Mesić ide u Kirgistan savjetovati UN

Prije dva mjeseca u Kirgistanu su izbili etnički neredi u kojima je ubijeno stotinjak ljudi. UN zatražio pomoć od Mesića jer je prepoznao određenu sličnost sa situacijom 90-tih u Hrvatskoj
Bivši predsjednik Republike Stjepan Mesić boravit će od 23. do 31. kolovoza u Kirgistanu kako bi, na temelju svojih iskustava društvene stabilizacije u postkonfliktnom razdoblju, savjetovao stručnjake UN-ova Programa za razvoj (UNDP), priopćio je jučer ured bivšeg predsjednika Republike.
“Bivši predsjednik boravit će u Kirgistanu u svojstvu savjetnika Programa za razvoj UN-a. UNDP želi koristiti njegovo iskustvo kako bi na najbolji mogući način podržao tu srednjeazijsku zemlju u njezinim naporima da unaprijedi sustav upravljanja, prevlada međuetničke napetosti i uhvati se u koštac sa siromaštvom”, stoji u priopćenju.
Etničko nasilje
Kirgistan je država srednje Azije. Na jugoistoku graniči s Kinom. Ima oko 5,5 milijuna stanovnika. U ljeto 1991. stekla je neovisnost od SSSR-a i krenula prema demokraciji, ali i danas je jedna je od najsiromašnijih zemalja bivšeg SSSR-a. Rat u Afganistanu tu je zemlju učinio zanimljivim svjetskim silama, jer su SAD, uz Rusija, ondje otvorile logističke vojne baze. To, međutim, nije uklonilo siromaštvo, lošu i korumpiranu vladavinu te etničke napetosti većinskih Kirgiza, kojih je oko 70 posto, i manjinskih Uzbeka, koji su s 15 posto najveća manjina. Prvi etnički sukobi počeli su još u lipnju 1990. u uzbečki većinskoj pokrajini Oš, oko vlasništva nad izvorima vode. Proglašeno je izvanredno stanje i policijski sat, nemiri su trajali dva mjeseca, a stotine ljudi su ubijene. Dvadesetak godina kasnije, u lipnju ove godine, masovno je etničko nasilje obnovljeno nakon što je u nasilnim neredima svrgnut predsjednik Kurmanbek Bakijev, koji je oko Oša imao političko uporište. Ubijeno je stotinjak ljudi, ranjeno oko 1.700, a mnogi su Uzbeci izbjegli u susjedni Uzbekistan. Prema neslužbenim informacijama, UN je od Mesića zatražio pomoć u Kirgistanu jer je prepoznao stanovitu sličnost sa situacijom u Hrvatskoj, gdje je većinski narod također bio u sukobu s dijelom manjinskoga naroda.
Bez honorara
S Mesićem će u Kirgistanu boraviti njegov savjetnik Tomislav Jakić te bivši diplomat i dugogodišnji dopisnik iz Moskve Bogoljub Lacmanović. Oni će se u glavnome kirgiskom gradu Biškeku sastati s koordinatorom UN-a i višim dužnosnicima UNDP-a. “Jedan od ciljeva kojima teži Program za razvoj UN-a u Evropi i srednjoj Aziji jest potaknuti razmjenu uspješnih iskustava širom regije. Savjetnička misija pruža mogućnost UNDP-u da u sklopu pomoći razvoju Kirgistana koristi iskustva Stjepana Mesića kao predsjednika Republike od 2000. do 2010.”, stoji u priopćenju Mesićeva ureda, u kojemu se naglašava kako “Mesić i njegovi suradnici rade bez ikakvog honorara”.
 

Mesić putem Clintona, Blaira i Ahtisaarija

UN često angažira bivše predsjednike, premijere i političare da pomognu u stabilizaciji svjetskih kriznih žarišta nakon što okončaju mandat. Tako i Mesićev angažman, premda kraći i diplomatski niže rangiran, podsjeća na pregovaračku ulogu bivšega finskog predsjednika Martija Ahtisaarija u krizi na Kosovu ili bivšega britanskog premijera Tonyja Blaira, koji je koordinator međunarodnoga pregovaračkog tima na Bliskome istoku. Takve misije mogu uspjeti, ali i propasti: na temelju Ahtisaarijeva prijedloga riješena je kosovska kriza, ali Blairu su predbacivali da je u Londonu otvarao Armanijev dućan dok je Izrael granatirao Gazu na Novu godinu 2008./2009. UN je i bivšega američkog predsjednika Billa Clintona imenovao izaslanikom za Haiti nakon što je prošle godine tu zemlju pogodio razoran potres. I hrvatski diplomati imaju oprečnih iskustava s inozemnim međunarodnim misijama: posljednji ministar vanjskih poslova SFRJ Budimir Lončar bio je UN-ov pregovarač u Indoneziji kada je u tamošnjoj pokrajini Aceh 2002. postignut mirovni sporazum. Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Miomir Žužul, pak, kritiziran je zbog svojega izvještaja o napadu ruskih zrakoplova na Gruziju koji je 2007. načinio za OESS. Britanski “The Economist” njegov je izvještaj nazvao “gorim od beskorisnog”, jer je izvjestitelj ustvrdio kako je “teško utvrditi što se točno dogodilo”.