Bojim se za vlastitu sigurnost

Slika korisnika admin

ZAŠTO ŽIVOT PONEKAD IPAK MOŽE BITI LIJEP

Ponovimo, dakle, naslov. Zašto ponekad život ipak može biti lijep? Možda zbog buđenja proljeća? Možda zbog povratka navijača na Maksimir (to ne, jer smo saznali da su dijelili ulaznice besplatno po školama)? Možda zbog završetka školske godine (to isto ne, jer je vezano uz panično ispravljanje cijelogodišnjeg nerada)? Zbog dolaska ljeta i godišjih odmora? Zbog dolaska turista koji će nas i ove godine spasiti da ne bankrotiramo? Ne, ne i ne! Život je ovih dana lijep, jer je naša Hrvatska televizija došla pameti i ne samo da više ne šaljemo naše predstavnike na Eurosong da se tamo sramote, nego ove godine nema ni prijenosa ni snimke. Ni polufinala, a bogami ni finala. Iako sam ipak malo radoznao. Ako je, naime, prošle godine u tom cirkusu pobijedila žena s bradom, ove bi godine prvu nagradu trebalo dobiti dvoglavo tele, indijski fakir, gutač vatre, ili neka druga cirkuska atrakcija.

DO DALJNJEG - ZBOGOM SRBIJO!

U cijelome životu slučajnost me dva puta odvela u susjednu zemlju Srbiju. Prvi put profesionalna obaveza, a drugi put užitak. Koncert je bio Stevea (nije Stevo, ako ste to mislili) Winvooda i Erica Claptona koji tad nisu nastupali kod nas. Napisao sam dva dobra članka, prežderavao se i sve u svemu - zabavno je bilo. Važno je i to da nisam pretrpio nikakvo maltretiranje, a kako sam i mogao, kada nisam tamo išao na nogometnu utakmicu ili cajkaški dernek gdje se u principu nezgode i događaju, s obzirom da su tamo velike šanse da naletiš na neku pijanu budalu. U stvari, i ne mora biti pijan. Dovoljno je da je budala i već si u društvu kakvo ti ne priliči. A što sam ono počeo? Da. Srbija i Beograd.

Zovu me odande prije neki dan i kažu sljedeće: - Poštovani gospodine... Pozivamo vas da dođete datuma tog i tog... - Ne - rekoh prije nego što je uopće završio. - Nije mi na kraj pameti posjetiti vašu zemlju! - Ali, molimo vas... - nastavljaju oni - što se dogodilo da nas tako apriori odbijate obići? Pa bar ste vi oduvijek bili tolerantan čovjek, ekumenski odgojen. - Što se dogodilo, pitate? Zar vi ne pratite vaše vijesti? - Ne pratimo. Kod nas se samo prepiru političari i rade se gluposti - reče on tužno i rezignirano. - E pa jedna od tih gluposti je ta da je u toj vašoj zemlji rehabilitiran ratni zločinac. - Ali, iza toga stoji samo šačica njegovih istomišljenika. To nema veze s nama, normalnim i civiliziranim ljudima, besjedi mi on. - Možda, ali rehabilitirale su ga državne institucije, a u zemlju koja dozvoli tako nešto, moja noga ne stupa.

Vijest je uistinu uznemirujuća, ali dok neke ekstreme prati samo mali broj fanatika, dotle iza ove odluke ipak stoji država koja se nakon ovoga, ako ima neke logike, ipak sve više udaljuje od EU. Najsmješnije je to da ga proglašavaju antifašistom, što bi otprilike bilo kao kada bi bijelog morskog psa proglasili vegetarijancem. Još će na kraju ispasti da su oslobađali zemlju od domaćih izdajnika, što bi značilo da su oslobađali zemlju od sebe samih. Istina je da su u prvom svjetskom ratu protiv austro-ugarske nešto i pokazali, ali o drugom je bolje šutjeti. U svakom slučaju, do daljnjeg - zbogom, Srbijo.

TEŠKE PRIJETNJE SA RTL-a

Kako ne gledam redovito televiziju s obzirom da su prijatelji i susjedi shvatili da ih iskorištavam i trošim njihovu struju, tako sam se potpuno odvikao od onog groznog glasa koji najavljuje tv-program onako režeći pa mu sve zvuči kao da se došao tući ili kao da prepričava neki jeziv i krvav događaj iz horora. Ustvari, kao da kroz stisnute zube hropti - „grrrrooooaaarrrggghhhhh!" I tako, gledam ja tv, kada se odjedno čuje taj isti glas koji procijedi onako mračno - „Big brader se vhraaćććaaarghhhhrr"... Moram priznati da sam protrnuo i zabrinuo se za vlastitu sigurnost. Prvo, opravdano, da će me taj glas posjetiti u mojoj kući, što ja sigurno ne bih preživio, a drugo, još opasnije, da će na ekranu opet biti „Big Brother" taj stupidni show za ljude smanjenih intelektualnih kapaciteta i nikakve kulture. A što ćete? Što je tu je. Pripremimo se za mučenje.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno