Kuhar "iz lakta"

Slika korisnika admin
MESO DIVLJE ŽIVOTINJE ZA DIVLJE LJUDE?

Kao i svakog ljeta, tv program je prepun repriza. Neke su zabavne, a neke baš i ne. HRT nam tako po tko zna koji put prikazuje inače odličnu emisiju „Jelovnici izgubljenog vremena" Veljka Barbierija. Ovaj se put radilo o gulašima i raguima, a s obzirom da to gledam već treći put, onda mi pažnja odluta na neke pojedinosti koje nisu tako eksplicitne, ali ipak nerviraju. Iako su svi ti recepti u osnovi slični, zanimljivom pričom Barbieri uspijeva unijeti notu živosti, ali nešto je ipak previdio. Naime, nije nimalo lijepo vidjeti kuhara koji radi mesne okruglice na način da ih oblikuje rukama, a da prije toga nije skinuo prsten sa ruke. Ovaj kuhar ih ima čak dva, a oba dva su zaronila duboko u smjesu. Kada sam davno išao u medicinsku školu tamo su nas, kao jednu od važnijih stvari, učili da se pri poslu nakit sa ruku skida, osobito kada se nalaziš u situaciji u kojoj je jako važno ostati čistih ruku. Iza prstenja se svakojaki otpad skriva i sigurno nije pametno gurati ga u smjesu u kojoj se nalazi i miješano meso. Na stranu to što su se te okruglice radile od mesa divljeg kunića kojem je radi masnoće dodano i meso divljeg vepra pa se podrazumijeva da će takvo jelo jesti lovci koji ipak nisu ista kategorija s običnim konzumentima mesa, jer jedu životinje koje su prethodno vlastoručno ubili zbog vlastitog sadističkog zadovoljstva, ipak bi trebalo pripaziti i na higijenu ruku, a osobito kada te snima televizija.

SPONTANO I DOMLJIVO

U istoj emisiji su prikazali i jednog simpatičnog mladog kuhara koji se nije nešto ustručavao pred kamerama pa je sve bilo vrlo domljivo. Prvo je drvenom žlicom zgrabio „malo" masti i mahnito lupao po rubu tave dok nije ispalo, a onda je sve bacao onako „iz lakta" i što je najbolje, cijela ta spiza koju je napravio uopće nije loše izgledala. Nije tu bilo neke usukanosti, prenemaganja i zamuckivanja. Ne. Tip je veselo pobacao sve namirnice onako bez neke finoće, ali je sve izgledalo daleko prirodnije i uvjerljivije. Netko će reći da sam nedosljedan i da mi kod onoga prvog smeta prsten na ruci, a ovdje mi je simpatično kada tip slupa pola kuhinje pripremajući jelo, ali što ću kada volim i spontanost. Ne kažem da ovi drugi nisu bili iskreni i da su glumili, ali nisu bili ni previše zanimljivi. Djelovali su stereotipno i pomalo dosadno, a to nije cilj ovakvih emisija.

A ŠTO NA SVE TO KAŽE BAKA LEOPOLDINA

Već sam vrlo sadistički izvrijeđao reklamu u kojoj se reklamira nekakav madrac, a kojega su reklamirali nekakvi pop-rock-tamburaši, a u kojoj je sve bilo naopako, a pogotovo grozna scena u kojoj jedan od tih glazbenika oduševljeno priča o tom čudotvornom madracu, a samo što ne umre od smijeha. Najgore je bilo to što mu na zidu visi poster Jima Morissona, koji ima veze s njegovom muzikom onoliko koliko ja imam veze s eksponencijalnim jednadžbama i sve je to bez veze i nećemo se ponavljati.

A zašto uopće pišem o tome? Zato što je reklama proširena i sada imamo priču o trudnici koja se prvo u visokoj trudnoći valjala po tom madracu (zanimljivo bi bilo da su pokazali kako je valjajući se na tom madracu uopće i ostala u drugom stanju), a sada je rodila i po njemu se sada valja njen anđeo, nekakva ljepuškasta beba kojoj začudo nisu zamutili lice. A kakva će biti beba u reklamama nego ljepuškasta? Sigurno neće biti neko neugledno dijete, nosato ili klempavih ušiju, ili možda dijete s nekom deformacijom, a pogotovo ne neko koje će biti nepristojno, koje će se po tom čarobnom madracu izrigati, zasliniti ga, ili napraviti možda nešto još i gore i nepristojnije. A što je u svemu tome najgore? Najgore je to što se spominje i djetetova baka, a koja se zove vjerovali ili ne - Leopoldina. Da, dobro ste čuli. Ime joj je Leopoldina. Mislim da daljnji komentar zbilja nije potreban. To me podsjeća na onu još odvratniju reklamu u kojoj neka blesasta mater svome jedincu gura u usta nekakvu čokoladetinu i pri tome spominje njegovo ime - Kasper. Kao, zbog takvog neobičnog imena mi ćemo odmah hrliti u dućane i trošiti. Ja , evo prvi neću. Iz inata.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno