Lupino: “Najstariji zanat” je zanimanje broj jedan na hrvatskoj estradi!

Sve je veći broj onih koji pod svaku cijenu žele postati popularni. Za slavu bi dali sve. Cure traže sponzore, sve rade ne bi li pronašle nekog papka, dobro se udale i riješile svih egzistencijalnih problema. Nisu spremne investirati radom na sebi, već pravac plastičnom kirurgu i “najstariji zanat”. Muškarci također, pogotovo među gay populacijom. Jedan zgodan gay bez talenta, spreman na “sve” vrlo brzo postaje popularan kod nas. Pa pogledajte samo primjer Modnog Mačka, komentira Lupino

Gomila redikula, eto to je naš javni život, u najkraćim crtama komentira hrvatsku “estradu” najpoznatiji hrvatski fotograf Stephan Lupino. Godinama na sceni, u početku u New Yorku, gdje realizira uspješnu fotografsku karijeru, a onda i u Hrvatskoj, Lupino itekako dobro zna kako funkcionira takozvani javni život.
– Dobro znam kako dišu. Većina cura bi dala sve za slavu. Što reći nego redikuli. Ja ih slikam pa vidim kakve su, rade kao na nekakvoj karijeri, a u stvari traže sponzore i muževe. Karijera usmjerena samo k jednom cilju – naći kakvog dobrostojećeg papka, udati se i riješiti svih novčanih briga. Zadnji primjeri, cure koje sam zadnje slikao su Ava Karabatić i Maja Morales. Iza Ave stoji degenerirani otac koji želi biti popularniji od nje. Pa pogledajte samo što su napravili tom profesoru. Tata sve dirigira. Ja sam prvi “isfurao” i Maju Morales, bila je jako dobra za “Playboy” pa sam ju slikao i za hrvatsko i za srpsko izdanje. No dobro sam se izblamirao, da sam znao da se bavi “najstarijim zanatom” sigurno ju ne bi promovirao. Sada me svi nazivaju što sam ju doveo, žali se Lupino.
Ističe kako mu je druženje s osobama poput navedenih interesantno svega pet minuta, dok ih slika, kao svojevrstan ispušni ventil.
– Ja se zapravo sprdam s tim redikulima kada ih slikam, dobri su samo kao karakteri za slike. Zgodan dodatak mom opusu, jedan dio “zološkog vrta”. Poslikam ih, a oni onda preko mene rade slavu. Meni za arhivu, a njima za proboj. No to ne smatram ozbiljnim poslom poput nekih humanitarnih akcija koje radim ili mog posla na izradi unikatnog dizajnerskog namještaja. Ako bih trebao izdvojiti neku od cura koju sam progurao bila bi to Sabina Čedić. Ona je frajerica i volim ju slikati, dodaje Lupino.
Prisjeća se Lupi i Nikoline Pišek i Vlatke Pokos s početaka njihovih karijera. Kaže da je bilo ugodno s njima surađivati, da su bila vrlo opuštene pred njegovim fotografskim aparatom.
– Nikolinu sam snimao prvi put prije 12 godina. Već tada je imala stila, dobro smo se družili. Osobno, i više mi se sviđala nego sada nakon određenih korekcija. Bila je mnogo putenija, imala više mesa na sebi kao što to ja volim. I sada dakako ima svoj šarm i jedna je od rijetkih koja se nije uobrazila. Iza nje stoje godine rada s kojim je postigla ovo što danas ima, ne kao neke cure koje se u roku od šest mjeseci od anonimusa pojave na naslovnim stranicama. Za slavu su spremne prodati i vlastitu mamu ili izmisliti neku laž poput one da ih je silovao dečko ili otac da bi došle u medije. Izmišljaju šokantne stvari te tako uspijevaju ugrabiti svojih pet minuta. No rok trajanja im je dosta kratak. Neke uspiju jer se bogato udaju, pronađu papka koji sve to prožvače, a neke ne stanu pa brzo izgore. Dakako nije ništa bolje ni vani, polusvijet koji se na sve moguće načine probija. Ne vrte se najčešće ni pare, pogotovo u ovo zadnje recesijsko vrijeme, već čista robna razmjena, “krpice” i usluge. “Krpice” pogotovo dobro idu u gay krugovima jer žene uglavnom nemaju stila pa im jedan upućeni gay može itekako dobro naplatiti svoj modni savjet. Dovodi ih kod svojih prijatelja dizajnera, a onda mu isti uslugu uzvraćaju odjećom za osobnu upotrebu. Mislim da boljeg primjera od Modnog Mačka nemamo, mediji ga forsiraju jer nemaju ništa drugo, a on onda posuđuje i uzima odjeću u trgovinama koje promovira. Šteta za dizajnere koji su prinuđeni raditi na taj način, a talentirani su. Najčešće nemaju mentalitet da bi bili internacionalni pa završe na isti način kao i svi ostali, u ovim našim malim krugovima gdje se puno toga “vrti”, a najmanje zdrave trgovine, kvalitetnih odnosa i pravog keša, zaključuje Lupino.