Prekršitelji od njih bježe, a građani ih zovu i kad sumnjaju da im je umro susjed!

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
Marin GOSPIĆ
Mala tržnica završit će komunalnom u zapisniku

Posao komunalnog redara počinje u 7 ili 8 sati ujutro, a traje do 2 u noći kada završava druga smjena. Kako su jedna od rijetkih gradskih službi koja je dežurna do tako kasno u noć često znaju primati svakakve dojave i pritužbe građana koji, kada ne znaju koga bi drugog zvali, zovu komunalne redare.

- Imali smo jednu dojavu o smradu iz susjednog stana, od građana koji je bio uvjeren da mu je susjed umro jer ga nije dugo vidio pa je želio da mi to dođemo provjeriti. Jedan nas je građanin zvao, također zbog susjeda koji u stanu ispod njega drži kunića pa mu smrdi. Imali smo poziv i jedne gospođe zbog galeba s ozlijeđenim krilom, a nas je zvala jer su je uputili da je najbolje da za to kontaktira redare, nabrajaju komunalni gradski redari Zdenko Ivanac i Šime Radošević za što ih sve građani zovu, a s kojima smo krenuli u patrolu kako bismo otkrili što to točno redari rade, koje su njihove dužnosti i ovlasti.

Zdenko, koji je u poslu oko četiri godine, kaže kako redar može biti svatko sa srednjom stručnom spremom, usmjerenje i nije toliko važno, ali važno je da nakon godinu dana položi stručni državni ispit s naglaskom na upravno pravo i da jako dobro poznaje svoje ovlasti, jer samo jedna greška u koracima dovoljna je da se osoba koja je kažnjena "izvuče" na proceduralnu pogrešku.

Komunalni redari pokrivaju administrativno područje Grada Zadra. Svaki redar, ili dvojica u paru, imaju svoje područje kojim patroliraju, a često i jedan drugome uskaču i pomažu.

- Za nas je komunalni red Grada Zadra Sveto pismo i sve što piše u komunalnom redu smo dužni obavljati, kaže Ivanac.

Nakon što počne njihov radni dan najprije su dužni odreagirati po dojavama građana kojih ponekad bude i do dvadesetak dnevno. Iako većina njih bude realna ponekad su to dojave koje ne spadaju u njihovu nadležnost, ali oni su dužni izaći na teren po svakoj dojavi čak iako se ponekad pokaže kao lažna ili neutemeljena.

- Ljudi često ne znaju koga bi zvali pa zovu nas, ali mi možemo odreagirati samo tamo gdje smo nadležni. Na primjer ono gdje nas često zovu, a gdje nismo nadležni je privatno vlasništvo. Na žalost mi ne možemo doći kod nečijeg susjeda i pokositi travu ili mu narediti da on to sam napravi u svom dvorištu jer smeta susjedima, pojašnjava Šime.

Za Zdenka i Šimu to je obilazak divljih pijaca, kontrola štekata i reklama, zapuštenih vozila, divljih kampera, ispisivanje kazni za neodgovorne vodiče pasa... Njihov posao je doći, upozoriti, ispisati prekršajnu prijavu ili rješenje u slučaju reklame. Prijave završe na sudu, a najčešće su prekršitelji uvijek isti ljudi čemu smo i sami svjedočili tijekom obilaska grada. Novčana kazna uglavnom iznosi tisuću kuna, no na sudu se često svede na puno manju svotu zbog različitih okolnosti prekršitelja.

Da se prekršitelji i redari jako dobro znaju svjedočili smo i tijekom patrole s redarima. Nakon što su razgledali Poljanu Šime Budinića i utvrdili da nakon koncerta koji se održavao večer prije nije ostalo nikakvih oštećenja uputili smo se kroz Perivoj Vladimira Nazora prema divljoj pijaci na Relji. I u parku smo naišli na primjere vandalizma, potpuno prekinute stupove rasvjete za što počinitelji vrlo vjerojatno nikad neće biti pronađeni, ali što redari redovito bilježe. Po dolasku na semafor kod benzinske postaje na Relji Šime i Zdenko upućuju nas na divlju pijacu ispred parkirališta. Čim su zapazili redare prekršitelji su brzinski počeli skupljati svoje improvizirane štandove na kartonskim kutijama i počeli bježati glavom bez obzira. Dok smo došli do "mjesta zločina" tamo su ostali samo kartonski štandovi i znatiželjni prolaznici koji su promatrali što se događa. Iz obližnjeg kafića ljudi su komentirali, neki pohvaljujući redare, a drugi im sugerirajući "nek' puste poštene ljude da zarade".

- Ovdje nas svi već znaju i vrlo su vješti u skrivanju. Da ne dolazimo tako često vrlo brzo pijaca bi se proširila i imali bismo, od maloga, veliki problem. No čim mi odemo oni se već vrate i završe svoj posao. Neki imaju pozamašan broj prijava, odu na sud, eventualno plate i sutra su opet tu. Romi recimo imaju taktiku da pošalju djecu da prodaju, a što ćete vi s djetetom. Znaju ih postaviti i po punktovima i čim spaze redare oni dojavljuju odraslima i dok vi dođete po dojavi njih već nema, prepričava Šime.

Na divljoj pijaci na Relji sačekali smo djelatnika Čistoće koji je pozvan da pokupi kartonske kutije. Prije toga sve je detaljno zabilježeno fotoaparatom.

Građani na redare i inače znaju različito reagirati, a često bude i škakljivih situacija s kojima su se već naviknuli nositi. Prvo, kažu, pokušaju sve riješiti mirnim putem i razgovorom, a najčešće se i sami građani vrlo brzo smire, no ponekad je potrebna i pomoć policije.

Stari i novi znanci

Jedna od najpoznatiji divljih pijaca uz onu na Relji je i pijaca kod Konzuma na Maloj pošti. Dok se približavamo, trgovkinja ribom, smiješi se jer već zna što je čeka.

- Doša si, a di je aparat? Je l' se moram maknuti? Evo, već kupim, kaže stara poznanica Zdenka i Šime pa se čak i smješka u aparat, a potom skuplja svoju riblju ponudu. Do nje neka baka prodaje povrće, ona se s redarima očito susreće prvi put pa je samo upozoravaju. Ispričava se baka, kaže nije znala i miče svoje proizvode dok jedna prolaznica komentira: "Pusti ih jadne neka živu", a baka koja kupi štand zaključuje: "Neka, i oni samo rade svoj posao".

Iznad hotela Iž, nailazimo na još jedan improvizirani štand, a prodavačica se pokušava skriti, a kad joj to ne uspijeva i ona na koncu kupi svoje stvari. I ona je stara znanica koja je već nekoliko puta završila na fotografijama i u zapisniku Šime i Zdenka.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno