Masterplan, Slavko i Zoran

Slika korisnika admin

Masterplan i prijateljstvo u politici dvije su aktualnosti kojima se ovih dana javnost "zabavlja", mada su i jedna i druga zapravo preozbiljne. Za masterplan kao i za odnos između Linića i Milanovića kao i njihovo poimanje prijateljstva nameće se isto pitanje teče li baš, kako se prikazuje, med i mlijeko ili će pacijenti i građani ipak na koncu, popiti gorki pelin.

Premda je masterplan do sredine travnja u fazi javne rasprave, a prezaposleni ministar Linić ne želi trošiti vrijeme i riječi na pametovanje o prijateljstvu u politici, čini se kako bojazan građana nije posve neopravdana. Tim više što o uspješnosti i provedivosti masterplana ovisi njihovo zdravlje, a o dobrim ili lošim odnosima u Vladi i gospodarsko-financijska situacija u zemlji o kojoj opet ovise i njihova radna mjesta i egzistencija. Nije stoga čudno što ih zanima koji im se napitak servira.

Naime, već na prezentaciji masterplana bolnica, strateškog dokumenta hrvatskog zdravstva ministar zdravlja Rajko Ostojić rekao je kako je u središtu masterplana pacijent, a onda dodao i ono što pobuđuje sumnju da je to doista tako, a odnosi se na podatak kako bi novim planom razvoja hrvatskih bolnica došlo do godišnje uštede u iznosu od 400 milijuna kuna. S obzirom na to da je više puta pacijentima prodavana magla, primjerice o smanjenju lista čekanja, iz Udruge hrvatskih pacijenata su već izrazili sumnju kako bi im Ostojićeva reforma mogla ostaviti gorak okus u ustima. Nitko nije zaboravio koliko se dugo govori o zdravstvenom sustavu gubitašu, kao ni na priču o nedostatku liječnika da bi bez razmišljanja povjerovao kako su isključivo dobrobit pacijenta i kvaliteta zdravstvene zaštite, a ne ušteda, primarni motivi donošenja masterplana.

Što ako je osnovni pokretač masterplana bilo rezanje troškova iz čega bi onda prije proizašlo smanjivanje dostupnosti i razine zdravstvene zaštite, a ne lansiranje pacijenta u središte toga lijepo zamišljenog, a teško dohvatljivog zdravstvenog „svemira"? To što bi se liječnici rastrčali po terenu teško da može riješiti osnovni problem nedostatka toga kadra jer samo Ostojićevom čarolijom mogu biti na dva mjesta istodobno.

Dio masterplana koji se odnosi na više kreveta u dnevnoj bolnici, a manje akutnih kreveta dobro je zamišljen, no kako će zaživjeti u praksi? A tek kada se dođe do financiranja integriranih bolnica nakon roka sanacije, a da se i ne spominje tema nedirnute primarne zdravstvene zaštite...

Možda je prerano za kritiku Ostojićeve zdravstvene vizije, jer tek treba vidjeti kako će ići provedba, ali pacijenti su se kao i građani više puta opekli pa nije čudno da pušu i na hladno.

Tako se gleda i na odnose u Vladi koji su važni za njezino dobro funkcioniranje, pa građani znaju, ako to političarima i nije jasno, da u ovakvoj gospodarskoj situaciji trebaju biti jedni drugima potpora, a ne dijeliti metaforične packe i glumiti dobre odnose. Simptomatično je kako prijateljstavo u politici za premijera ne postoji, a njegov se ključni čovjek, neposlušni Linić, koji je nakon slučaja Šegon, ipak čini se, u tihoj nemilosti, ne odriče lako prijatelja u nevolji...

Dobro bi bilo kad bi bojazan građana bila neopravdana pa da ne popiju gorčicu zbog neslaganja Slavka i Zorana, a posebno zbog posrnuća masterplana.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno