Kućni ljubimci završavaju kao animalni otpad

Pokapanje uginulih životinja u zemlju, pa tako i kućnih ljubimaca, zakonski nije dopušteno, što mnogim vlasnicima pasa, mačaka i ostalih kućnih ljubimaca predstavlja veliku emocionalnu poteškoću. Naime, zbog izmjena Zakona o veterinarstvu prije nekoliko godina, koji ne dopušta vlasnicima kućnih ljubimaca da nakon uginuća ili eutanazije životinje od veterinara preuzmu mrtvo tijelo i pokopaju ga na mjestu po vlastitoj želji, vlasnici su često prisiljeni ostaviti uginulu životinju u veterinarskoj ambulanti gdje joj se, iz njihove perspektive, gubi trag.
Ideja o potrebi postojanja groblja za kućne ljubimce već se u više navrata pojavljivala i u Zadru, no za sada takvo rješenje ne postoji nigdje u Hrvatskoj, s iznimkom Rijeke gdje groblje za kućne ljubimce, po nekim izvorima, datira još s kraja 19. stoljeća i uz pariško i londonsko jedno je od najstarijih u Europi.
Sa zakonskom zabranom pokapanja životinja u zemlju, međutim, ni riječko groblje više nije u funkciji odnosno ne mogu se na njemu više pokapati životinje.
Gdje završavaju posmrtni ostaci zadarskih kućnih ljubimaca pitali smo ravnatelja Veterinarske stanice u Zadru dr. Josipa Petanija.
– Sve kućne ljubimce koje vlasnici zbog duboke starosti ili neke teške neizlječive bolesti dovedu na eutanaziju, nakon smrti pohranjujemo u hladnjače otkuda se periodično prevoze u Zagreb gdje se spaljuju u krematoriju, kaže dr. Petani, navodeći kako tjedno eutanaziraju dvije do tri životinje, najčešće pse, a onda mačke te vrlo rijetko nekog drugog kućnog ljubimca, poput ptice. Brojka se može činiti velikom, ali ona samo pokazuje da jako puno Zadrana ima kućne ljubimce i da vlasnici, nakon što životinja zbog bolesti ili starosti svakodnevno pati, ne žele da se njihov ljubimac muči ukoliko mu se više ne može pomoći.
Životinje koje su tijekom svoga života vlasniku pružile mnoge sretne trenutke, zaslužuju da ih se nakon smrti dostojno pokopa i da ne završe bačene u otpadu, pa ni spaljene kao tzv. animalni otpad, što je sada slučaj. Upravo bi postojanje groblja omogućilo da vlasnik nakon kremacije, dobije urnu s ostacima svog kućnog ljubimca koju bi mogao pokopati na za to predviđeno i dozvoljeno mjesto, pa i posjetiti grob kada to poželi.