Nestaje stara Belafuža

Kao “urođenik” na Belafuži molio sam ih godinama da to ne čine uvjeravajući ih da su čempresi simbol Mediterana i pojam domaće flore, da se u stvari radi o narodnoj baštini, navodi Ratko Petrić
Nakon što su Marko i Milka Šikić u svom dvorištu na Belafuži sasjekli još jedan stoljetni čempres, reagirao je poznati zadarski akademski kipar Ratko Petrić.
– Dan (16. srpnja) nakon što je u Gradskoj loži otvorena izložba posvećena 500. godišnjici rođenja Petra Zoranića kada su se citirale i riječi Zoranićeve o “rasutoj bašćini” bio sam svjedok rušenja predivnog čempresa u mojem neposrednom susjedstvu na Belafuži. Već prije mojeg dolaska sasjekli su 56 čempresa u svom dvorištu Milka i Marko Šikić.
Kao “urođenik” na Belafuži molio sam ih godinama da to ne čine uvjeravajući ih da su čempresi simbol Mediterana i pojam domaće flore, da se u stvari radi o narodnoj baštini. No, naš “gastarbajter”, naš Euromen uz povike “pa oni smrde”, “treba čistiti” itd. (neš ti kulture iz debelog svijeta) potamanio je neke od posljednih tragova stare Belafuže (da se o neourbanizmu ne govori).
Još kao đake nas je učilo da prirodu treba čuvati, nekada se pošumljavalo, svaka biljka na otocima je svetinja. Gusterna je uvijek bila u rangu crkvenog oltara. Vidi danas: na relaciji Korlati – Nimačka – jedna Belafuža u Zadru – naš Euromen ništi komadić duše, kap znoja neznanog težaka od prije možda i stotinu godina, zaključuje Ratko Petrić.