Zadre, Zadre grade, naša diko!

Slika korisnika isikiric
Moždani udar
Autor: 
U kršćanstvu svaka se osoba, nadrastajući sebe, može rascvjetati u tisuće raznobojnih i različitih svjetova po kojima mile raspjevane pčelice i raspjevavaju se bumbari. Oduševljen sam i dirnut što sam kršćanin kojemu je svaka žena sestra i svaki muškarac brat...
Zvonko KUCELIN
Ilustracija

Otmjeno je kršćanstvo. Ljepota kršćanstva je univerzalna. Uključuje različitosti, cijeni raznovrsnosti, podupire osobe. Kršćanstvo poružnjuje svaka isključivost. Svaka ideja koja potire sve ostale ideje, svaka ekskluzivnost jednoga nad drugim poružnjuje lice kršćanstva. U temelju kršćanstva jest univerzalna ljubav koja je Bog Isusa Krista, a ono što povezuje kršćanke i kršćane jest sestrinstvo i bratstvo. U kršćanstvu svaka se osoba, nadrastajući sebe, može rascvjetati u tisuće raznobojnih i različitih svjetova po kojima mile raspjevane pčelice i raspjevavaju se bumbari. Oduševljen sam i dirnut što sam kršćanin kojemu je svaka žena sestra i svaki muškarac brat.
Živi li tako kršćanstvo u našoj Hrvatskoj? Najtočniji odjek možemo čuti ili ne čuti od naših biskupa koji trebaju biti vlast u Crkvi. Produbljuju li biskupi to radosno bratstvo i sestrinstvo ljudi? Sudjeluju li u životu kršćana ili su, zatvoreni u svoje palače, odvojeni od stvarnosti svojih vjernika? Potiču li bratstvo i sestrinstvo Isusa Krista ili su se kastinski zatvorili od stvarnosti? Te me misli spopadaju kod crkve svetog Šime.
Predivno je ranim jutrom lunjati Zadrom. »Nikad večer neće nadići jutro«, kaže francuski pjesnik. Jutrom vidim izoštrenije, ljubim dublje.
Pa naići ispred Znanstvene knjižnice i Arhiva na Antu Gverića. Pa se smijati, pa se spominjati predivnog, zatomljenog humora don Zdenka Milića. Pa u Znanstvenoj, napokon, susresti prof. Živka Nižića. Pa s njime piti kavu ispod platana, kojima ponekad prijeti ljudska sjekira. Živko i ja pričamo o divnoj Italiji.
Znaš, Živko, nakon što je doživio živčani slom u londonskom Old Vicu, veliki Daniel Day Lewis, dvije je godine radio kao postolarski šegrt u Firenzi. I, Živko, u Firenzi je postojao mesar koji je svoje domaćice dočekivao pjevajući im operne arije.
Znaš, Ante, kako je u vrijeme Dantea Alighierija postojao zidar, koji je radeći na skeli blizu pjesnikove kuće drčno recitirao stihove iz njegovog Pakla? Dante se popeo do našega zidara i bacio mu pituru po zidu, govoreći: »Zidaru dragi, kvariš moje stihove, pa evo umrljao ja tvoj zid. Sad smo kvit!«
Anegdote se redaju. Živko, profesor, najbolji kazališni redatelj, sa svojom amaterskom grupom Filodramska u ondašnjoj Jugoslaviji. Fakultet u Zadru, jaki teatar, kritički um i stvaralaštvo. Sjedim u katedrali svete Stošije. Najsvjetlija je to katedrala u kojoj sam ikad bio. U klupi čitam Jergovića. Njegov univerzalni rukopis izvrsno odzvanja u mojoj duši i razgaljuje moj um. Ah, Zadre, Zadre grade, naša diko, ranim jutrom.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)