Đir s Paulom Sorrentinom po Dugom otoku

Slika korisnika mkvanja
MOŽDANI UDAR
Autor: 
Zadarski list/Arhiva
Sali

Jutros mi u saljskoj knjižnici šjor Dobrivoj Kapetanović, gospodin s planete Zemlje oduševljeno govori o prirodnosti Dugog otoka koju napada histerija apartmanizacije i postavljanje ograda. Divno je biti ujutro u knjižnici na Obali Petra Lorinija u Salima dok vam tonovi Chopina dragaju mozak i produbljuju dušu Gledati lice Nike iz Slovenije, prelijepe djevojke iz Afrike (a svaka je djevojka prelijepa). Lijepo je kada vas prene glas šjore Dinke iz Sali koja se naginje kroz prozor knjižnice i govori mi: »Slušaj ti mali«. Izvrsno je sresti prijateljicu Vesnu iz Koprivnice, brižnu Vesnu koja skrbi o starima i nemoćnima, Vesnu koju znam rastužiti svojim strogim riječima, Vesnu s kojom se je dobro zafrkavati, Vesnu koja kaže »ma bacit ću te jedan dan u more«. A tek kada uđe djevojčica Ida, dječak Jason i mama Klaudija iz Njemačke zadivljene okolinom, kažem im: »Vaša je duša divna, a vaš je um relaksiran te je sve oko vas lijepo i dobro«. Okolina koja nas okružuje dobra je i lijepa koliko je naša duša dobra i lijepa. Divno je priznati svoja ograničenja, svoja zla koja nas stalno spopadaju unutar nas i razumom se opredjeliti za dobrotu i plemenitost.
Fenomenalno je s prijateljem Darijom lunjati po Dugom otoku, sjesti uz more i čitati Paola Sorrentina. A taj veličanstveni Sorrentino, Napolitanac u srednjim godinama koji cijeni Scorsesea, Tarantina, sluša Talking Heads, lunja Rimom, nekada zainteresirano, nekada indiferentno tražeći ljepotu.
Uživam u knjizi Jurice Pavičića »Knjiga o jugu«. Moj stari znanac Pavičić kritički mi otkriva svu kompliciranost Dalmacije, Dalmacije koja je sve više samozaljubljena u ljepotu koja je to više poželjna koliko je iskoristiva.
Ah, divna kritika. Na teologiji sam imao kolegij kritika kao filozofska disciplina. Kritika ne potire esenciju ničega, nego sagledava sve loše izvedbe koje ugrožavaju bitnost pojava i ljudi.
Moj je život mozaik, moja je kolumna danas mozaik: mnoštvo slika, lica, boja i zvukova. Živim punim plućima, radosne, ponekad tužne duše i otvorenog uma.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4.3 (6 glasova)