Arbanas: Mesića iz sna probude jedino branitelji!

Nije problem u ćirilici nego u onima koji traže uvođenje ćirilice u Vukovar. I danas po Vukovaru slobodno hodaju zločinci koji nisu odgovarali za zločine, a Vukovarci kojima su ubijeni članovi obitelji moraju slušati te zahtjeve za uvođenjem ćirilice, kaže Ivica Arbanas
Među Zadranima koji su prije desetak dana sudjelovali na zagrebačkom skupu “Ne ćirilici u Hrvatskoj” bilo je i šezdesetak članova zadarske HVIDR-e, čiji predsjednik Ivica Arbanas, ocjenjujući prosvjed koji je na Jelačićevu trgu okupio između 20 i 40 tisuća ljudi iz cijele Hrvatske, kaže:
– Zagrebački skup protiv uvođenja dvojezičnosti odnosno ćiriličnih natpisa u Vukovaru uspio je u potpunosti. Ne samo što je okupio veliki broj ljudi koji su iznijeli argumentirano svoj stav o ovome problemu, već je protekao mirno, dostojanstveno, bez vrijeđanja i govora mržnje, kao i bez neprimjerenih odora. Nije bilo nikakvih incidenata, a upaljena baklja i privedena osoba zbog neposjedovanja osobne iskaznice zanemarivo je, te su uzaludna bila upozoravanja s nekih lokalnih radijskih postaja Zagrepčanima da izbjegavaju trg jer im tamo tobože prijeti nekakva opasnost. Parole koje su protiv skupa postavili ljudi iz Građanske akcije njihovo su pravo na izražavanje svojih stavova, ali ne razumijem zašto su ih postavili u tajnosti i čega se srame. Osim jednog autobusa s članovima HVIDR-e, iz Zadra je na skup organizirano išlo još trinaest autobusa, što također govori o velikoj podršci Zadrana nastojanjima Stožera za obranu hrvatskog Vukovara da se u tome gradu odustane od uvođenja dvojezičnosti.
O obljetnici Krvavog Uskrsa 
* Koji je osnovni razlog protivljenja HVIDR-e ćiriličnim natpisima u Vukovaru? Vaša je udruga, naime, zajedno sa zadarskim braniteljskim udrugama prije više od dva mjeseca javnosti uputila otvoreno pismo kojim se solidarizirala s Vukovarcima oko ovog spornog pitanja.
– Nije problem u ćirilici kao pismu nego je problem u onima koji traže uvođenje ćiriličnih natpisa i u grad Vukovar. Problem je u tome što oni nisu ništa uložili u taj suživot o kojem stalno pričaju. Godine 1991. prihvatili su oružje kojim su tražili paradržavnu tvorevinu u Hrvatskoj, vodili su agresiju i provodili genocid nad Hrvatima, nakon rata dobili su aboliciju, obnovile su im se kuće i dobili su posao u institucijama države. I danas po Vukovaru slobodno hodaju zločinci koji nisu odgovarali za počinjene zločine, a Vukovarci koji su protjerani iz svoga grada i kojima su ubijeni članovi obitelji moraju slušati te zahtjeve za uvođenjem ćirilice. Većinu Srba u Hrvatskoj uvođenje ćirilice ne zanima, nego ih, kao i Hrvate, zanima da rade i da žive od svoga rada.
Također, kad je riječ o uvođenju dvojezičnosti, mi u HVIDR-i smatramo da najprije treba ustanoviti koliko točno pripadnika srpske manjine doista živi u Vukovaru, a koliko ih stanuje u Srbiji, a u Hrvatskoj samo ostvaruju svoja prava. Zakonski se najprije trebaju provesti predradnje jer se radi i o zakonskom i o moralnom problemu. Ćirilica je u svijesti onih koji su stradali u Domovinskom ratu sinonim za okupatora, sve oružje koje je po hrvatskim selima i gradovima sijalo smrt imalo je oznake i natpise na ćirilici, svi natpisi na opljačkanim i zauzetim kućama iz kojih su istjerani Hrvati bili su ispisani na ćirilici. To treba razumjeti i zato zahtjev za uvođenjem dvojezičnosti smatramo provokacijom, a ne željom za provođenjem zakona. 
* Zagrebački prosvjedni skup protiv uvođenja ćirilice državna vlast komentirala je suzdržano, ali je zato priopćenjem oštro istupio bivši predsjednik Stjepan Mesić, ocjenjujući skup “udarom na ustavni i zakonski poredak” i navodeći kako je to bio “skup netolerancije, nerijetko mržnje.” Kako komentirate takvo Mesićevo priopćenje?
– Bivši predsjednik se odjednom probudi iz “spavanja” kako bi, valjda, opravdao svoju predsjedničku mirovinu. Samo mi nije jasno kako to da ga iz tog sna uspiju probuditi jedino branitelji?!
* Tijekom nedavnoga obilježavanja 22. obljetnice Krvavog Uskrsa, redarstvene akcije na Plitvicama tijekom koje je ubijena prva žrtva u Domovinskom ratu Josip Jović došlo je do manjeg incidenta kad su okupljeni branitelji udaljavanjem s mjesta događaja ignorirali izaslanike predsjednika Vlade, Države i Sabora koji se nisu osobno pojavili na toj obljetnici koja je ove godine pala na isti dan kao i 1991. godine.
– To nije prvi put da se takve stvari događaju. I za vrijeme HDZ-a predstavnici državne vlasti nisu se ponekad pojavljivali osobno na tako važnim događajima. Ovdje se radi ne samo o pogibiji prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića već i o početku otpora velikosrpskoj agresiji i smatram da su na tako važnu obljetnicu premijer i predsjednici Države i Sabora trebali doći osobno. Nije riječ o tome da njih izaslanici neće dobro predstavljati već o tome što bi se njihovom nazočnošću dao tom događaju veći dignitet i važnost kakvu zaslužuje. Zato dajem podršku braniteljima koji su tako iskazali svoje nezadovoljstvo, ali i ministru policije Ostojiću koji je došao osobno obilježiti taj dan. Inače, i sam sam tada, kao pripadnik policijske Jedinice za posebne namjene Rakitje, bio sudionik krvave akcije na Plitvicama i znam koliko veliki značaj taj događaj ima za Domovinski rat i noviju hrvatsku povijesti.
Za udruživanje braniteljskih udruga
* Što mislite o prijedlogu, koji se sve češće može čuti, da bi se branitelji trebali politički organizirati?
– U našem statutu jasno je navedeno da je HVIDR-a apolitična udruga. Smatram da vodstvo bilo koje udruge proizišle iz Domovinskog rata ne bi smjelo imati ništa sa stranačkim životom jer je to nespojivo jedno s drugim, što se jasno pokazuje u slučaju Josipa Đakića, predsjednika hrvatske HVIDR-e i saborskog zastupnika HDZ-a. Kad mu odgovara onda je političar, a kad ne onda je u HVIDR-i. Branitelji bi trebali svoj položaj u društvu jačati kroz udruživanje braniteljskih udruga, da imamo jedinstvenu krovnu udrugu koja će biti jaka i koja će moći zaštititi dignitet Domovinskog rata i još više se posvetiti rješavaju braniteljskih problema kojih je i dalje mnogo.
* Je li objavljivanje registra branitelja, čemu su se neki protivili, ispunilo svrhu?
– Mi smo podržali objavu registra branitelja, a priče kako će se time otkriti neke državne tajne nisu bile utemeljene. Treba se znati tko je sudjelovao u ratu i borio se za Hrvatsku, tko je dao svoj doprinos, a ako netko ima dokumente koji nisu pravovaljani, postoje institucije koje će to provjeriti. Objava registra ispunila je svrhu.
* Koliko članova trenutačno ima zadarska HVIDR-a i koji su najčešći problemi branitelja s invaliditetom?
– Naših članova trenutačno je oko tisuću s različitim stupnjevima invalidnosti. Stopostotnih invalida je četrdesetak, a oko jedne trećine naših članova boluje od PTSP-a. Osim fizičkog zdravlja, braniteljima je narušeno i psihičko zdravlje, što također dovodi do prerane smrti, kao i do nastanka mnogih bolesti. Branitelji ratni invalidi i danas se suočavaju s brojnim problemima, u čemu im kao udruga nastojimo pomoći na način da njihove zahtjeve prosljeđujemo prema Ministarstvu branitelja koje onda daje inicijativu dalje. Problemi su različiti, od teške materijalne situacije, dugoga čekanja na zdravstvene usluge, ostvarivanja prava na dionice, prava na korištenje toplica itd. Nastojimo im pomoći da ostvare svoja socijalna prava, ali i da im omogućimo da se što aktivnije i kvalitetnije uključe u sve društvene djelatnosti, uključujući sportske i rekreacijske, osobito putem naših brojnih sportskih sekcija.

 SAVJETNIK MINISTRA MATIĆA

* Jedan ste je od petnaestorice članova savjetodavnog tijela ministra branitelja Freda Matića, koje je osnovano prije više od godine dana. Tko čini Savjet i kakva je Vaša uloga u njemu?
– Savjet čine branitelji iz cijele Hrvatske iz redova gardijskih i pričuvnih brigada, MUP-a, ali i udruga stradalnika, među kojima su ratni vojni invalidi, logoraši itd. Nastojalo se, naime, kroz Savjet objediniti svu braniteljsku populaciju, ali i u njega uključiti ljude koji su dali doprinos u Domovinskom ratu i čiji je rad za branitelje nakon rata prepoznat. Moja savjetodavna uloga svodi se na to da se pri odlučivanju važnih pitanja za branitelje čuje glas najširih braniteljskih slojeva, poput Zakona o pravima branitelja, registra, odličja Domovinskog rata, ali i da se kroz Savjet otvaraju teme koje članovi Savjeta smatraju značajnima. Naravno, konačna odluka je na ministru. Ta je uloga volonterska, a učestalost susreta ovisi o temama koje se raspravljaju.