčanje treba nešto prepraviti, da se mladenka udebljala, smršavila ili želi nešto drugačije od prvobitne zamisli?
– Naravno da ima takvih slučajeva kad nešto treba prilagoditi pred samu svadbu, u zadnji tren. Na to smo navikli i nije nam problem.
* Kakve su Zadranke po pitanju odabira vjenčanica, eksperimentiraju li, naručuju li uobičajene vjenčanice ili vole nešto potpuno drugačije?
– Rekla bih da Zadranke, a dakako ne i samo one, s obzirom da mi u salon dolaze djevojke i iz drugih sredina, vole klasičnu vjenčanicu. No, bilo je i nešto drugačijih vjenčanica, ali svakako u manjem broju. U sjećanju su mi još uvijek jedna crvena vjenčanica, jedna vjenčanica u baroknom stilu, vjenčanica s crvenim korzetom ili pak, vjenčanica koju smo radili u stilu narodne nošnje.
* Je li se promijenila dobna granica današnjih mladenki u odnosu na one s početka vaše karijere?
– Ne bih rekla, i onda i danas mladenke su najčešće bile oko 24, 25 godina starosti. No, danas ima slučajeva da je mladenka već mama, da je obavljeno civilno vjenčanje te slijedi velika fešta, odnosno crkveno vjenčanje. Toga nije bilo prije 25 godina.
* A trudnih mladenki, je li toga bilo prije 25 godina?
– Naravno, uvijek se može vidjeti pokoji trbušćić.
* Svi se žale na krizu. Kako je u vašem poslu, trpe li vjenčanja recesiju i je li opao promet ?
– Promet je opao s obzirom na veliku ponudu tržišta. No, vjenčanje ima poseban značaj u srcima mladenaca, tako da se danas kao i prije organiziraju i velika i mala vjenčanja, kako se kome sviđa.