Pažani predvođeni čudotvornim križem preselili iz starog u novi grad

Slika korisnika admin
PIXSELL
U Zbornoj crkvi, u apsidi bočne lađe nalazi se oltar s čudotvornim križem

U utorak 23. srpnja obilježava se 600. obljetnica čuda Sv. Križa koji je na taj datum 1413. u Starom gradu u Pagu prokrvario. Pažani su uvijek čuvali uspomenu na taj događaj toliko da su križ sa sobom ponijeli u novi Pag.

O ovoj značajnoj obljetnici razgovarali smo s mr. don Darijom Tičićem, rođenim Pažaninom koji nam je pojasnio o kakvom se čudu radilo i zašto se ova obljetnica u Pagu obilježava.

- Tog ljetnog dana 1413. godine, kada su zbog previranja sa susjednim Zadrom pripreme za preseljenje čitavog grada bile u punom jeku, kada su Pažani tražili svoj mir i identitet slobodne komune, u crkvi sv. Antuna opata pred očima pobožne pučanke iz križa je počela kapati krv. Prestravljena žena počela je tražiti nekoga komu bi rekla što je vidjela. Ispunjena strahom da je ne bi proglasili ludom, otišla je ravno k župniku, koji je bio arhiprezbiter Zbornog kaptola sv. Marije u Pagu. On je poveo sa sobom primicera, drugog po časti kanonika u Kaptolu i još neke uglednije građane da se uvjeri o onome što mu je pučanka rekla. Došavši u crkvu uvjerili su se u istinitost njezina iskaza i u kronici je tada zapisano da je "iz Krista na križu tekla krv kao iz živog čovjeka". O tome piše, sljedeći stare kronike, paški povjesničar Marko Lauro Ruić, a što opet u novije vrijeme ponavlja zaljubljenik u pašku povijest don Blaž Karavanić (umro 1954. godine). Križ i crkva odmah su postali meta hodočasnika. U tom događaju Pažani su vidjeli osobiti znak za svoju tešku situaciju u kojoj su se našli. Stalni sukobi sa susjednim Zadrom u borbi za osamostaljenje, i traženje vlastitog identiteta slobodne gradske komune, izlaz su vidjeli jedino u zaštitničkoj dominaciji Venecije koja je odlučila čitav grad preseliti na novu lokaciju. To će kasnije biti milenijski pothvat.

U subotu 18. svibnja 1443. Pažani konačno udaraju temelje novome gradu. Razgrađuju staro i kamen po kamen nose u novu postojbinu, današnji grad Pag. Grad je planski osmislio Juraj Dalmatinac koji je slijedio pravila renesansne arhitekture, centralnih trgova i križnih ulica. U novome gradu podignuta je i nova crkva i samostan otaca dominikanaca, sa starim naslovom sv. Antuna opata. Stara crkva u kojoj je križ prokrvario s vremenom je srušena, ali su temelji sačuvani i konzervirani i nalaze se pri samom ulazu u stari grad Pag, sjeverno od današnje crkve Majke Božje od Staroga grada u Pagu. Iz samostana dominikanaca potječe i jedan splitski nadbiskup, Pažanin Petar Grubonić-Dišković, koji je preuredio splitsku katedralu, dao urediti biskupsku palaču u Splitu, a nakon svoje smrti sve svoje biskupske insignije ostavio je rodnom Pagu u nadi da će kad tad trebati paškom biskupu. Uz njega jedan od vrsnih dominikanaca bio je i Hijacint Paladinić, inkvizitor ćudorednog života, za kojeg je Karavanić zabilježio da je bio "bič oholih i mlat razuzdanih". Iz tog samostana potječe još i Antun de Cappo koji će biti biskup u Albaniji. Zanimljivo je istaknuti da su dominikanci imali svoju privatnu školu - Arte liberales, tako da su uz Zborni kaptol bili nositelji obrazovanja u gradu. Samostan nije bio velik, svega nekoliko redovnika, ali je ostavio dubok trag u paškoj povijesti. Kako je narod od početka častio čudotvorni križ, 28. rujna 1473. predvođeni knezom Petrom Faletrom, uzevši ga u ruke, s tim su križem prvi stanovnici došli u grad koji se još uvijek gradio. Iako je nova crkva bila posvećena starom naslovu sv. Antuna opata, narod je vrlo brzo crkvu preimenovao u crkvu Svetoga Križa. Samostan i crkva u Novome gradu održali su se sve do Napoleona, do 1807. kada je samostan ukinut, a crkva još nekoliko godina bila u funkciji.

Kada je u Starom gradu križ prokrvario krvlju, pribrani očevici skupili su je u jednu prikladnu posudu koju su dominikaci isto tako čuvali u novoj crkvi. Zanimljiva je povijest te posude. Plitica s krvlju otišla je s dominikancima u Veneciju kao dragocjenost. I dan danas kod Pažana stoji predaja da su željeli križ uzeti sa sobom sakrivši ga u slamljaču, ali je od težine nisu mogli ponijeti u brod. Tako je križ ostao u Pagu. Don Blaž Karavanić početkom prošloga stoljeća dao se u potragu za tom pliticom. U crkvi sv. Tome od Frara u Veneciji pokazali su mu pliticu sa sasušenom krvlju, koju su dominikanci donijeli sa sobom u Veneciju, kako mu rekoše "negdje iz Dalmacije". Kako nije bilo nikakve autentike, odnosno spisa koji potvrđuje istinitost predmeta, don Blaž je mogao samo s čežnjom promatrati dragocjeni predmet. Plitica s krvlju i dan danas postoji u crkvi sv. Tome od Frara u Veneciji.

Napušteni dominikanski samostan u Pagu čuvala je još uvijek dobro posjećena crkva, a u crkvi na glavnom oltaru čudotvorni križ. Kroz tih 500 godina postojanja u Novome gradu mnoga uslišanja i vapaji ostali su obilježeni u zavjetnim darovima, u srebrnom i zlatnom nakitu, koji je govorio o čudotvornosti toga križa. Na prigodnoj razglednici koju su izdali u Pagu 1913. godine uz križ na oltaru vidi se mnoštvo tih zavjetnih darova. Darovi su zbog vrijednosti pred kojih pedesetak godina stavljeni na sigurno. Francuska vlada željela je pošto poto zatvoriti crkvu, iako su je Pažani držali za svetište. Konačna odluka o zatvaranju bila je donesena 1811. godine kada je crkva bila pretvorena u magazin soli, a Pažani su križ s čitavim oltarom preselili u današnju zbornu crkvu, u istočnu kapelu sv. Fabijana i Sebastijana. Zanimljivo je da se iz zavjeta prema tim svecima, koji su bili zaštitnici od kuge, prva nedjeljna misa pjevala u toj kapeli u zoru. Tu misu su zvali "misa sebastiana", da bi se kasnije samo sat pomicao nešto kasnije. Zadnju tu misu koja je s vremenom postala i misom za školsku djecu "škulaška misa" služio je do smrti pokojni don Jure Meštrović, kanonik Stolnog kaptola svete Stošije, rođeni Pažanin. U toj kapeli postoji i dan danas oltar s dragocjenim čudotvornim križem. Kada su u Pagu 1913. slavili 500. obljetnicu čuda sv. Križa, paški iseljenici iz Amerike, odvojili su znatan iznos za uređenje oltara. Tada je svečanost predvodio Pažanin don Ivan Valentić koji je pronio križ oko čitavog grada. Uz ovaj preseljeni oltar, Pažani su preselili i oltar Gospe od Ružarija, na kojem su se nalazili naslikani medaljoni s otajstvima krunice. Medaljoni su pohranjeni u riznici zborne crkve, a oltar se nalazi kraj glavnog ulaza s desne strane. U oltar je postavljen kip Gospe od Ružarija, tirolske izrade koji su kupili lučki radnici.

Konačno, stara crkva sv. Križa do dana današnjeg samo izvanjskom arhitekturom podsjeća da je nekada bila crkva. Ona se danas nalazi na južnom dijelu grada, u blizini glasovitog Spomenika čipkarici.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno