Mrsić: Svako zaduživanje vodi prema grčkom sindromu

Da smo određene promjene napravili 2008., one bi bile manje traumatične za društvo. Promjene koje su tada napravile Njemačka i Poljska sada daju plodove, a mi smo tada govorili da nema krize i da smo najbolji
Ministar rada i mirovinskog sustava dr.sc. Mirando Mrsić u Zadru je boravio u sklopu “turneje” promoviranja novosti koje je donio Zakon o poticanju zapošljavanja.
*Jesu li stručno osposobljavanje nezaposlenih uz naknadu od 1.600 kuna i legalizacija nadnica u poljoprivredi, a dodaju li se tome i pregovori sa sindikatima o rezanju prava iz kolektivnih ugovora, povlačenje crte pod 20 godina neoliberalnog kapitalizma i jesmo li, legalizirajući trenutačno stanje,  ljestvicu očekivanja kao društvo, spustili prenisko?
– Ne. Ja mislim da je ovo godina istine. Došli smo do zida i suočili se s onim što smo gurali ispod tepiha. Da smo određene promjene napravili 2008., one bi bile manje traumatične za društvo. Promjene koje su tada napravile Njemačka i Poljska sada daju plodove, a mi smo tada govorili da nema krize i da smo najbolji. Kada govorimo o kolektivnim ugovorima, ne mislim da mi režemo prava, nego zamrzavamo isplatu pojedinih materijalnih prava. U proračunu za plaće imamo 21 milijardu i 600 milijuna kuna i preko toga ne možemo ići. Prijašnje vlade su se zaduživale i ostavljale drugima da vraćaju dugove. U situaciji smo da se ne možemo više zaduživati, novo zaduženje ne bi bilo pravedno prema budućim generacijama. S druge smo strane svjesni da treba provoditi mjere koje bi trebale olakšati situaciju u kojoj se nalaze građani. Zakon o poticanju zapošljavanja jedna je od tih mjera pa i ova mjera od 1.600 kuna je mjera koju primjenjujete samo kada ste u krizi i kada ne otvarate nova radna mjesta. Imamo na desetke mladih ljudi s 30 ili 35 godina života koji nemaju ni dana rada u struci, a prije 15 godina su završili fakultete. Morali smo djelovati. Kada se počnu otvarati radna mjesta, otvarat će se i mjesta pripravnika i u tom trenutku će se ova mjera zatvoriti. Sezonski rad u poljoprivredi već dugi niz godina izvor je dodatnih primanja za mnoge naše građane. Zakonodavni okvir je bio vrlo nepovoljan za poslodavca i poslodavcu se više isplatilo platiti ih na crno. Uvodimo sustav vaučera i knjižica sezonskog radnika. Poslodavac kupuje u Fini vaučer kojim plaća doprinose za prvi i drugi mirovinski stup te doprinos za zaštitu na radu. Svaki sezonski radnik kod sebe ima knjižicu sezonskog radnika u poljoprivredi u koju poslodavac nalijepi vaučer za svaki dan koji sezonski radnik radi kod njega. Mogu raditi nezaposleni, umirovljenici, a na kraju godine mogu temeljem knjižice sezonskog radnika upisati radni staž. Imat ćemo i jedan izuzetno važan podatak, jer mi u ovom trenutku ne znamo tko sve angažira ljude za rad u poljoprivredi.
Zamrzavanje, a ne rezanje
*Otvara li legalizacija nadnica u poljoprivredi Pandorinu kutiju na način da će sutra po sličnom modelu početi funkcionirati zapošljavanje i u nekim drugim zanimanjima po uzoru na situaciju u Italiji gdje knjižničari u javnim knjižnicama rade posredstvom agencija koje ih šalju raditi po potrebi i u različite knjižnice?
– Taj smo sustav ograničili na sezonski rad u poljoprivredi i na umirovljenike i nezaposlene. To ne dolazi u obzir za ljude koji su zaposleni, niti za agencije koje povremeno zapošljavaju ljude i ne mislimo taj sustav širiti. Kada govorimo o sezonskoj radnoj snazi u turizmu, to mislimo riješiti na drugi način. Status stalnog sezonca Zakonom o radu nije riješen dovoljno dobro, tako da rijetko neka tvrtka poseže za tim instrumentom. Zajedno s Ministarstvom turizma, sindikatima i poslodavcima vidjet ćemo i kako najoptimalnije riješiti status stalnih sezonaca tako da ljudi imaju sigurnost da će biti zaposleni i da imaju određena primanja i da temeljem statusa stalnog sezonca mogu, primjerice, podići kredit u banci.
*Vezano uz kolektivne ugovore rekli ste da se ne radi o rezanju prava. Kako biste vi to nazvali?
– Možemo reći da se radi o zamrzavanju isplate prava za 2012. i 2013. Kolektivni ugovor ističe 4. listopada 2013. U prijedlogu aneksa ugovora stavili smo članak u kojem stoji kako se, ukoliko dođe do porasta bruto nacionalnog dohotka za više od 1 % kroz dva tromjesečja, automatski otvaraju pregovori o vraćanju isplate nekih od tih materijalnih prava.
*Kakvu poruku vezano uz pregovaranje sa sindikatima Vlada šalje poslodavcima u privatnom sektoru kada se poručuje da će doći do smanjenja koeficijenata ukoliko sindikati ne pristanu na Vladin prijedlog?
– Pregovori su na razini realnog sektora već napravljeni davno prije. Sektor graditeljstva je imao te pregovore prije dvije godine, u vrijeme kada je kriza tek počela. Tada su socijalni partneri sjeli za stol, a kako nije bio posla dogovorili su se da smanje plaće samo da zadrže ljude na poslu.
Limitirajuća direktiva EU-a
*Na nedavnom sastanku s predstavnicima Sindikata nezaposlenih rekli ste da jednostavno nema novca za vraćanje bezuvjetne trajne naknade za nezaposlene s više od 32 godine radnog staža. Dijelom je riječ o ljudima koji su posao izgubili kao žrtve pretvorbe i privatizacije. Smije li ne biti novca za te ljude?
– Ne bih komentirao taj radni sastanak, nismo ga komentirali i to ni sada ne bih želio. Ta naknada postoji, ali je vezana uz uvjet da ljudi imaju pet godina do mirovine i tu smo vezani uz direktivu Europske unije. Naime, u sklopu pregovora o Poglavlju 2. “Sloboda kretanja radnika” i Poglavlju 19. “Socijalna politika i zapošljavanje”, usklađen je Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti s direktivama EU i stvorene su pretpostavke za izravnu primjenu uredbi EU. Zadržavanje samo jednog uvjeta ostvarenog staža osiguranja značilo bi da osobe koje u nezaposlenost uđu i s manje od 50 godina života mogu ostvariti pravo na trajnu novčanu naknadu do 65. godine života, odnosno punih 15 godina. Je li to pravedno prema drugima koji nisu u mogućnosti dobivati tu naknadu? Iako smo svjesni teške materijalne situacije nezaposlenih osoba, moram istaknuti da novčana naknada za vrijeme nezaposlenosti nije pomoć iz sustava socijalne skrbi već iz sustava osiguranja. Naime, ovo pravo imaju svi radnici koji su u radnom odnosu i to pravo ne ovisi ni o dohodovnom niti o imovinskom cenzusu.
*Riječ je o ljudima koji nisu osobito atraktivni poslodavcima.
– Mi tu nismo htjeli davati lažne nade, a prihvaćanjem takvog prijedloga otvorili bismo mogućnost velike nepravde. Inicijativa je hvalevrijedna, ali je, uz svu socijalnu komponentu, pitanje je li održiva. I druge europske zemlje također ne poznaju dugotrajne novčane naknade već kategoriji dugotrajno nezaposlenih osoba omogućuju ostvarivanje određenih prava kroz sustav socijalne skrbi.
*Hoće li kroz taj sustav za ove ljude biti novca?
– U tom sustavu ima novca. Sredstva koja nismo rezali su sredstva za mirovine, poticanje zapošljavanja i socijalna davanja.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU ZADARSKOG LISTA