MORH opstruirao pokušaj razgovora s generalom Mladenom Fuzulom

Oni koji su potpuno ignorirali zahtjeve građana u ovom istraživanju su između ostalih Hrvatske ceste – Ispostava Zadar, Hrvatska turistička zajednica, Hrvatske autoceste, Grad Zagreb, Grad Trilj, Grad Dubrovnik, Grad Benkovac, Grad Imotski, Općina Kijevo, Grad Zaprešić, Općina Pirovac, Općina Donji Lapac, Hrvatski zavod za zapošljavanje i mnoge njegove ispostave

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva odbilo je u rujnu prošle godine dostaviti odgovore na pitanja: Koliko je građevinskih inspektora napustilo službu u Zadru i zbog kojih razloga (prema obrazloženjima iz zahtjeva za sporazumnim raskidom radnog odnosa)? Koliko njih još radi do isteka otkaznog roka? Koliko neriješenih predmeta ima GI u Zadru i tko će sve te predmete preuzeti? Kakav je stav ministarstva o tom problemu i planiraju li se ublažiti uvjeti pri zapošljavanju ili povećanje plaća građevinskih inspektora? Točnije, iz ureda glasnogovornice stigao je odmah odgovor da odgovor nećemo dobiti, barem ne dok se ne objavi službeno, godišnje izvješće građevinske inspekcije. Nakon osam mjeseci, unatoč obećanju, nema niti odgovora niti obećanog izvješća. Unatoč deklariranoj privrženosti borbi protiv korupcije, ovo nepoštivanje Zakona o pravu na pristup informacijama gotovo da uopće nije iznimka. Nedavno su to svojim istraživanjem potvrdili i Gongovci.
Što je s pravom na pristup informacijama?
Popis tijela javne vlasti za 2009. godinu nabraja gotovo 4.000 različitih tijela, grupiranih u nekoliko kategorija. Službeno izvješće za 2009. godinu navodi kako je samo 688 tijela javne vlasti poštovalo zakonsku odredbu i dostavilo podatke Ministarstvu uprave o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama. U odnosu na 2008. godinu, to je manji broj tijela, s obzirom da je u 2008. godini 748 tijela javne vlasti dostavilo svoje podatke tadašnjem Središnjem državnom uredu za upravu. U GONG-u kažu da se službeno izvješće temelji se na podacima dostavljenim od manje od jedne četvrtine tijela. Posebno je zabrinjavajuće da tijela koja nisu poslala svoje podatke uključuju i županije, gradove i općine. Dodatna nereprezentativnost broja tijela, koja su poslala podatke o provedbi ZPPI i smanjenje njihovog broja navodi na zaključak da je nadzor nad provedbom ZPPI u Republici Hrvatskoj otežan te da nije moguće dati ukupnu ocjenu o provedbi ZPPI s obzirom na veliki broj tijela javne vlasti koji se oglušio na podsjetnik Ministarstva uprave o dostavljanju podataka. Nije stoga jasno, pitaju se GONG-ovci, na temelju čega Ministarstvo uprave daje ukupnu, k tome još i pozitivnu, ocjenu provedbe zakona.
Gongovo istraživanje
Kako bi dokazali da Ministarstvo uprave nije u pravu, volonteri GONG-a odlučili su provesti istraživanje na uzorku od 142 tijela javne vlasti koja se nalaze na službenom popisu tijela javne vlasti za 2009. godinu. GONG-ovi volonteri nastupali su u vlastito ime, točnije niti jedan zahtjev nije podnesen u ime GONG-a kako bi se vidjelo kako tijela javne vlasti reagiraju na upite građana. Od ukupno 177 zahtjeva, njih 73 podneseno je pisanim putem te poslano “preporučeno s povratnicom”, 48 putem e-maila na adrese tijela javne vlasti, 37 putem faksa i 19 predavanjem osobno na urudžbeni odjel institucije. Rezultat je bio poražavajući. U zakonom predviđenom roku od 15 dana, odgovoreno je na 69 od 177 zahtjeva, što iznosi 38,98 posto od ukupnog broja podnesenih zahtjeva. Automatski, to znači da 60 posto tijela državne vlasti ne poštuje zakon, ali da trenutačno ne postoji mehanizam koji bi ista ta tijela prisilio da poštuju zakon.
Naime, čelnicima tijela javne vlasti koji nisu pravovremeno udovoljili zahtjevima građana upućeno je 75 žalbi, a u zakonskom roku riješeno je samo 49 žalbi. U šest slučajeva bilo je potrebno slati požurnice zbog prekoračenja rokova, a za preostale žalbe očekuju se odgovori. Paradoksalno je da je najbrže tijelo vlasti u odgovoru bilo Ministarstvo obrane RH koje je gongovcima dostavilo odgovor u roku od 4 minute od poslanog upita, dok je Općina Donja Motičina to napravila tek za 116 dana.
MORH-ove opstrukcije
Oni koji su potpuno ignorirali zahtjeve građana u ovom istraživanju su između ostalih Hrvatske ceste – Ispostava Zadar, Hrvatska turistička zajednica, Hrvatske autoceste, Grad Zagreb, Grad Trilj, Grad Dubrovnik, Grad Benkovac, Grad Imotski, Općina Kijevo, Grad Zaprešić, Općina Pirovac, Općina Donji Lapac, Hrvatski zavod za zapošljavanje i mnoge njegove ispostave, itd. Iako zakon nalaže da se pri davanju odgovora mogu naplatiti troškovi. Općine poput Općine Martijanec tražili su za preslike 3 kune po stranici, a Općina Sunja za istu stvar 5 kuna.
Tijekom istraživanja pokazalo se da je relativno lako dobiti odgovore na pitanja koja nisu osjetljive prirode i ne zadiru u financijsko poslovanje tijela javne vlasti. Međutim, zabrinjava porast broja tijela javne vlasti koja zovu podnositelje zahtjeva u ovom slučaju volontere GONG-a, na mobitele, iako podnositelji nisu ostavili nikakav kontakt broj. To ukazuje na dodatno informiranje o podnositeljima zahtjeva i predstavlja uznemiravanje građana jer podnositelj nije dužan obrazložiti zašto mu odgovori trebaju. Spomenuti, „ultrabrzi” MORH u posljednje vrijeme ne samo da traži razlog zbog čega želite razgovarati s nekim od visokih časnika HV-a, nego unaprijed i novinarska pitanja pod izlikom da se sugovornik bolje pripremi za temu razgovora. Na taj je način MORH opstruirao pokušaj razgovora s jedinim djelatnim zadarskim generalom Mladenom Fuzulom.
Uvođenje institucije Povjerenika za informiranje
Gongovci dodaju da su prilikom poziva, predstavnici tijela tražili ne samo pojašnjenja zašto je podnositelj postavio određeno pitanje, nego su i zahtijevali da povuku zahtjev ili da povuku žalbu. Pokazalo se, također, da tijela javne vlasti nisu sklona dostavljati dokumentaciju, preslike ugovora, računa i slično. Što više, ugovori, kao npr. onaj o gradnji varaždinske sportske dvorane čija je cijena narasla s 200 na 800 milijuna kuna, proglašavaju se zaštićenim autorskim djelima, iako je riječ o javno-privatnom partnerstvu. Procedura dobivanja složenijih ili osjetljivih informacija ostaje komplicirana, preduga i potencijalno povezana s velikim troškovima za građane. Naime, građani, da bi proveli proceduru dobivanja informacije do kraja, moraju provesti više od 6 mjeseci pišući zahtjev, žalbu koju šalju istom onom tijelu koje im je i odbilo zahtjev, požurnicu te na kraju i tužbu Upravnom sudu. Ukoliko naprave i najmanju pogrešku u proceduri, njihova tužba sudu bit će odbijena iz formalnih razloga, a oni će biti prisiljeni platiti 1.000 kuna troškova.
Stoga se pokazalo da je jedino rješenje uvođenje institucije Povjerenika za informiranje, svojevrsnog pravobranitelja za informacije. Ta bi institucija ukinula ovu kompliciranu i dugu proceduru te omogućilo brže rješavanje pritužbi kao i testiranje javnog interesa. Kako je zakonski dosljedna konzumacija prava na informiranje preduvjet bilo kakve ozbiljnije borbe protiv korupcije, isto bi se trebalo urediti kao ustavna kategorija. Sve su to zapravo napuci koji dolaze iz EU i koji, za sada, hrvatskoj javnosti možda izgledaju kao „moneta za potkusurivanje” u pretpristupnim pregovorima. Međutim, prije će biti da je to još jedan argument, koji se kao figa drži u džepu kad se Hrvatskoj kaže da još nije spremna za EU. Ne pomažu tu ni hrvatski vapaji da u toj istoj Europi postoje još eklatantniji primjeri „zavlačenja” građana u informiranju, pa će biti zanimljivo dočekati 31. lipnja kada je krajnji rok za donošenje novog Zakona o pravu pristupa informacijama.