Kulterer: Provizija je isplaćena Laxi

Posredniku u dogovaranju inkriminiranoga kredita, Eugenu Laxi isplaćeno je 250 tisuća austrijskih šilinga, potvrdio je Kulterer

Ivo Sanader obećao je 1994. “povlašten položaj” Hypo banci u Hrvatskoj, piše u zapisniku sa Sanaderova sastanka s izaslanstvom Hypo banke u Zagrebu u kolovozu 1994. Sanader, tada zamjenik ministra vanjskih poslova, to je “u četiri oka obećao” tadašnjem predsjedniku uprave Hypo banke Wolfgangu Kultereru, koji je jučer svjedočio na suđenju Sanaderu, optuženom za ratno profiterstvo, odnosno da je uzeo 3, 9 milijuna kuna provizije za kredit Hypo banke Hrvatskoj za kupovinu i opremanje hrvatskih veleposlanstava.
Povlašten položaj
Taj su zapisnik na sastanku načinili Kultererovi suradnici. “Ivo Sanader u četiri oka obećao je Wolfgangu Kultereru da će Hypo banka ubuduće imati povlašten položaj i tako nadoknaditi dosadašnje usluge”, pročitala je tužiteljica Tamara Laptoš, tražeći od Kulterera da objasni što to znači. Tražio sam, odgovorio je, da nas Hrvatska unaprijed obavijesti o poslovima te da nam da prednost između ponuda koje zadovoljavaju uvjete. “Ja to ne shvaćam kao obećanje, nego kao osiguranje da će banka biti pozvana da sudjeluje. Od političara ne očekujemo obećanja, jer oni nisu vječni”, odgovorio je Kutlerer na inzistiranje suca Ivana Turudića da objasni narav toga obećanja. Uslijedila je igra riječima – je li riječ o “obećanju”, kako stoji u zapisniku, “osiguranju”, kako tvrdi Kulterer, ili “pozitivnoj klimi” ili “pozitivnome vjetru”, kako je pokušao zagladiti sudac Turudić. “Kada je taj pozitivni vjetar prestao puhati? Ili uopće nije?”, pitao je Turudić Kulterera, varirajući pitanje tužiteljice. “Puhao je dok sam bio predsjednik uprave banke, do 2006, a mislim da puše i sada”, odgovorio je svjedok.
Isplata u gotovini
Potvrdio je da je banka “osobi zvanoj Laxa”, odnosno Eugenu Laxi, misterioznome posredniku u dogovaranju inkriminiranoga kredita, u gotovini isplaćena provizija od 250 tisuća tadašnjih austrijskih šilinga. Isplata provizija u gotovini bio je običaj banke u državama bivše Jugoslavije i u sjevernoj Italiji, ali ne i u Austriji, baš kao što su provizije u Austriji – ako ih je uopće bilo – bile dvostruko niže nego u južnijim državama. “Dolazeći u zemlje bivše Jugoslavije, došli smo u nove države u kojima je trebalo osigurati da će posao krenuti kako valja”, objasnio je Kutlerer politiku gotovinskih provizija, prekinutu 1996.
Kulterer je opovrgnuo svjedočenje Drage Vidakovića, koji je pred sudom ustvrdio da je vidio kako Kulterer Sanaderu u Klagenfurtu osobno predaje “žutu kuvertu”. “To je izmišljeno, nemoguće, to se nije dogodilo”, rekao je.

Sanader se smijao, snebivao, bunio…

“Sad ja stvarno više ne znam tko tu prevodi, odnosno ne prevodi…”, rečenica suca Turudića ilustrira ozračje kaosa što ga je izazvalo Sanaderovo nezadovoljstvo prevođenjem službene prevoditeljice Kultererova njemačkog svjedočenja. Sanader se smijao, hvatao za glavu, snebivao, vrpoljio, kršio ruke, slijegao ramenima i mrštio, ali i upadao u riječ, što sudac Turudić nije naročito revno prekidao. U jednom je času sudac ustvrdio kako “ovome nije mjesto u sudnici”, a onda, uz prigušeni osmijeh i aluziju na nedavnu opomenu Luki Bebiću, članici sudskoga vijeća Ivani Čalić prišapnuo: “Skoro sam rekao – u Saboru”. Sanader je tvrdio da službeni prijevod iskrivljuje bit svjedočenja na njegovu štetu: da, primjerice, prevoditeljica prevodi da je Sanader “obećao posao” banci, a da je Kulterer zapravo rekao da je “očekivao informacije” o poslovima. No premda je najavio, Sanader nije imao službenih primjedaba na zapisnik, a i na pitanje našega lista odgovorio je kako neće tražiti izuzeće prevoditeljice, jer ne želi odugovlačiti postupak.