Praiskonska mišanca moje sreće - svakober iz polja

Slika korisnika isikiric
SINERGIJA 1+1=3
Sunce nam opet kuca na prozorčić. Ovi blaženi dani uvijek bude nostalgiju, »tihe tajne i dubine nevinosti i neznanja«. Vraćaju me u djetinjstvo, u prve šetnje i poduke koje sam sva ustreptala upijala od moje mame, mog prvog i najvećeg zelenog uče, koja me je učila čitati iz libra tajni tisuću i jednog zelenog prijatelja na prostranstvima naših dalmatinskih polja i šuma. Cupkala sam tako za mamom koja je brala svakober. Pokazivala bi mi biljčice, govorila njihova imena, koja sam teško pamtila, ali sam zato pamtila oblike listova,stabljike i mirise biljke pomiješane s mirisom zemlje tek okupane kišom
Mirna MILKOVIĆ
Svakober

Bili su to trenutci osjećaja uzvišenog mira i sreće. I danas, kad poželim mir i istinsku sreću, odem s mamom u svakober.
Pišem ovo, kao mali hommage, svim našim dalmatinskim ženama, koje od pamtivijeka u ove dane s košarama ili vrećicama u jednoj i nožem u drugoj ruci paraju mišturancu iliti beru svakober. Taj prizor svakako spada u arhetipske slike naše Dalmacije, u ikonografiju našeg identiteta poput ribarske barke koja pristaje u lučicu praćena jatom galebova. Znanje tih žena je prehranilo obitelji i generacije. To istinsko i drevno znanje hranilo je obitelji i čuvalo zdravlje stoljećima. Upravo sam pročitala knjigu, koja opisuje agoniju Zadra i Zadrana, u Drugom svjetskom ratu, kada su ga bombe iz aviona sastavile sa zemljom. Svi tu priču znamo, no nisam razmišljala o konkretnom aspektu tog podatka. Naime, opisuje jednu Zadranku, i njenu miješanu obitelj: Hrvati i Talijani, spojeni u ljubavi koja ne postavlja pitanja.. Nakon pakla sišlog s neba, ljudi su se znali,svi skupa zaputiti u polje,i skupljati taj izvor hrane i preživljavanja,čak i usred zime. To su divne junakinje naše svakodnevice koje nikad ne dolaze na naslovne stranice, ali ipak svi mi u nekom skrivenom kutku našeg bića dobro znamo da ne bismo bili to što jesmo bez te drage starinske slike u kojoj se žena saginje i para svakober obučena u fuštan i traversu s facolom na glavi. Skromni su i tihi junaci te ženice pa sam ponosna što sam i sama članica tog kluba.
Inače, svakober – mišanca, divlje zelje, paparić,žutinica, ščadovina, parež – sastoji se od 70 i više biljaka, a naše mediteransko podneblje je za sve njih gotovo idealan dom. Kako ćete brati vašu mišancu ovisi o znanju, a onda i ukusu ili još bolje okusu koji vam je drag. Omjeri zastupljenosti pojedinih biljaka ovise o mjesecu u kojem berete i o tome kako skladate okuse. Više ili manje aromatičnog komorača, slatkog kostriža ili gorke žutanice uglavnom je stvar obiteljskih tajnih receptura koje se prenose s koljena na koljeno. Valja također znati da stađun za branje mišance varira, ovisno o temparaturnim i inim obilježjima godine, pa može krenuti već u siječnju pa sve do kraja travnja.
Baš kao što vrijeme branja ovisi o vremenskim prilikama pojedine godine, tako se i rejting mišance na čudan način mijenja ovisno o hirovima povijesnog vremena. Prilično dugo je svakober bio sinonim za sirotinjsku hranu iako se uvijek znao naći i na zadarskim gospodskim pijatima. Danas je u modnom ludilu za zdravim načinom života i zdravom prehranom hit spiza, za one koji ga ne beru ponekad i paprenih cijena. Kruži anegdota da Zagrepčani koji ga kupuju na Dolcu njurgaju kako im Dalmatinci za velike šolde prodaju ono što ne bace kad pokose vrt.
No, svakober je vrijedan svake lipe. Zbog svojih nutritivnih vrijednosti. Tu su biljke, koja je SVAKA za sebe jedna priča, jedna škrinjica puna zdravlja.Čiste nam jetru, bubrege, mokraćni sustav. Uravnotežuju tlak, šećere i probavu. K tome još nahrane mišiće, krv i mozak i štite nas od prehlada,virusa i stresa.
Znam da je današnji način života urbanim Zadranima udaljio naša polja iz svakodnevice, pa i mi poput Zagrepčana kupujemo svakober na tržnici, ali treba samo malo volje da se to promijeni i pomalo stekne navika. Treba pokušati, ne samo zbog svakobera, već i zbog same ljekovitosti redovite šetnje i meditativnog opuštanja od stresa uzmorskim puteljcima na čistom zraku uz masline, suhozide i vinograde. I točno je, za brati svakober treba znanja a treba i poprilično kondicije i upornosti. U blatu si, saginješ se malo-malo, pa sve biljčice treba oprati i očistiti, ali vjerujte višestruko vrijedi truda.
Evo, za početak dajem samo neke od biljaka koje biste mogli potražiti:
Kostriž – Sonchus oleraceus; divlji vlasac-Allium schoenoprasum; Divlji koromač-Foeniculum vulgare;Maslačak,divlji radić,žutanica-više vrsta Taraxacum;Divlja loboda-Chenopodium album;Divlja cikorija-Cichorium picroides;Boražina-Borago officinalis;divlji luk-Allium ampeloprasum; Bljušt-Tamus Communic; Sljez-Malva sylvestris; Češnjača-Alliaria officinalis; Čičoka-Helianthus tuberosus; Čičak-Arctium lappa; Tratinčica-Belliss parennis; Kiselica-Rumex acetosa; Kopriva-Urtica dioica; Motar-Crithmum maritimum; Mišjakinja-Stellaria media; Pušina-Silene vulgaris; Rukola-Eruca sativa; Šparoga-Asparagus officinalis; Tetivika-Smiilax aspera; Trputac-Plantago major; Stolisnik-Achillea millefoglium; Tušt-Portulaca oleracea; Veprina-Ruscus aceletaus…Niz se nastavlja...
Kad pomalo sami naučite raspoznavati i brati samo neke od navedenih biljaka ili se možda pridružite radionicama i grupama ili još bolje - dobijete poduku od vaših baka, mogu vam samo uskliknuti bravo: pristupili ste drevnoj, plemenitoj i zdravoj ekipi, praiskonskom klubu sakupljača samoniklog jestivog bilja. Dobro došli! A tebi, mama, veliko hvala što si mi, kao i mnogim drugim, otvorila vrata ovog čarobnog svijeta.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)