Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Povratak nožu i sjekiri

Autor: Mario Matana

19.08.2012. 22:00
Povratak nožu i sjekiri

Foto: Sebastian GOVORČIN



Broj najtežih krvnih delikata počinjenih vatrenim oružjem u opadanju je, ali još uvijek visok. “Kad nema oružja nema ni djela. Pogledajte što se događa u Americi gdje je oružje više nego prisutno”, kaže sudski vještak prof. Mijo Milas


Iako su posljednjih godina najteža kaznena djela protiv života i tijela, dakle ubojstva i teška ubojstva (u ukupne brojke ulaze i pokušaji počinjenja tih zločina), u blagom padu na području Republike Hrvatske te statistike u usporedbi sa zemljama EU govore kako su Hrvatska i glavni grad Zagreb jedni od sigurnijih po tom pitanju, ostaje dojam kako se oružje, prvenstveno vatreno, lako može nabaviti i da ga na ulicama ima popriličan broj.
Ciparski rekord
Iz statističkih podataka hrvatske policije od 2005. godine naovamo vidljiv je određeni pad tih slučajeva. Dok su recimo u 2006. godini na području cijele države zabilježena 254 slučajeva ubojstva i teškog ubojstva, a od toga iz vatrenog oružja čak 93, 2010 godine broj ubojstava je pao na 183, a 2011 godine na 170 . Od toga, vatrenim oružjem počinjeno je 50, odnosno 45 zločina, a prvih sedam mjeseci ove godine u skladu je s tim podacima. Hladno oružje je pak cijelo vrijeme “najomiljenije” sredstvo izvršenja ubojstava.
Zanimljivo, prema posljednjim statističkim izvještajima, Hrvatska uopće ne stoji loše u usporedbi s ostalim europskim zemljama po dva kriterija – broju policajaca na sto tisuća stanovnika (unatoč navodnom velikom manjku “plavaca”) te broju zatvorenika na istih sto tisuća stanovnika.
U prvom slučaju hrvatski prosjek od 446,8 policajaca na stotinu tisuća stanovnika gotovo je identičan onom u Bugarskoj, Malti i Grčkoj, ali ni Francuska (367,6), Slovenija (387), Italija (411,2) i Češka (405,7) nisu daleko. Apsolutni rekorder po najmanjem broju policajaca na sto tisuća stanovnika Finska, koja ih ima 154,5. Kao kontrapunkt tim podacima spomenimo Cipar, gdje red na isti broj stanovnika čuva čak 669 policajaca.
Baltik najopasniji
Slično je i s brojem zatvorenika, Hrvatska je sa 106,7 zatvorenika na stotinu tisuća stanovnika u “zlatnoj” sredini. Ponovno u skandinavskim zemljama ima najmanje zatvorenika na u odnosu na ukupnu populaciju (sedamdesetak zatvorenika na stotinu tisuća stanovnika), a u Poljskoj čak 221,8.
Negativni rekorderi po broja zatvorenika u odnosu na populaciju su baltičke zemlje, što se poklapa sa navodima iz analiza Eurostata o broju žrtava ubojstava na stotinu tisuća stanovnika. Naime, Litva (9,69 žrtava ubojstva na sto tisuća stanovnika) i glavni grad Vilnius (7,58) te Estonia (7,30) i Talin (8,07), statistički gledano, najopasnija su mjesta za življenje u Europi. Statistika je ipak specifičan alat, tako da gradovi poput Kopenhagena (2,13), Brisela (2,94), Luksemburga (3,22), Praga (3,25) i Amsterdama (3,63) djeluju kao mjesta u kojima su ubojstva česta, za razliku od velegrada poput Pariza gdje je broj ubojstava na sto tisuća stanovnika 1,49, Madrida (1,35), Rima (1,32) ili Atene (1,1). Zagreb se po toj statistici čini izuzetno sigurnim sa 1,45 žrtava zločina na sto tisuća stanovnika.
Rizik oružja
Za razliku od europskih zemalja, pa čak i istočnoeuropskih, gdje se vatrenim oružjem u velikom postotku događaju mafijaški obračuni i likvidacije, kod nas ta dostupnost oružja rezultira ubojstvima u afektu – prečesti su slučajevi potezanja oružja u krugu obitelji, zbog netrpeljivosti među susjedima, radi “rješavanja” razmirica u prometu. Da li bi kod nas trebalo dodatno poraditi na smanjivanju oružja u slobodnoj cirkulaciji, pitali smo dvojicu stručnjaka koji se u svakodnevnom, dugogodišnjem poslu susreću s tom problematikom.
– Držim se one “kad nema oružja nema ni djela”. Dakle, kada kod sebe imaš oružje, bilo kakvo, uvijek postoji opasnost da ga iskoristiš. A da ga nije bilo, zasigurno bi bilo manje najtežih kaznenih djela jer je dostupnost oružja upravo proporcionalna broju ubojstava, ranjavanja, samoubojstava. Evo što se događa u Americi gdje emotivni naboj posljednjih godina raste zbog krize, a oružje je više nego prisutno, drži prof. Mijo Milas, sudski vještak psihijatar i stručnjak blizak problematici koji godinama vještači osobe optužene za najteža kaznena djela. “Kod nas je situacija specifična, dosta je oružja zaostalo iz Domovinskog rata, bilo trofejnog bilo kupljenog. I sada ti ljudi ne žele samo tako predati nešto što su kupili ili osvojili. Ilegalno oružje treba sakupiti i uništiti, ali ipak sam mišljenja da se oduzimanje oružja ne bi trebalo obavljati na jedan rigidan način, jer se ionako previše zateže konopac da se figurativno izrazim, standard je sve lošiji, situacija u državi je pomalo depresivna, zaključio je prof. Milas.
Aktivnija policija
Da oružja, pogotovo vatrenog, ima previše, slaže se i Darko Škender, dugogodišnji šef kriminalističke policije u Zagrebu, a sada vlasnik tvrtke koja nudi savjetovanje vezano za zaštitu klijenata. Ipak smatra da bi policija na toj problematici trebala biti konkretnija.
– Mišljenja sam da bi rad policije upravo u tom segmentu trebao biti žešći, rad na terenu je nedostatan. Puno se pozornosti, dijelom zaslužene ali ipak previše, posvećuje prometu. S druge strane se događaju strašni zločini poput ubojstava dvojice zaštitara u Fini, a većinom je u pitanju ilegalno oružje. Postoji nekoliko aspekata problema. Prvi je struktura tih zločina: da li su u pitanju obiteljske ili susjedske tragedije, ili je u pitanju organizirani kriminal. Što su oblici tih zločina teži to je i postotak otkrivanja počinitelja manji. Smatram da bi trebalo biti više aktivne policije na terenu ali i djelatnika koji se djelovati preventivno čisto svojom pojavnošću. Iz iskustva znam, a pratio sam podatke gotovo cijeli život, ako je broj prekršaja protiv javnog reda i mira u porastu, onda se smanjuje broj kaznenih djela, jer policija bolje radi na terenu. Tijekom takvih akcija često se mogu otkriti prtljažnici puni oružja, garaže s pravim arsenalima, a što je više takvih zapljena smanjuje se mogućnost težih kaznenih djela, u to uključujem i razbojništva, jer ih je sve više počinjeno pištoljima, automatskim oružjem, kazao nam je Darko Škender.


Popularno gaženje




Prethodnih godina značajan broj zločina događao se korištenjem motornih vozila – dakle namjernim gaženjima žrtava, dok je pomalo bizaran podatak i da su tijekom posljednjih sedam i pol godina zabilježena četiri slučaja ovih teških kaznenih djela – bacanjima s građevina?!