Plovanija na kraju grada

Iako zemljopisno gledano nismo kvart na rubu grada, često se osjećamo tako. Na Plovaniji nema mjesta za okupljanje, nemamo se gdje sastajati i družiti. Nemamo ni igrališta, nekakvo mjesto za rekreaciju. Djeca na parkiralištu, pred trgovinom igraju nogomet, a mi odrasli improvizirali smo bućalište među kućama, priča Zubak

Zadarska Plovanija bez mjesta za okupljanje i rekreaciju djece i odraslih, autobusne linije i nogostupa uz glavnu prometnicu na rubu je svih gradskih zbivanja. Novi Mjesni odbor Plovanije, formiran prije šest mjeseci, uhvatio se u koštac s problemima na koje tamošnji stanovnici upozoravaju već godinama.
Petar Zubak, Ivan Matak i Enriko Jurić, članovi Mjesnog odbora Plovanije, imaju velike ambicije čijom bi realizacijom, kako ističu, Plovanija postala ugodnije mjesto za život. Plovanija, kroz koju prolaze dva važna gradska pravca, Ulica Nikole Tesle i Put Plovanije, danas ima 1.300 kuća. Iako u Mjesnom odboru ne raspolažu podatkom o broju stanovnika, koji će biti poznat nakon popisa stanovništva u travnju, Zubak navodi da na Plovaniji ima mnogo obitelji branitelja.
Obitelji na Plovaniji uglavnom imaju dvoje i više djece, koja polaze Osnovnu školu Bartula Kašića. No put do škole je “trnovit” jer na Putu Plovanije i u Ulici Nikole Tesle nema nogostupa. Stoga školarci do škole ide bijelim putem, po kamenjaru, bez obzira na vremenske prilike. Očekivano, najgora situacija je za kišnih dana, kada se kamenjar pretvara u klizalište tik uz glavnu prometnicu.
Problematična je situacija i s autobusnim linijama. Zadnje stajalište, a ujedno i okretište je kod trafostanice, nakon čega autobus nastavlja prema Bilom brigu. Od trafostanice do posljednjih kuća na Plovaniji ima više od kilometra koje ljudi, nakon što se iskrcaju iz autobusa, moraju propješačiti. Autobusna linija za Plovaniju nekoć je postojala, no ukinuta je posljednjih 15-ak godina.
– Mjesni odbor Plovanija obuhvaća relativno veliko područje u sjevernom dijelu grada. Na Plovaniji je 1.300 kuća, u kojima žive uglavnom obitelji branitelja. Iako zemljopisno gledano nismo kvart na rubu grada, često se osjećamo tako. Na Plovaniji nema mjesta za okupljanje, nemamo se gdje sastajati i družiti. Nemamo ni igrališta, nekakvo mjesto za rekreaciju. Djeca na parkiralištu, pred trgovinom igraju nogomet, a mi odrasli improvizirali smo bućalište među kućama, priča Zubak, dodajući da je središte svih događanja na Plovaniji kafić “Geny”, u kojemu se, zahvaljujući razumijevanju vlasnika Ante Kneževića, sastaju članovi Mjesnog odbora.
Mjesni odbor Plovanija već godinama traži svoje mjesto pod suncem, odnosno prostorije za rad. U svojim nastojanjima žitelji Plovanije uživaju podršku zadarskog dogradonačelnika Dražena Grgurovića.
– Darko Franin, čija je obitelj jedna od najstarijih na Plovaniji, ima dobru namjeru Mjesnom odboru Plovanija ustupiti zemljište od 400 metara četvornih u blizini trafostanice. Vjerojatno će to učiniti i vlasnik susjednog zemljišta, tako da bismo za potrebe Mjesnog odbora dobili oko dvije tisuće četvornih metara za izgradnju igrališta i prostorija za MO, kaže Jurić, dodajući da vlasnici navedenih zemljišta zauzvrat očekuju da im štetu nadoknadi Grad Zadar, no ne odmah, već kad bude u mogućnosti.
Ako se ti planovi realiziraju, Plovanija će dobiti u središtu kvarta mjesto za okupljanje i rekraciju svih generacija tamošnjih stanovnika.

 SJEĆANJE NA BRANITELJA

Žitelji Plovanije i udruge proizišle iz Domovinskog rata proteklog vikenda obilježili su 18. obljetnicu pogiblije hrvatskog branitelja Nenada Mataka Mehe. Mehin brat, Ivan Matak zahvaljuje Udruzi Tigar 90./91. Rakitje, Udruzi ratnih veterana 1. gardijske brigade Tigrovi, UP SG SOD “Damir Tomljanović-Gavran” Zadar, UMDDRH – Podružnica Zadar i Mjesnom odboru Plovanija na tom sjećanju.