Dok se na Višnjiku pokušavaju kreditima obraniti od sloma, Cibona tone prema stečaju

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Finalisti ovogodišnjeg prvenstva u ljetne mjesece ulaze plešući na rubu financijske propasti
Naravno in medias res cijelog problema je novac kojeg nema ni za lijek, a svaka sezona u kojoj se igra na čak tri fronte (ABA liga, HT Premijer liga i Kup) iziskuje jako mnogo financija koje nažalost godinama osigurava politika, a ne gospodarstvo, i u tom grmu leži zec svih problema
Vedran SITNICA
JE LI FINALNA SERIJA BILA I LABUĐI PJEV DVAJU HRVATSKIH VELIKANA? - Justin Carter okružen Rokom Prkačinom, Mateom Drežnjakom i Tonijem Nakićem

Majstorica finalne serije između Cibone i Zadra odigrana pred pet i pol tisuća ljudi u KC Dražen Petrović zasigurno je vratila mnoge košarkaške romantike u one slavne povijesne dane kada su ova dva kluba bili prepoznatljivi brendovi u jugoslavenskim, ali i u europskim okvirima, no po svemu sudeći ta utakmica mogla bi se vrlo lako pokazati i labuđim pjevom hrvatske klupske košarke. Zadar i Cibona doveli su se u situaciju koja svakim danom izgleda sve bezizlaznijom i budućnost ovih dvaju nekoć velikana europske košarke ne djeluje nimalo optimistično. Oba kluba imaju sličan problem iz kojeg se koliko god se trudili ne mogu nikako izvući. Nalaze se u raljama financijskog gliba u koji se iz godine u godinu uvaljuju sve dublje, a primjerice Ciboni je taj glib stigao unatoč najuspješnijoj sezoni u posljednjem desetljeću do samih usta, dok se na Višnjiku trenutačno mogu »pohvaliti« da je situacija samo trunčicu bolja. Njima barem ne prijeti trenutačni potpuni raspad sistema kao Zagrepčanima, već ih to čeka u bližoj budućnosti koja zapravo odavno kuca na njihova vrata. Naravno in medias res cijelog problema je novac kojeg nema ni za lijek, a svaka sezona u kojoj se igra na čak tri fronte (ABA liga, HT Premijer liga i Kup) iziskuje jako mnogo financija koje nažalost godinama osigurava politika, a ne gospodarstvo, i u tom grmu leži zec svih problema. Sudbina svih ovih klubova vezana je već desetljećima za političke opcije u njihovim gradovima i sve se koliko-toliko umjetno održavalo dok su se političke mecene (U Zadru HDZ, u Zagrebu Bandić) uspjele održati na vlasti. No, prošla godina je naznačila val promjena, pa je u Zadru HDZ izgubio tlo pod nogama kojeg je neprekidno imao praktički tri desetljeća, a u metropoli je slavio Tomislav Tomašević te je konstantno upumpavanje gradskih sredstava u tzv. vreće bez dna kako građani Zadra i Zagreba sve češće nazivaju svoje košarkaške klubove odjednom zaustavljeno, a to je posredno dovelo do situacije da je vrlo upitno hoće li primjerice Cibona i Zadar uopće postojati do početka iduće sezone.

Od kredita do kredita

Na Višnjiku gotovo pa ratna situacija vlada na relaciji dojučerašnje pozicije - danas opozicije HDZ-a i novih kontrolora vlasti na čelu s Enijom Meštrovićem i Antom Rubešom. Od početka minule sezone pa sve do njenog kraja međusobno podmetanje klipova dovelo je do toga da se priljev novca iz gradske blagajne naglo zaustavio usred sezone i sportska zajednica je ostala bez svojih zarađenih primanja. Uz nagomilani dug preko 30 milijuna kuna, neisplaćene plaće, kamenom spoticanja pokazalo se i nedopuštanje jedne strane drugoj da dobije uvid u financijske podatke kluba kao i zahtjevi da se smijene ljudi u Upravi koji su ipak nedavno dobili košaricu nakon vraćanja legalnosti Nadzornom odboru kluba. Cjelogodišnje bespotrebno natezanje dviju političkih struja završeno je tako da su sa svojih pozicija maknuti direktor Željko Žilavec i sportski direktor Zvonimir Ridl, pokrenut je postupak neovisne financijske revizije, ali se opet ide na opciju zaduživanja kreditom na sutrašnjoj sjednici Gradskog vijeća kako bi se pokrili zaostaci igračima i stručnom stožeru. Krediti koje KK Zadar diže već dugi niz godina izgleda su neminovna sudbina i u budućnosti, a uz dugovanja po predstečajnoj nagodbi cijela priča miriši tek na financijski kolaps u skorije vrijeme jer na ovakvom principu »posudi s kamatama i napravi još veći dug nego lani« ne može se očekivati neki pomak prema naprijed već se samo radi još jedan korak prema provaliji. Vapaj za sponzorima, za gospodarstvenicima koji bi mogli ući u klub i napraviti kopernikanski obrat sanak je tek pusti, jer tu su najveća brana prsti politike te ogroman dug, a to dvoje u paketu tjera svakog sponzora od Višnjika kao i vraga od tamjana.

Blokirana Cibona

Odmaknemo li se s Višnjika prema Draženovom domu onda situacija postaje još i gorom, a osnovna razlika je u tome što se politika u metropoli ne želi više baviti nekad europskim velikanom Cibonom. Kao što je poznato, ona je već godinama u problemima zbog velikih dugova te mnogih neriješenih odnosa s Gradom Zagrebom. Usprkos tome što je ove sezone osvojena dvostruka kruna, a krcati Draženov dom je proslavio titulu prvaka države već je praktički sljedeće jutro pod tornjem donijelo bolno otrežnjenje. Cibonina realnost je takva da je provela dva mjeseca u neprekidnoj blokadi, a to po slovu zakona onda znači i odlazak u stečaj. Tako je klub koji je imao svoju dvoranu i 40-ak poslovnih prostora koji su donosili stalni prihod stigao na rub propasti. Vukovi su posljednjih godina doslovno podstanari u svojoj dvorani koja je sada u vlasništvu Grada Zagreba i dok je bilo Bandića uspijevali su se nekako financijskim injekcijama »ispod stola« održavati na životu, ali pokazuje se danas da je to bilo tek održavanje bolesnika na aparatima. Za razliku od Zadra, Cibona je u to vrijeme čak i privlačila određene investitore koji su bili spremni uložiti u klub, ali su logično željeli kontrolirati trošenje uloženog novca. Međutim, sve su bivše uprave baš zbog toga odbijale ponuđene planove za spas i voda je došla ne do grla već do očiju s ukupnim dugom koji se popeo do 32 milijuna kuna. Kako će se rasplesti ta priča bit će više poznato ovog tjedna, a već su upućeni apeli pa čak i modeli posebno od strane Mirka Novosela i Ace Petrovića da se Cibona pokuša pošto-poto spasiti. Aco je ponudio konkretan prijedlog da dvije tisuće ljudi koji su financijski to u stanju uplate po pet tisuća eura i tako pokriju dug kojim bi se dobio i solidan budžet za sljedeću sezonu. No, nije taj plan o ekspresnom prikupljanju 10 milijuna eura naišao na plodno tlo, a jedini spas možda ipak u pet do dvanaest donesu navodni investitori o kojima se proteklih mjeseci toliko pričalo i koji su i dalje zainteresirani u ulaganje u Cibonu. Ti investitori izgleda novac i volju imaju, no sve će konce i dalje nažalost vući politika kojoj je iz navedenih primjera izgleda najmanje stalo do košarkaških institucija bogate povijesti, njihovih trofeja, rezultata, kao ni do navijača već se sve svodi na prikupljanje jeftinih poena, sve prisutnijeg populizma s jedinim »svetim« ciljem - daljnjeg održavanja na vlasti.

Teška situacija i u ostalim klubovima

Cibona i Zadar nažalost nisu iznimke promatrajući cjeloviti korpus hrvatske klupske košarke, ali su sigurno po zanimanju javnosti najbolji kandidati za punjenje prednjih novinskih stupaca. Ni u drugim sredinama nema nekog optimizma, volje za napretkom i nade u bolju budućnost, a tu se opet dolazi do već izlizane teme o realnoj ispodprosječnosti hrvatske lige i poprilično godina bez participacije hrvatskih klubova u europskim natjecanjima. Ispada da se u našoj ligi jedino isplati boriti za opstanak, a svima ostalima kako god bili plasirani dođe im na isto, i tako iz sezone u sezonu se sve vrti u krug. Abaligaši poput Zadra, Splita i Cibone pak moraju dobrano potrošiti kako bi uspjeli izboriti status u regionalnom društvu. Takve momčadi, skupe za naše prilike, a jeftine za regionalne okvire, ne mogu onda ni privući veliko zanimanje publike, pa tako ni medija i što je najvažnije sponzora. Slijedom toga svake sezone se zapravo pretače iz šupljeg u prazno, ali s novcima građana koji onda postavljaju logično pitanje isplati li se to ili ne. Mišljenja su na ovu temu podijeljena, no svima je njima sigurno teško zanemariti najbolniju činjenicu da zuzev tri zadnje utakmice finalne serije dvorane širom Hrvatske cijelu sezonu zjapile prazne i da su pored Zadra, Cibone i Splita s ozbiljne košarkaške karte nestale nekad jake sredine poput Šibenika, Rijeke, Osijeka, Sl. Broda, da ne spominjemo Sinj, Karlovac, Pulu...

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno