IGOR BANOVIĆ: “Tajlandski nogometaši su taktički loši, ali su s loptom svi tehnički odlični i brzi”

Zadarski nogometni internacionalac Igor Banović prije nekoliko dana vratio se u rodni Zadar s dalekog Tajlanda gdje nastupa za ondašnjeg drugoligaša, Samut Sakham. Kao i svugdje u svijetu i na Tajlandu je pandemija koronvirusa zaustavila sportska natjecanja, pa tako i nogomet i to nakon samo četiri kola nove sezone. Na sreću Igor je uspio nakon nekoliko tjedana uhvatiti let kojim se preko Frankfurta i Zagreba vratio u Krševanov grad. Banovića je nogometni kruh nakon zapaženih partija u Zadrovu dresu odveo diljem Europe. Nakon sezone u slovenskim Domžalama vratio se nakratko na Stanove, a onda je nastupao za Milsami Orhei, Lokomotiv Plovdiv, Isloch Minsk i sada za Samut Sakhon. Sredinom prošloga tjedna razgovarali smo s Igorom koji je kao i uvijek bio raspoložen dati intervju za Zadarski list.
Prije nekoliko dana vratili ste se s Tajlanda gdje ste za ondašnji Samut Sakhan potpisali na polusezoni. Odigrali ste tek četiri kola nakon čega je prvenstvo prekinuto zbog koronavirusa. Kako ste se uspjeli vratiti u Hrvatsku, jeli bilo prepreka na tom putu i imate li naputak da sljedećih 15 dana provedete u samoizolaciji?
– Prije svega moram kazati da sam presretan što sam se Tajlanda u ovakvim okolnostima uspio vratiti doma – kazivao je dobro raspoloženi Banović.
– Odigrali smo samo četiri kola nakon čega je nažalost prekinuto prvenstvo kao i u cijelom svijetu. Povratak u Hrvatsku je bio u početku malo teži jer nije bilo letova tj. bilo ih je puno manje. A cijena tih rijetkih bile su preko 3 ili 4 tisuće dolara tako da sam odlučio još malo pričekati. Nakon nekih tri tjedna uspio sam pronaći let preko Frankfurta do Zagreba. Što se tiče leta sve je prošlo u najboljem redu, nije bilo nikakavih problema. Po dolasku u Hrvatsku dobio sam naputuak za samoizolaciju tako da sam sad izoliran u stanu. Malo mobitel, malo trening, malo playstation i prode nekako dan.

Nastavak Lige u rujnu
Kakva je situacija s koronavirusom na Tajlandu, pridržavaju li se ljudi mjera i kako je izgledala vaša svakodnevnica od trenutka proglašenja pandemije?
– Situacija s koronom u Tajlandu je bila dobra kad je sve to krenulo u Kini. Bilo je oko 40 zaraženih, ali problem je nastao kad je stigao u Europu. Puno Europljana putuje i ljetuje na Tajlandu tako da je onda i tamo sve krenulo nizbrdo. Ipak, brojke nisu tako strašne ima oko 3 tisuće zaraženih na 80 milijuna stanovnika. Zatvorili su šoping centre i dvije glavne ulice gdje dolazi najviše turista tako da su tu uspjeli zaustaviti veću zarazu. Ljudi nose maske i drži se razmak, ali tamo sve drugo normalno radi. Jedino od 22 sata do 6 ujutro je policijski sat i tad se mora biti kući. Sve drugo je sasvim normalno tako da se i ne osjeti baš previše neki strah kod ljudi koji normalno rade i žive. Ja sam živio u hotelu pa mi je relacija bila hotel i restoran gdje smo se hranili. Nisam previše izlazio od kad je korona tamo krenula.
S obzirom da Tajland živi od turizma, nešto poput Hrvatske očekujete li da će gospodarstvo patiti nakon ove pandemije i očekujete li da će se to odraziti kako na sport, tako i na nogomet u toj zemlji?
– Tajland najviše živi od turizma i to je za njih trenutačno najveći problem jer je sad dosta ljudi ostalo bez posla. Sigurno će se ova situacija odraziti na gospodarstvo, ali oni govore da ce krenuti što prije otpuštati i te mjere što su sad uveli jer jednostavno, ljudi će umrijeti od gladi. Tamo je dosta loša situacija što se toga tiče, a bez turizma će biti još lošija. Mislim da će lagano krenuti puštati turiste i to većinom Kineze za sada. Što se sporta tiče nama govore da je za sada sve u redu. Dobio sam informaciju da će liga početi tek u rujnu pa će se igrati do kraja svibnja. Mislim da će biti sve ok što se tiče sporta na Tajlandu.

Prezadovoljan na Tajlandu
Jeste li bili zadovoljni u Samut Sakhonu, inače ondašnjem drugoligašu? U četiri nastupa uspjeli ste zabiti i jedan pogodak. Kakva je kvaliteta tajlandskog nogometa u odnosu na hrvatski, odnosno europski?
– Prezadovoljan sam na Tajlandu, tj. u mom klubu Samut Sakhonu. Ljudi su tu drugačiji nego kod nas u Europi, opušteniji su i nema vike niti galame na treningu. Što se tiče utakmica, oni se smiju i zafrkavaju bez obzira jesmo li pobijedili ili izgubili. Njima je to sve igra i to mi se najviše svida kod njih. Kod nas kada se izgubi tri dana nitko s nikim ne priča. U četiri nastupa imam gol i asistenciju što nije loše, ali isto tako moram reći da smo i loše ušli u prvenstvo jer imamo samo dva boda u te četiri utakmice. Što se tiče kvalitete nogometa, taktički su jako loši, ali su s loptom svi tehnički odlični i brzi. Igra se dosta brzo i trči se jako puno. Ipak je europski nogomet razina više, al oni žele učiti i to je najbitnije tako da mislim da će kroz par godina i kod njih kvaliteta biti na višoj razini.
Što očekujete po pitanju nastavka sezone koja je tek započela, vraćate li se na Tajland i je li bilo najava smanjenja plaća ili prekida ugovora sa strancima.
– U nastavku sezone očekujem da pobjegnemo iz ove donje zone jer za to imamo kvalitetu. Nekada se tako poklopi i kad dobro igraš ne možeš do bodova. Na Tajland se vraćam u kolovozu, a prekida ugovora neće i ne smije biti. Tako je odlučio Tajlandski nogometni savez. Što se plaća tiče to se jos klubovi trebaju dogovoriti sa savezom sto biti stvarno ne znam što će se događati po tom pitanju.

Nedostaje obitelj
Od odlaska iz Zadra igrali ste za mnoge europske klubove, između ostalog za Lokomotiv Plovdiv gdje vas je »povukao« bivši suigrač Želimir Terkeš, pomoćni trener u tom klubu. U kakvom vam je sjećanju ostala ta dionica u Bugarskoj gdje ste osvojili i Kup?
– Istina igrao sam za dosta klubova po odlasku iz Zadra, moglo bi se reći da sam dosta lutao po nogometnom istoku. Terkeš me pozvao u Lokomotiv Plovdiv i da nije njega bilo možda ne bih nikad ništa u životu osvojio. U početku je bilo dosta teško, i meni, i njima kao trenerima jer se promijenilo dosta igrača, a znate da navijači odmah traže rezultate što je jako teško i kod velikih europskih klubova. Kada rezimiram ta prva sezona bila dosta teška, ali ova druga je bila puno bolja i na kraju taj kup što smo osvojili je šlag na tortu. U svakom slučaju će mi ostati u trajnom sjećanju, naravno po dobrome.
U ovome trenutku sigurno s nestrpljenjem iščekujete izlazak iz samoizolacije kako bi bili s obitelji? U međuvremenu hoće li biti vježbanja u stanu, čitanja knjiga, gledanja filmova? I koliko će nedostajati nogomet i podvodni ribolov?
– Obitelj mi definitivno najviše nedostaje. Doma sam, a ne mogu vidit sina Lukasa i suprugu Anitu. Međutim, svjestan sam opasnosti i kako se zna reći, nije teško što se mora izdržati. Znam da će ova samoizolacija proći, da ću opet biti s njima i to me motivira. Pokušavam kratiti vrijeme na razne načine. Malo treniram, malo sam na mobitelu i play-stationu. I prođe vrijeme brzo. Nogomet mi, barem za sada, ne nedostaje toliko koliko podvodni robolov. Kada ovo sve prođe onda će i to doći, pa ću uživati malo više s obzirom da ću imati dosta slobodnog vremena ovo ljeto. Jedva čekam – kazao je za kraj Igor Banović.
 

Neugodna epizoda u Belorusiji

U jesenskom dijelu sezone nastupali ste za bjeloruski Islach Minsk. Interesantno je da jedino bjelorusko prvenstvo nije stalo i kakve impresije nosite iz tog kluba?
– Istina, bio sam u Bjelorusiji i mogu reći da mi je to velika pogreška jer sam potpisao za Islach Minsk samo na četiri mjeseca. Oni su već imali složenu ekipu i trenera koji je stalno rotirao. Nikako se nisam uspio uklopiti u taj njihov nogomet i ta epizoda neće mi ostati u nekom lijepom sjećanju. Ali, ne žalim za ničim, barem sam uspio vidjeti i upoznati Bjelorusiju.
 
 

Odgoda EP-a je logična i pametna

Što mislite hoće li se većina nacionalnih nogometnih prvenstava u Europi ipak s odmakom završiti? Smatrate li da je odgoda Europskog prvenstva na godinu dana bila jedina moguća opcija?
– Mislim da se nogomet neće igrati sigurno još neko vrijeme, daj Bože da se varam. Stvarno ne znam kako će se to pokušati izvesti, al mislim da će većina liga pokušati završiti prvenstvo. Smatram u ovom trenutku da je najbolje bilo odgoditi Europsko prvenstvo, jer ipak nakon svega ovoga ljudi će još neko vrijeme živjeti u strahu. Izbjegavat će stadione i nekakva okupljanja gdje je mnogo ljudi tako da je ovo logična i pametna odluka. Ipak se nogomet igra zbog navijača i smatram da ćemo sljedećeg ljeta svi skupa moći uživati u vrhunskom nogometu na EP-u. Naravno, navijajući za naše vatrene.
 

U Zadru se mora ponovno igrati prvoligaški nogomet

I za kraj pitanje o NK Zadru koji se nalazi pred stečajem. U jednom se trenutku na kraju prošle sezone pričalo i o vašem povratku na Stanove i smatrate li da se ovakav kraj NK Zadra ipak mogao izbjeći?
– Ja sam stalno tu negdje pred povratkom u svoj Zadar, pa stalno nešto uleti. Naravno da se mogao izbjeći ovakav scenarij jer dug NK Zadra nije toliko velik da Grad ne moze pomoći. Očito nije nikome u interesu da NK Zadar opet bude prvoligaš. Baš sam negdje vidio da je bila neka anketa gdje su ljudi glasovali koji bi klub željeli vidjeti opet u Prvoj ligi i tu je glasalo oko 10-15 tisuća ljudi. Pobjednik je bio Zadar i jednostavno smatram da se prvoligaški nogomet u skoroj budućnost mora igrati u našem gradu.