Zadarska Udruga slijepih želi biti još vidljivija

U kazalištu Vidra u Zagrebu nedavno je održano svečano obilježavanje 75. obljetnice Hrvatskog saveza slijepih. Povodom spomenute obljetnice, zaputili smo se u Udrugu slijepih Zadarske županije (USZŽ) koja je članica saveza, kako bismo provjerili s kojim se poteškoćama bore slijepe i slabovidne osobe u našoj županiji. U Udruzi su nas dočekali potpredsjednik udruge Nikola Vitlov, tajnik Josip Laća, članica udruge Mirjana Mrkela te dvije zaposlenice Ana Perica i Marta Pleško koji su nam govorili o radu Udruge, prošlim i budućim projektima te o nekim problemima.

Dva videća pratitelja
– Naša Udruga broji 169 članova, a osnovana je 19. prosinca 1953. godine pa ćemo i mi skoro proslaviti 70. godišnjicu. Sve županijske udruge su članice Saveza koji na državnom nivou koordinira zadatke koje udruge imaju, brinu se i o pravima slijepih, a udruge dalje samostalno provode projekte i planove, kaže Vitlov te dodaje da USZŽ trenutno provodi više projekta.
Prvi je projekt »Zajedno, aktivno, ravnopravno« koji financira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, a čija ukupna vrijednost iznosi 450.000,00 kn. Projekt je započeo prošle godine i trajat će 36 mjeseci. Osim tog projekta, Udruga provodi još dva projekta zapošljavanja kojim su zaposlena dva videća pratitelja, od kojih jednog financira Ministarstvo, a drugog Europska unija.
– Imamo dva videća pratitelja koji su u radnom odnosu i oni našim članovima osiguravaju pratnju, bilo kod liječnika, u trgovinu ili negdje drugo, istaknuo je Vitlov dok je Josip Laća dodao kako pravo na videćeg pratitelja imaju svi članovi udruge.
– Obično se najave dan ranije da će im trebati pratnja, naši ih pratitelji, Božena i Josip, pokupe na njihovoj adresi te obave potrebne poslove. Problem na koji nailazimo jest da oni u gradu nemaju parkirno mjesto, poglavito u turističkoj sezoni kada i duže vrijeme kruže, a našim je članovima nužan brz i lagan pristup, govori Laća.
Mirjana Mrkela, članica udruge kazala je kako je zadovoljna radom udruge koja je članovima omogućila niz radionica, susreta i ostalih aktivnosti u kojima je i sama uživala.
– Ti projekti nam puno znače. Budući da imamo videće pratitelje koji mogu dovesti članove, ljudi se mogu družiti i razveseliti. Imali smo radionice plesa, oblikovanja gline, kuharske radionice, književnu večer išli smo na izlete i slično. Nadam se da ćemo u budućnosti nastaviti s nekim projektima, ali i da će biti nekih novih, kazala je Mrkela, dodajući kako im je pomoć drugih zaista potreba pa su tako ostvarili niz suradnji.

Problem inkluzivnog dodatka
– Surađujemo s Udrugom volontera, ali ključna institucija s kojom surađujemo je Grad Zadar kojem smo zahvalni, međutim, uvijek postoji nešto što tražimo, želimo i molimo, objasnila je Mrkela te pripomenula kako im je trenutno najvažnija stvar zaposlenje jednog njihovog člana koji je po struci pravnik te trenutno traži posao.
– To nam je gorući problem, ali još jedan veliki problem na kojem treba raditi jest stanovanje naših članova, pitanje je imaju li svi naši članovi adekvatno mjesto za stanovanje i tu treba poboljšati situaciju, kazala je Mrkela.
Ana Perica je, uz Martu Pleško, zaposlenica u Udruzi te trenutno radi na projektima preko kojih se ova udruga i primarno financira, a osim projekta, Županije i Grada financijsku pomoć daju im i općine.
– Imamo dva projekta preko Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, a od ove godine smo krenuli s institucionalnom podrškom osobama s invaliditetom pri Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva preko koje smo malo uredili prostor udruge, prilagodili smo ga osobama u kolicima koje dosad nisu mogle ući, kupit ćemo i računalo s govornom jedinicom, a preko Nacionalne zaklade financira se i sudjelovanje djelatnika i članova upravljačkih odbora na različitim edukacijama i seminarima, pojašnjava Perica te dodaje kako se Udruga financira i putem kasica za donacije.
Osim toga, kako doznajemo, postoji problem inkluzivnog dodatka jer članovi imaju pravo na dodatak, ali zakon nije usklađen pa ne dobivaju svi iste iznose.
– Savez radi na tome da sveic osobe s invaliditetom iste kategorije imaju i isti novčani dodatak, objašnjava Vitlov te kaže kako im je obećano da će se situacija promijeniti, ali to se još uvijek ne mijenja. Iz Udruge poručuju kako samo žele ravnopravnu podjelu za sve.

Svi bi trebali imati toplomjer koji govori
Osim novčane naknade tu su i još neki financijski problemi s kojima se slijepi susreću, a među njima je i problem besplatnih pomagala. Naime, postoji lista besplatnih pomagala koja slijepe osobe mogu dobiti uz doznaku, ali kako nam kažu u Udruzi, ta lista je za one koji nisu učenici i studenti jako mala.
– U današnje vrijeme postoji veliki broj pomagala koji nam mogu olakšati život, to je primjerice toplomjer koji govori, a smatram kako bi svaka slijepa osoba u ovoj krizi trebala dobiti taj toplomjer, govori Mrkela i nadodaje kako je popis tih pomagala velik, ali za sve je potreban novac koji oni nemaju.
Osim toga, pomoć bi im dobro došla i pri putovanjima jer, kako kažu, oni moraju imati pratnju, a neke firme traže da se plati puni iznos karte za pratitelje što dodatno povećava troškove. Liburnija i Jadrolinija su, kažu, izašle u susret te lagano mijenjaju politiku kako bi im olakšali. Još jedan od problema s kojima se slijepe i slabovidne osobe susreću je i promet. Vitlov kaže kako su tražili veći broj semafora sa zvučnom signalizacijom kojih je u gradu Zadru jako mali broj, a osim toga tražili su i označeni pristup gradskom mostu.
– Obećano nam je da će se, bez obzira na konzervatorski ured, na prilazu mostu sa strane Branimira napraviti taktilna oznaka koja bi nas dovela do sredine mosta te nam olakšala prijelaz, ali to još nismo dočekali, kažu u Udruzi.

Edukacija i osvještavanje
Na kraju su kazali kako smatraju da su postali dovoljno vidljivi, ali dodaju da, iako se situacija u proteklih nekoliko godina promijenila nabolje, još postoji mjesta za napredak. Potrebno je, naglašavaju, da se ljudi s kojima svakodnevno dolaze u kontakt educiraju, a to uključuje i medicinsko osoblje, socijalne radnike, ali i radnike u turizmu koji se ponekad ne znaju ponašati u prisustvu slijepih osoba.
– Teško je kada se netko obraća vašem pratitelju, a ne vama osobno ili kad misle da ne možemo neke stvari, a mi to možemo, potrebno je osvijestiti i društvo, ali i potaknuti i naše članove da izađu i da se uključe, zaključuju u Udruzi.

Pomoć studentima
U Udruzi slijepih kažu kako je veliki problem centralizacija, odnosno većina je škola i rehabilitacijskih centara smještena u Zagreb te je osobama koje su oslijepile kasnije u životu problem preseliti se u Zagreb te je potrebno razmišljati o decentralizaciji. Također, još jedan problem s kojim su se susreli, ali su ga i uspješno riješili je pomoć studentima. Naime, pravo na pomoć asistenta u nastavi imaju u osnovnoj i srednjoj školi, ali na fakultetu ta pomoć ne postoji pa je Udruga u suradnji s Gradom Zadrom osigurala sredstva za studente koji bi pomogli slijepim studentima te sada imaju dva člana koja su na fakultetu i koja koriste pomoć.

»Ti projekti nam puno znače. Budući da imamo videće pratitelje koji mogu dovesti članove, ljudi se mogu družiti i razveseliti. Imali smo radionice plesa, oblikovanja gline, kuharske radionice, književnu večer išli smo na izlete i slično. Nadam se da ćemo u budućnosti nastaviti s nekim projektima, ali i da će biti nekih novih«
Mirjana MRKELA

»Naša Udruga broji 169 članova, a osnovana je 19. prosinca 1953. godine pa ćemo i mi skoro proslaviti 70. godišnjicu«
Nikola VITLOV