Eko Velebit ili eko bomba?!

Eko Velebit ne posluje sukladno Zakonu o otpadu i ne gospodare njim dobro, jer dovode u opasnost ljudsko zdravlje. Prema zakonu oni bi morali poslovati, tako da ne ugrožavaju okolne vodotoke ili biljni i životinjski svijet, niti bi smjeli taj otpad taložiti na tlo, govori nekadašnja tajnica

To nije Eko Velebit, to je eko bomba koja otkucava i samo što ne eksplodira, slikovito nam govore neki od mještana Gračaca okupljeni u jednom od lokalnih kafića. Naime, tvrtka Eko Velebit bavi se prikupljanjem i preradom plastičnog otpada. Okoliš tvornice pun je raznovrsnog plastičnog otpada, koji prema riječima mještana nakon vjetrovitih dana često završava u okolišu, a iz pogona se širi nesnosan smrad. Članovi Stranke hrvatskog zajedništva su nedavno pokrenuli i peticiju kojom su zahtijevali premještanje pogona zbog potencijalnih zdravstvenih problema stanovnika Gračaca i šire regije, jer se kako tvrde, pri ispiranju otpada iz pogona razna otpadna ulja, deterdženti i drugo smeće slijeva u jezero Štikada te postoji mogućnost zagađenja ne samo jezera Štikada, nego i Zrmanje odakle se uzima voda koju piju i Zadrani. U više navrata kontaktirali smo rukovodstvo tvrtke, a direktor Slavko Mamić obećao nas je provesti kroz pogon, no to se nije dogodilo. Rekao je i kako će elektroničkom poštom poslati očitovanje na optužbe mještana i bivših radnika, ali ni do toga nije došlo. Pogon smo obišli, iako samo izvana, i uočili zaista ogromne količine smeća vidljive svim prolaznicima na cesti od Gračaca prema Gospiću ili Sv. Roku. Dio mještani rekao nam je i da nekadašnji radnici nikad nisu dobili plaće, koje su pošteno zaradili, a to nam je potvrdila i Marina Drlja, nekadašnja tajnica.
Zagađenje nije dokazano
– Nas desetak radnika nismo dobili plaće, a ovisno o radniku radi se o isplatama za rad od tri do pet mjeseci, govori Drlja.
Kaže nam i kako potencijalno zagađenje nikada nije dokazano, ali i kako se u krug pogona dovoze razni materijali, među kojima ima i opasnih te da se vode koje su u sistemu pranja neadekvatno talože, a to se krije od javnosti.
– Eko Velebit ne posluje sukladno Zakonu o otpadu i ne gospodare njim dobro, jer dovode u opasnost ljudsko zdravlje. Prema zakonu oni bi morali poslovati tako da ne ugrožavaju okolne vodotoke ili biljni i životinjski svijet, niti bi smjeli taj otpad taložiti na tlo. U ugovoru s Ministarstvom zaštite okoliša stoji i kako će ugovor biti raskinut u slučaju da se poslovi obavljaju nesavjesno i nekvalitetno, prema tome oni već duže vrijeme ne bi trebali to raditi, govori Drlja.
 Podsjetimo, tvrtka je 2008. godine od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva dobila koncesiju na deset godina za prikupljanje i reciklažu polimernih materijala za cijelu Hrvatsku. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost financirao ih je s 1,7 milijuna kuna nepovratnih sredstava za pogon u Gračacu. Prošle godine promijenjena je i Uprava.
Prikačili se za stare cijevi
U kući koja se nalazi neposredno pokraj tvornice zatekli smo 74-godišnju Danicu Orelj koja je radila u nekadašnjem Lika Mlinu, u čijem pogonu je sada Eko Velebit.
– Starosjedilac sam ovdje i sigurna sam da njihova prljava voda kroz ovo trusno tlo završava i u Zrmanji. Jutros sam išla piti vodu iz izvora i toliko je to smrdilo da sam povraćala. Nakon vjetra nemam ni jednu voćku oko kuće na kojoj nije prljavi najlon. Onaj tko je to dozvolio, jako je pogriješio, govori Danica dodajući kako bi najpametnije bilo očistiti teren i zatvoriti tvrtku.
Provela nas je i do obližnje kuće oko koje je obrastao korov te nam pokazala mjesto na kojem se nalaze cijevi za koje tvrdi da su nekada odvozile vodu kojom se ispirala pšenica, a danas služe za izbacivanje otpadnih voda.
– Te su cijevi tu otkako je mlin, a oni su se prikačili na njih, govori Danica i dodaje kako je veća mogućnost zagađenja Zadra.
Dio mještana Gračaca kaže kako su upoznati s radom Eko Velebita te da im smeta vidjeti ogromne količine otpada koji često završava u prirodi, ali opet govore i kako je tamo zaposleno tridesetak mještana koji imaju neka primanja i da se zbog toga ne žele žaliti. Inicijator peticije Ivan Petrov, predsjednik ogranka Stranke hrvatskog zajedništva, istaknuo nam je kako su prikupili oko 250 potpisa za premještanje pogona.
– Mi ovdje želimo živjeti i raditi, piti zdravu vodu i imati čist zrak, a Eko Velebit to uništava, govori Petrov.
Koliko ima istine u optužbama mještana i bivših radnika nismo uspjeli saznati, iako se nadamo da će očitovanje Uprave stići ubrzo.