DAMIR POLANČEC: Kakva sam budala bio! Trebao sam ih sve poslati k vragu!

U razgovoru za naš list Damir Polančec, potpredsjednik u Vladi Ive Sanadera, otvoreno govori o aferama i sudskim procesima koji se vežu uz njegovo ime, o ponašanju nekadašnjih stranačkih kolega i prijatelja, korupciji u Hrvatskoj, radu aktualne vlade…Radio sam kao konj i ispao naivni Podravac, to je valjda genetski, kaže poslije svega Polančec

Bivši potpredsjednik vlade Damir Polančec morao bi 15. listopada započeti s izdržavanjem desetomjesečne kazne, nakon što mu je sud zbog zdravstvenih razloga za dva mjeseca odgodio odlazak u zatvor. Polančec se ipak nada da će u potpunosti izbjeći zatvor.
– Stari su Latini govorili – dok dišeš, nadaj se. Vjerujem u objektivnost Ustavnog suda prilikom procjenjivanja moje argumentacije u tužbi koju sam digao protiv presude. Vrhovni sud mi je kaznu, doduše, smanjio za pet mjeseci, ali njihova je odluka bila pogrešna, pravno neutemeljena.
Ogorčenje
Kako se osjećate u očekivanju 15. listopada?
– Cijela ova moja kalvarija traje već skoro tri godine i naravno da sam ogorčen zbog nepravde koju mi je nanio sustav. Svjestan sam, međutim, da ima sve manje ljudi koje moja priča zanima. Živi se loše i ljudi su za svoje probleme skloni optužiti nekog drugog, najčešće političare, a ja sam jedan od rijetkih političara koji su zbog nečeg procesuirani. Moram ipak naglasiti da u svakodnevnom životu ne nailazim na loše reakcije, većina ljudi s kojima sam bio dobar nije prema meni promijenila odnos. Ali, kad na internetu čitam komentare ispod tekstova da, primjerice, Polančec mora na izdržavanje kazne, shvaćam koliko su ljudi žedni krvi, a da uopće ne razmišljaju je li moja presuda opravdana. A radi se o tome da bih trebao ići u zatvor, premda nisam počinio kazneno djelo za koje me se tereti nego sam samo postupao s ciljem i motivom da riješim jedan ozbiljan problem i pritom još državi uštedim novac. Ogorčenje u meni raste još više kad uspoređujem kako se sustav ponašao prema nekima koji su doista nešto učinili. Primjera radi, ja nisam čuvao nikakve torbe s novcem, pa ih onda nosio Bajiću kad je Mladen Barišić uhapšen, jer sam tad postao svjestan da bi to mogao biti “prljavi novac”. Niti sam iz policije kroz Fimi mediju izvukao novac za bilo koga, a tako bih mogao još nabrajati. Ti koji su to činili – nisu niti procesuirani.
Sudac Turudić je vrlo problematičan, ali pitanje je je li on imao izbora kad je ta studija zbog koje ste osuđeni došla na sud. Na njemu je bilo tek da utvrdi je li studija o konvalidaciji, koju ste naručili od odvjetnika Miletića i platili mu je pola milijuna kuna iz državnog proračuna, bila potrebna.
– Slažem se da je DORH prvi taj koji je morao daleko pažljivije obraditi ovaj predmet, ali i zadatak suda je utvrđivanje istine. Nije se smjelo izdvojeno promatrati samo to je li ta studija vrijedila 500 tisuća kuna i zanemarivati činjenicu da sam ja putem studije platio Miletiću odvjetnički honorar. On se nikad ne bi odrekao honorara od tri milijuna i 890 tisuća kuna, da mu ja nisam isplatio ovih pola milijuna. Njegov honorar za zastupanje radnika Borova srpske nacionalnosti, koji su tražili podmirenje nekih svojih materijalnih prava, prema sporazumu što smo ga postignuli o rješenju tog spora, trebala je isplatiti država. Možda sam odabrao pogrešan način za isplatu honorara kroz tu studiju, ali samo iz dva razloga. Prvi je brzine isplate, jer Miletiću je to bilo jako važno obzirom da više od godinu dana nije primio nikakav novac u tom predmetu. Drugi je činjenica da Borovo više nije imalo slobodne imovine koju bi država, odnosno Hrvatski fond za privatizaciju, uzeli pod fiduciju kako bismo tom poduzeću posudili novac, iz kojeg bi se onda platio i odvjetnički honorar. Odabrao sam stoga model studije jer sam smatrao da se tako može ubrzati provedba nagodbe s radnicima Borova, a i da bi dobro bilo da ministarstvo gospodarstva ima jednu takvu studiju. Miletić je na suđenju jasno rekao da se nikad ne bi odrekao tri milijuna i 890 tisuća kuna da mu nije obećano pola milijuna za studiju. Moja tadašnja državna tajnica Vera Babić rekla je, pak, u svojem svjedočenju da je studija, prema njezinom mišljenju, bila nepotrebna, ali i da bi ona sigurno potpisala nalog za plaćanje studije da joj je došao na stol, znajući da se na taj način riješava odvjetnički honorar. Taj dio njezinog svjedočenja sud je neshvatljivo zanemario.
Vi, dakle, smatrate da Turudić, kad je već optužnica podignuta, morao u obzir uzeti cijeli kontekst, a ne se samo baviti studijom.
– Apsolutno. Premda je to primarno bila zadaća DORH-a koji je potpuno neadekvatno napravio svoj dio posla. Morali su uzeti u obzir da sam štitio državne interese riješavajući slučaj Borovo i još štedeći proračunski novac za odvjetnički honorar. Podsjećam, konvalidacija staža i slučaj tih radnika Borova bio je vrlo važan unutar pregovaračkog poglavlja pravosuđe i ljudska prava. Ja sam riješio taj problem, radnici su odustali od zahtjeva da im se isplate zaostale plaće i otpremnine, pristali su samo da im se uplati mirovinski staž, podmirio sam odvjetnike, osigurani su uvjeti za investicije u tvrtki Borovo d.d. U sklopu svega toga uspio sam sačuvati državi ozbiljan novac, nekoliko stotina milijuna kuna, dobio zlatnu medalju grada Vukovara, a sad bih trebao ići u zatvor. Je li to pravedno?
Sporna studija
Koliko ste dugo razmišljali prije nego ste donijeli odluku da naručite studiju od Miletića?
– Tu studiju, koja, slažem se, nije vrijedila pola milijuna kuna, ja nažalost nisam ni vidio dok sam bio ministar. Da jesam, vjerojatno bih tražio njezinu doradu, bez naknadnih troškova. Ali, kad sam donosio odluku o studiji, nisam o tome dugo razmišljao. Podsjećam da sam kod javnog bilježnika ovjerio izjavu o tome kako mi je sugerirano da kažem da mi je Ivo Sanader naložio da problem odvjetničkog honorara riješimo putem studije. Nisam pristao jer to nije istina. Nitko me nije nagovarao na studiju, sam sam to osmislio, ni u ludilu ne misleći da bih time odvjetniku pribavio protupravnu materijalnu korist, za što sam osuđen. Možda sam pogriješio u odabiru načina isplate honorara, neka sud utvrdi jesam li možda zloupotrijebio položaj, ali nikad neću prihvatiti neistinitu tezu da mi je cilj bio da nekome priskrbim nepripadajuću materijalnu korist.
U kakvim ste odnosima s Miletićem?
– Od dana kad sam s njim, u prisustvu više djelatnika mojeg ministarstva, ispregovarao način plaćanja njegovog honorara, nisam imao s Miletićem kontakt sve dok ga nisam ugledao u Remetincu gdje sam se nalazio u pritvoru zbog HEP-a i TLM-a. Nisam mogao vjerovati da je on tamo zbog studije. Kasnije sam ga vidio na suđenju i od tada nikad više. Tom sam, eto, čovjeku omogućio da se materijalno okoristi. S kojim motivom? Naravno da je Ured za sprječavanje pranja novca utvrdio je da niti lipa od tih pola milijuna koje je dobio Miletić nije završila kod mene. Mogao sam Miletiću na ime honorara isplatiti daleko veću sumu novca i danas bih bio slobodan čovjek. Odlučio sam smanjiti troškove države i osudili su me na zatvor. Apsurdno.
 Što biste da možete promijenili u vašem pristupu tijekom suđenja?
– Sigurno bih drugačije postupio u izboru svjedoka, pozvao bih sve političare koji su na bilo koji način bili uključeni u proces pregovaranja oko Borova. Na sastanku na kojem je, na moj prijedlog, donijet zaključak da država plati odvjetnike, jer je to jedini način da se slučaj Borovo ubrzano riješi, bili su Sanader, Milorad Pupovac, Vladimir Šeks, Petar Čobanković, Petar Mlinarić…
Osim toga, ne bih šutio o puno stvari. Primjerice, dva moja suradnika koja su ostala u ministarstvu gospodarstva kad je umjesto mene došao Đuro Popijač, svjedočila su na suđenju istinu, samim tim meni u korist. No, prvi radni dan nakon toga ekspresno su smjenjeni! Kažnjeni su zato što su se usudili svjedočiti meni u korist. Dosad sam o tome šutio jer su me oni molili, bojeći se dodatnih posljedica.
Koruptivni sustav
Zašto bi Popijač smijenio ljude zbog njihovog svjedočenja?
– Očito po nalogu nekoga iz vrha HDZ-a, neka to Popijač pojasni. Zanimljivo je i to da je bivši šef mojeg kabineta, bez da sam ja to očekivao i znao, na suđenje donio i rokovnik u kojem su bile bilješke sa sastanaka. Turudić mu je tijekom svjedočenja zabranio da se koristi njime i citira što je tko govorio. Vidim kasnije da je rokovnik gospodina Jarnjaka za sud bio jako relevantan.
Općenito, s današnjim iskustvom nikad si ne bih dopustio da se Turudić na suđenju onako neprimjereno ponaša prema meni, upada mi u riječ, prekida me, a posebice ne bih odšutio njegove komentare i doskočice. Trebao sam, bez obzira na posljedice, otići iz sudnice ili napraviti neki sličan kraval. Turudić me posebno uvrijedio kad je čitajući presudu rekao da je moj motiv riješavanja Borova bilo dodvoravanje Sanaderu odnosno politici. Turudić o dodvoravanju u politici svakako zna puno više nego ja. Ipak, to što je izrekao u kamere o motivu mojeg postupanja, nije napisao u presudi. Usudim se čak reći da tamo o motivu nema gotovo ništa.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU