Stipe u gostima

Slika korisnika admin
SENZACIONALNA VIJEST KOJA TO  NIJE

Jedna od važnijih vijesti koje su nam  servirane prošlog tjedna je bila i ona o  novom filmu u režiji Filipa Šovagovića,  a u kojem prvi put nastupa i jedan  mladi perspektivni glumac koji se zove  Stipe Mesić. Ne znam zbog čega ta  vijest toliko uzbuđuje pojedine novinare, jer ako u "velikoj i demokratskoj" Americi loši glumci poput Reagana ili  Shcwartzenegera mogu postajati predsjednici i guverneri, zašto kod nas predsjednik koji je dva puta  nadmoćno pobijedio svoje protivnike (ipak budimo  umjereni - Budišu bi i ja pobijedio) ne bi bio dobar  glumac. Pa političari ionako većinu svoje karijere  glume. Osim toga, kada se sjetim kako se prenemažu i  blamiraju neki naši akademski glumci (a o glumicama  da i ne govorimo - one su još gore), ne razumijem zašto  Stipe ne bi mogao dobro obaviti taj posao. Neš´ti  senzacije.

USPALJENI DJEDOVI

Zanimljivo je koliko ljudi vole slušati vijesti o seksualnim  aktivnostima starijih ljudi, a pogotovo ako su imali nešto sa  puno mlađim curama (doduše, u njihovim godinama cure  ni ne mogu biti nego "puno mlađe"). Sjetimo se samo  Dikana i njegovih pratilja i svega što smo o njima morali  slušati prethodnih godina. I taman se malo stišala sapunica  s Berlusconijem i njegovim aferama s maloljetnicama (u  stvari, i ne moraju biti maloljetne, dosta je da je od njih  stariji 40 godina, već je perverzno), a evo nam predsjednika  Međunarodnog monetarnog fonda. On (Dominique  Strauss - Kahn) navodno naganja sobarice po hotelima,  policija ga hapsi po aerodromima, a kući ga čeka žena s  četvero djece. Realno govoreći, s obzirom na njegove  godine, i ta djeca vjerojatno već imaju djecu, ali opet - nije  baš lijepo to čuti. U stvari, za sve je kriva viagra, jer da nije  nje, ovi bi ljudi bili tamo gdje im je i mjesto - sjedili bi doma  sa svojim prvim ženama i čuvali unuke.

JEDEMO KRIZU K'O MALU DJECU

Odvojio sam 25 sekundi za gledanje finalne utakmice  Hrvatskog kupa i taman sam mislio okrenuti dalje kada je  nešto privuklo moju cijenjenu pažnju. Pošto mi je domaći  nogomet zanimljiv kao gledanje Big brothera, čitao sam  malo što piše na panoima pokraj terena. Prvo vidim da je  reklamni prostor zakupio neki parketar (pazite ovo ,  parketar!) što samo govori na kojem je nivou naš nogomet,  a onda nešto nevjerojatno! Piše doslovno ovako - "jedemo  krizu k´o malu djecu". Malo sam trljao oči, malo sam se  triskao po obrazima jer sam mislio da sanjam, ali i dalje je  stajao natpis da oni "jedu krizu k´o malu djecu". Pisalo je i  ime firme tj. web adresa, ali i dalje mi ništa nije bilo jasno.  Ali valjda će biti jasnije državnom pravobranitelju za djecu.   Ili možda neće?

NAVIJAČKO DIVLJANJE U KLUBU KNJIŽEVNIKA

Na istoj je utakmici bilo još čudnih reklama. Piše na  panou "Klub književnika". Kakva je to reklama pobogu na  jednoj nogometnoj utakmici? Što se tu reklamira? Da li  nakon utakmice oni zadovoljni navijači kažu jedan drugome: "Čuj Štef, ajmo umjesto na pivu, razbijanje tramvaja  ili tučnjavu, malo prošetati do Kluba književnika! Večeras  je večer meditativne poezije."

"Zakaj ne" - odgovori mu Štefek - "samo da ne bude kao  prošlog petka kada su gostovali zadarski pisci iz "ZaPisa".  Onaj Padelin je bio grozan. Poezija mu je tak trivijalna i  morbidna..." Eto, tako nakon utakmice diskutiraju nogometni navijači. Klub književnika? Kaj god!

MAGNET ZA GLUPOST

Kada neka zemlja ima previše televizijskih programa, treba joj i više priloga, a onda se emitiraju i  svakojake gluposti. Prošlog su nam tjedna u vijestima  kao jako veliki kuriozitet pokazali malog Ivana koji je  zanimljiv zbog toga što privlači metalne predmete, tj.  on je živi magnet. Prije par mjeseci su nam isto tako  prikazivali nekog dječaka iz Srbije koji je bio jednako  privlačan za metal, a sada možemo odahnuti jer i mi  imamo svoga, pa nismo ništa gori od njih. Sve je to  lijepo, ali ima i jedan problem. Prvo i prvo, tako su se  nekada po cirkusima i vašarima pokazivali ljudi koji su  imali nekakvu tjelesnu anomaliju, žene s bradom,  sijamski blizanci i slična čeljad.

Drugo i važnije je slijedeće. Mali Ivan ima šest  godina i kada ga snimaju skinu ga do pojasa. Ono što  vidimo je vrlo zabrinjavajuće. Mali je, naime, poprilično, kako bi se uvijeno reklo, jak ili pretio, a u  stvari je, kako bih ja rekao, previše debeo za svoju dob.  Salo visi na sve strane, ima već lijep podbradak i po  svemu sudeći to se dijete dovoljno ne kreće, a da i ne  govorimo da previše i nezdravo jede. Pod hitno treba  na dijetu, a više je nego očigledno da treba promijeniti  i prehrambene navike, ako želi sačuvati zdravlje.  Dakle, prvo to, pa tek onda igranje magnetima i  metalima.

zadarskimario@gmail.com

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno