Obnova franjevačkog samostana u Karinu

Gradska je knjižnica Zadar u četvrtak navečer u svojoj Multimedijalnoj dvorani ugostila izvrsno predavanje Miljenka Domijana, poznatog zadarskog konzervatora i jednog od prvih konzervatora zemlje, na temu “Franjevački samostan u Karinu (1993 – 2010). Obnova nakon razaranja u Domovinskom ratu”. Predavanje je popraćeno zanimljivim video projekcijama.
Uvodeći posjetitelje predavanja u temu iznošenjem kratkih informacija iz života Sv. Franje i franjevačkog reda, te govoreći kako su franjevci dugi niz vijekova bili čuvari hrvatske kulturne baštine i nacionalnog identiteta, Domijan je započeo izlaganjem najstarije povijesti franjevačkog samostana u Karinu. Kazao je kako je samostan osnovan 1429. godine, te kako je najvjerojatnije nastao na ostacima antičkih građevinskih struktura.
– Kartografi 16. i 17. stoljeća samostan Sv. Frane u Karinu spominju kao odvojen od naselja. U mletačko-turskim sukobima samostan je razoren, a obnova je uslijedila u razdoblju od 1731. do 1741. godine. Danas je to najstariji samostan franjevačke provincije Presvetog otkupitelja, naglasio je u prvom dijelu predavanja Domijan.
Potom je predavač posjetitelje vrlo iscrpno, ali pristupačno upoznao s arhitekturom samostana koji je u više navrata kroz prošlost obnavljan. U središnjem je dijelu predavanja Domijan u prvi plan stavio sve radnje i poslove na obnovi samostana nakon što su ga srpski pobunjenici u Domovinskom ratu 1992. godine porušili protutenkovskim minama:
– Najprije je opsežno dokumentiran karakter rušenja, pa je izrađen elaborat o ratnoj šteti. Razorenost je bila tolika da se u jednom trenutku razvila diskusija oko toga treba li uopće obnavljati samostan u svom nekadašnjem obliku ili ne. Ja sam do kraja ustrajao da se ovaj samostan, budući da se ima golem simbolički značaj za znatno šire područje, obnovi u svom izvornom obliku.
Domijan je kazao i kako je prilikom projekta obnove posebna pažnja usmjerena na što vjerniju rekonstrukciju, te kako su prvi radovi uključivali prikupljanje i razvrstavanjematerijala rasutog u miniranju. Posjetitelji su u tančine mogli čuti o obnovi pojedinih dijelova samostanskog kompleksa te o rigoroznosti pri odabiru materijala korištenog za obnovu kakav, primjerice, čine crijep, kamenja za podnice, drvena građa. Godine 2006. samostan je obnovljen, a posvećen je 2. kolovoza iste godine.