Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Mihajloviću, ne širite laži o Vukovaru!

21.02.2020. 10:45


On je veliki nogometaš i trener, ali nedopustivo je ono što on javno govori o ratnim razaranjima u Hrvatskoj – poručila je jučer Zadranka Desa Blaslov Dujela, medijskom kanalu »Calcio Totale« te održala »lekciju« slavnom nogometašu i treneru Siniši Mihajloviću, vukovarskom Srbinu koji je svoju sjajnu sportsku karijeru ostvario u Italiji.
Desa Blaslov Dujela, prije povratka u Zadar sa suprugom Miljenkom Dujelom, uglednim novinarom i redateljem talijanske televizije, predvodila je Hrvatsko-talijansku udrugu u Rimu, s ciljem širenja i obrane istine o agresiji na Hrvatsku. Ranih 90-ih godina u talijansku, kao i uopće u širu europsku javnosti, sporo se probijala prava slika o Domovinskom ratu.
Među onima koji su u Italiji javno podgrijavali lažnu sliku, bio je i nogometaš, a kasnije trener Siniša Mihajlović, relativizirajući krivnju za rat na ovim prostorima i otvoreno prikazujući tadašnju Miloševićevu Srbiju, čak i Arkana, u sasvim pozitivnom svjetlu.


Pozitivno o Miloševiću i Arkanu
U tekstu o Mihajloviću, primjerice, na internetskoj enciklopediji Wikipedia još i danas stoji da je on rođen 20. veljače 1969. »u Vukovaru, SFR Yugoslavia«.
Nepostojanje Hrvatske u Mihajlovićevu životopisu, čak ni na razini činjenice mjesta rođenja, zapravo i ne začuđuje ako se uzme u obzir da je jednom cijela sjeverna tribina na utakmici Lazija u prvom poluvremenu, bila prekrivena golemim transparentom »Onore alla Tigre Arkan« (Slava tigru Arkanu). Ispostavilo se da iza toga stoji Mihajlović, a kako je Arkan bio već pod haaškom optužbom, a kasnije ubijen u Srbiji, ovaj je transparent bio povod za raspravu u talijanskom parlamentu gdje su se tražile strože zakonske sankcije i mjere za isticanje takvih natpisa na sportskim stadionima.
Mihajlović je nakon te »akcije« s transparentom na utakmici izjavio: »Arkan je bio moj pravi prijatelj i heroj srpskog naroda. Ja prijatelje ne izdajem, niti ih se odričem«.
Poznata je i scena kada se na utakmici Lazio- Sampdoria, bivši hajdukovac Alen Bokšić odbio rukovati s njim, a Mihajlović ga je nakon toga prozivao da su nekad bili bliski, čak i spavali u istoj sobi kao suigrači. Međutim, to je bilo u vrijeme kada Bokšić nije mogao znati da će Mihajlović prigrliti velikosrpsku retoriku i hvaliti notornog zločinca Arkana. Bokšić mu je uzvratio: Ako kaže tko je bio agresor na Hrvatsku 1991., možda ću mu tada pružiti ruku.


Mihajlovićev rođendan
Jučer, na Mihajlovićev 51. rođendan, »Calcio Totale« je posvetio tekst ovom rođenom Vukovarcu, slavnom velikanu talijanskog nogometa.
Tekst u »Calcio Totale« u kojemu se Mihajlović prisjeća Vukovara i rata u Hrvatskoj, imao je na Facebooku u samo par sati nekoliko tisuća ‘lajkova’, a podijeljen je u tako kratkom razdoblju više stotina puta i dobio odmah nekoliko stotina komentara. Među njima i onaj Zadranke Dese Blaslov Dujela koja jako dobro poznaje višegodišnje propagandno djelovanje Siniše Mihajlovića u Italiji. Naime, on je tamo slavna osoba i naravno da njegova javno izgovorena riječ ima težinu, a neupućena javnost može jednostavno povjerovati u laži nogometaša koji i danas širi promiloševićevsku retoriku.
A što je to jučer izjavio Mihajlović u »Calcio Totale«, u tekstu posvećenom njegovu 51. rođendanu?
– Svi su ratovi odvratni. Ali građanski rat poput ovog našeg je najgori. Dečki koji su rasli zajedno, međusobno su se ubijali, obitelji su se raspadale. Vidio sam svoj narod na koljenima, potpuno uništene naše kuće. Kad su moji roditelji napustili Vukovar otišavši za Beograd, moj ujak, inače Hrvat, brat moje majke, nazvao ju je telefonom i rekao joj: Zašto si pobjegla? Trebala si ostati ovdje, tako bi ubili tu srpsku svinju od tvoga muža« – ispričao je Mihajlović ovom talijanskom mediju otkrivši kako je u Vukovaru posljednji put bio 1991. »Bio je sravnjen sa zemljom, nisam se u njemu mogao čak ni orijentirati, sami kosturi od zgrada, nije se čula ni jedna ptica, nije bilo ni psa na ulicama… Nisam se više vraćao u Vukovar. Ne usuđujem se«.
Ovakvim prikazom vukovarske tragedije od strane Srbina koji javno iskazuje divljenje prema Arkanu, neupućeni talijanski čitatelji mogu zaključiti kako su Vukovar zapravo bombardirali i razorili Hrvati, i to oni i onakvi Hrvati koji ne prezaju čak ni od toga da ubijaju muževe svojih sestara.




»U Vukovaru sam posljednji put bio 1991. Bio je sravnjen sa zemljom, nisam se u njemu mogao čak ni orijentirati, sami kosturi od zgrada, nije se čula ni jedna ptica, nije bilo ni psa na ulicama… Nisam se više vraćao u Vukovar. Ne usuđujem se


Siniša Mihajlović, nogometni trener


Dezinformira o ratu
Zadranka Desa Blaslov Dujela, zato je jučer, po tko zna koji put, a očito da još uvijek treba to činiti, javno poručila Talijanima da ih Mihajlović dezinformira o ratu u Hrvatskoj.
– Mihajlović je veliki nogometaš i trener, ali istina o ratu u Hrvatskoj je sasvim drugačija od onoga što on govori. Hrvatska je bila napadnuta od strane jugoslavenske armije, srpskih paravojnih snaga i Miloševića. Morali smo se braniti. Vukovar je 1991. zaista razoren do temelja, bio je bombardiran puna tri mjeseca, ubijani su civili, djeca, silovane žene, bombardirana bolnica iz koje su bolesnici odvezeni, ne u neku drugu bolnicu u Srbiji, nego su bačeni u zajedničke jame gdje su ih zatrpali nakon strijeljanja. Brojni muškarci i žene završili su u koncentracijskim logorima u Srbiji. Evo, zato je 18. studenoga u Hrvatskoj dan sjećanja na tragediju Vukovara« – napisala je Desa Blaslov Dujela, ponavljajući po tko zna koji put Talijanima da je riječ o srpskoj agresiji na Hrvatsku, a ne o nekom »građanskom ratu« kako još i danas govori njihov nogometaš i trener Siniša Mihajlović.


Nogometna karijera Mihajlovića
Na Wikipediji o Mihajloviću, između ostaloga, piše: Svoju nogometnu karijeru, započeo je u NK Borovu gdje je nakon pionira i juniora zaigrao u prvoj momčadi i igrao od 1986. do 1988. kada odlazi u novosadsku FK Vojvodinu s kojom osvaja naslov prvaka, drugi u povijesti toga kluba. Nedugo zatim prešao je u beogradsku Crvenu zvezdu, za tada nevjerojatnih milijun njemačkih maraka. Isticao se po svom preciznom i nadasve jakom šutu lijevom nogom. Sa Zvezdom stiže na »vrh svijeta« – trijumfi u Bariju i Tokiju. Godine 1992. prešao je u talijansku Romu gdje je proveo dvije godine, nakon čega je prešao u Sampdoriju, u kojoj je promijenio svoje uobičajeno mjesto u momčadi – iz veznoga reda, prešao je u obranu, na mjesto stopera.
Godine 1998. stigao mu je poziv od trenera Sven-Görana Erikssona iz Lazija, te se vratio u Rim. Odlično je igrao i postao najbolji izvođač slobodnih udaraca talijanske nogometne lige svih vremena. Ostat će upamćen i po tri postignuta pogotka iz slobodnih udaraca u jednoj utakmici. Nakon šest sezona, na vrhuncu svoje karijere prešao je u milanski Inter gdje je i završio igračku karijeru. Između 1991. i 2003. godine odigrao je 63 utakmice za jugoslavensku reprezentaciju i reprezentaciju Srbije i Crne Gore i postigao 10 pogodaka.
Trenersku karijeru počeo je 2006. godine u milanskome Interu kao pomoćni trener zatim je trenirao, samostalno, Bolognu, Cataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, Milan, Torino, Sporting iz Lisabona i reprezentaciju Srbije.


»U Vukovaru sam posljednji put bio 1991. Bio je sravnjen sa zemljom, nisam se u njemu mogao čak ni orijentirati, sami kosturi od zgrada, nije se čula ni jedna ptica, nije bilo ni psa na ulicama… Nisam se više vraćao u Vukovar. Ne usuđujem se
Siniša Mihajlović, nogometni trener