Sartre večeras u Zadru

U starom kazalištu lutaka u Jazinama večeras u 21 sat na rasporedu je premijera predstave “No Exit” Jeana Paula Sartrea. Riječ je o djelu koje je svoju svjetsku premijeru imalo u svibnju 1944. u Théâtre du Vieux-Colombier in May 1944., ubrzo nakon oslobođenja Francuske u Drugom svjetskom ratu. U povodu premijere tog remek djela modernog kazališta razgovarali smo s Miom Zarom Burčul, mladom glumicom i redateljicom koja se nakon što je osvojila London svojim portretom mađarske krvave grofice Elizabete Bathory u travnju ove godine sa suprugom vratila u Zadar gdje je krenula u osvajanje zadarskog kazališta.
Zadrani su Miju prošlog petka mogli vidjeti u novoj produkciji Dragon Teatra “Kralj Ubu” gdje je zasjala u trostukoj ulozi – mame Ubu, kraljice Rosamunde i anđela Gabrijela, a večeras ćemo je imati prilike vidjeti u ulozi Sartreove Estelle.
“No Exit” Jeana Paula Sartrea je tvoj redateljski prvijenac?
– Ne samo redateljski, već i prevoditeljski, producentski, samo nabrojite. Kako djelo nije prevedeno na hrvatski jezik, na raspolaganju sam imala samo jedan srpski prijevod. Taj mi nije baš legao pa sam se sama uhvatila posla i čini mi se da rezultat i nije tako loš, čak i ako to sama kažem. Još dok sam prevodila djelo, dobila sam ideju na koji ću način prezentirati Sartreovu tezu da pakao nije neki imaginarni prostor kao što nas uče, već su pakao drugi ljudi.
Zašto baš “No Exit”? Zašto Jean Paul Sartre?
– Ovu predstavu sam trebala raditi još dok sam živjela u Londonu, ali na kraju se to izjalovilo. Kako jako volim moderno kazalište u potrazi za nekim djelom koje bih uprizorila na pozornici ovo se nametnulo kao logični izbor.
Koliko dugo ste se pripremali za premijeru?
– Više od dva mjeseca. Ipak je riječ o teškom tekstu, Sartre je uvijek težak pisac. Moj najveći izazov je bio u tome što sam osim s Vinkom Radovčićem radila s neprofesionalnim glumcima, ali to se na kraju pokazalo kao plus jer su svi dali maksimum od sebe, dali dušu i tijelo u to djelo.