Hadžić uhićen u šumi u Fruškoj gori

Srbijanski predsjednik Boris Tadić u srijedu je na izvanrednoj konferenciji za novinare u Beogradu potvrdio da je na Fruškoj Gori uhićen posljednji haaški bjegunac Goran Hadžić, vođa srpske pobune u istočnoj Slavoniji.
Hadžića ICTY u 14 točaka tereti za zločine protiv čovječnosti i kršenje ratnog prava i običaja počinjenih progonom Hrvata i drugih nesrba, istrjebljenjem i ubojstvima, pritvaranjem, mučenjem, nehumanim postupcima, deportacijama, bezobzirnim uništavanjem sela, vjerskih i kulturnih objekata te pljačkom imovine. Optužen je, među ostalim, i za pokolj na Ovčari gdje je strijeljano 250 Hrvata izvedenih iz vukovarske bolnice 1991. Optužnica ga tereti “za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu u Hrvatskoj od lipnja 1991. do prosinca 1993. na čijem čelu je bio Slobodan Milošević, a čiji je cilj bio prisilno i trajno uklanjanje nesrpskog stanovništva s približno trećine teritorija Hrvatske, i progone i ubojstva Hrvata i drugih neSrba u Vukovaru, Dalju, Erdutu, Lovasu i selu Klisa”.
Posljednji haaški bjegunac, vođa srpske pobune u istočnoj Slavoniji Goran Hadžić, uhićen je u šumi u Fruškoj gori na putu između dva objekta u kojima se skrivao, javio je B92. Hadžić je uhićen jutros u blizini sela Krušedola na Fruškoj gori, a nakon uhićenja prevezen je u pritvor u Beogradu. U blizini Krušedola nalazi se istoimeni manastir, kao i jedan objekt vojske Srbije.
Hadžić je rođen 9. rujna 1958. godine umjestu Pačetinu pokraj Vinkovaca. U Hrvatskoj je završio osnovnu i srednju školu, a upisani studij ekonomije nije završio. Prije Domovinskog rata, radio je kao skladištar u pogonu VUPIK-a u Pačetinu.
Goran Hadžić u politiku je ušao devedestih godina kada se priključio Srpskoj demokratskoj stranci, te bio predsjednik općinskog odbora u Vukovaru, a zatim član glavnog odbora stranke u Kninu i predsjednik regionalnog odbora za Slavoniju i Baranju.
U siječnju 1991. izabran je za predsjednika Srpskog nacionalnog vijeća, a 16. kolovoza iste godine u Dalju za predsjednika “vlade srpske oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema”.
Nakon smjene Milana Babića, Hadžić je 26. veljače 1992. izabran za predsjednika tzv. RSK, a u prosincu 1993. nakon poraza na izborima, otišao je s te dužnosti i neko vrijeme se nije bavio politikom.
Nakon dolaska u Srbiju jedno je vrijeme radio u Naftnoj industriji Srbije u Novom Sadu, a u politiku se vratio 1995. godine kao član vijeća “Sremsko-baranjske oblasti”, te zatim predsjednik te oblasti koja je bila pod mandatom UNTAES-a do 15. siječnja 1998.
Hadžić je bio prvi na popisu od oko 150 Srba koje je hrvatska vlada 1997. izuzela iz Zakona o amnestiji i koje je teretila za ratne zločine.
Sudovi u Osijeku i Šibeniku su 1995. godine osudili Hadžića u odsutnosti na 10 i pol, odnosno 20 godina zatvora.
Haaški sud je 16. srpnja 2004. otpečatio optužnicu koja Hadžića tereti za zločine nad Hrvatima i drugim nesrbima u istočnoj Slavoniji u razdoblju od 1991. do 1993. godine. Nekoliko sati prije nego što je optužnica predana srbijanskim vlastima, Hadžić je napustio svoju kuću u Novom Sadu i otada je bio u bijegu.
Srbija je u listopadu 2007. godine raspisala nagradu od milijun eura za informaciju koja će dovesti do lociranja i njegova hapšenja.