Besplatno ih šiša i održava perike ženama na kemoterapiji

Jeste li ikada razmišljali o tome koliko vam vaša kosa znači te  što biste napravili da ju izgubite? Većina nas kosu, kao i općenito zdravlje, uzima zdravo za gotovo, ali Zadranka Nedjeljka Bašić, voditeljica zadarskog salona ljepote simboličnog naziva Hair for life (u prijevodu s  eng. Kosa za život), svakodnevno se nanovo uvjerava u činjenicu da je  kosa puno više od estetike.
Nedjeljka, pored uobičajenih obaveza u salonu, svim pacijenticama  na kemoterapiji koje joj se obrate, nudi besplatno savjetovanje, podršku,  te ako pacijentice to zažele, ona ih obrije i savjetuje ih kod odabira perike  od prave kose (koju i kod nje mogu naručiti) i koja im stiže u roku od dva  dana! T svakako puno znači jer sljedeća alternativa je Zagreb. Naravno,  cijene perika od prave kose nisu male, pogotovo ako je riječ o dugoj kosi,  pa si ih mnogi niti ne mogu priuštiti. Ali, Nedjeljka pacijenticama zato  nudi i besplatno održavanje perika koje dobiju putem doznaka jer smatra da im barem tako može pružiti to neko zadovoljstvo i utjehu, kad si  već ne mogu priuštiti skupu periku.

 Znala sam da ću se vratiti
Cijela priča s perikama, odnosno radom sa zamjenskom kosom, kod  Nedjeljke je počela još 1985. kada je, nakon završenog zanata u Zadru,  otišla u Njemačku. Tamo je radila kod poslodavca koji je u salonu imao u  ponudi sve vezano za zamjensku kosu, od tupea, ekstenzija, perika,  umetaka… Tako je naučila sve što se o tome moglo naučiti jer je znala da  će se jednog dana vratiti u Zadar, a da u njenom gradu toga nema. I vratila se… Bilo je to krajem 2004. Od tada radi s vlasuljama i pomaže pacijenticama koje idu na kemoterapije, a za pomoć joj se često obrate i žene  koje imaju problema s alopecijom ili hormonskim poremećajem zbog  kojeg dolazi do opadanja kose. Uslugu od Nedjeljke traže uglavnom  žene, dok muškarci kod nas još uvijek nemaju tu naviku.
– Prije nego sam se vratila, znala sam da se u Zadru nitko ne bavi tim  problemom, a on je velik i nezanemariv. Pacijenti kemoterapije se nemaju kome obratiti već, u najboljem slučaju, moraju ići u Zagreb, ispričala  je Nedjeljka dodavši kako postoji tek mogućnost dobivanja vlasulje putem doznaka, koje su vrlo loše kvalitete, ali cijeli tretman koji ona radi, u  Zadru ne radi nitko.
– Tu sam za savjetovanje, nabavku perike i njeno održavanje, sve to radim bez naknade jer znam kroz što sve te žene i djevojke prolaze. Prvo  dođu na razgovor, objasnim im sve mogućnosti, upoznam ih s cijenama  i, ako nemam vlasulju dostupnu u salonu, naručujem ju i ona dolazi za  dva dana direktno od proizvođača. Klijentica može birati sve, od boje,  dužine, pramenova, i sve se radi od prave kose. Cijene perika kreću se od  900 kuna pa sve do 15 i više tisuća kuna (ovisi o vrsti i dužini kose, je li cijela od prave kose ili je djelomično i od sintetike). Perika od prave kose je  najskuplja jer se sve ručno izrađuje, kvaliteta je daleko bolja i "udobnija"  je od one sintetičke, a kako prave kose na tržištu ima sve manje, cijena  perika je sve veća, objasnila je Nedjeljka.

Dobar glas daleko se čuje
Nedjeljki se javljaju klijentice iz Zadra, Splita, Rijeke… Dobar glas daleko se čuje, tako je i u ovom slučaju. Kaže kako vjerojatno čuju za nju putem interneta, a najviše je veseli kada ju preporuče žene kojima je već  pomogla. Nažalost, sve ih se više javlja, kazala je.
– Koliko god mislimo da nam kosa nije važna, vjerujte mi, jest. Najveći  šok ženama nakon što saznaju za dijagnozu je gubitak kose. U tim trenucima mi je uvijek teško pronaći prave riječi jer i meni sve to zna pasti jako teško. Sve ovisi od osobe koja dođe. Netko dođe posve pozitivan i optimističan dok drugi dođu potišteni i tužni, kazala je dodavši kako je ipak  najteže kada dođu mlade osobe, a u posljednje ih vrijeme ima sve više.
– Jedna curica je imala 13, jedna 18 godina… Pričam im kako je perika  divna, kako se neće primijetiti, a s druge strane vidim im suze u očima i  srce mi se kida. S druge strane, istovremeno dobijem i neku snagu. Kada  dobiju periku i izađu s osmijehom, zagrle me, to mi je znak mi je da to  što radim trebam raditi i dalje, kazala je.

U početku skepsa, kasnije oduševljenje
Također, većina klijentica dođe dosta skeptično po pitanju perika, ali  kada vide da to zapravo jako dobro izgleda, budu oduševljene i prezadovoljne, kao da su nove osobe, nastavila je Nedjeljka.
– Osim savjetovanja, nudim im i brijanje kose. Mnogo njih želi postepeno skraćivati kosu jer im je teško odmah sve izbrijati, ali pokušam im  nekako najiskrenije objasniti da je bolje 'odraditi' taj šok odjednom, nego svaki dan proživljavati sve ispočetka jer gubitak kose traje tjednima i  iznimno je bolan proces, a na njima da odluče kako žele, kazala je dodavši kako im, nakon što završe s terapijom i kada im kosa počne ponovno rasti, uvijek s osmijehom kaže da je prvo šišanje na račun kuće.
S obzirom na to da se ovim oblikom pomoći bavi jako malo ljudi u Hrvatskoj, Neda je razmišljala obratiti se gradonačelniku Dukiću, da dođu  do nekog zajedničkog rješenja.
– Zaista se malo ljudi bavi bilo kojim vidom zamjenske kose, a mislim  da bi to trebalo biti puno raširenije. Razmišljala sam se obratiti i gradonačelniku pošto je medicinske struke, ali sama još nisam definirala što i  kako. Ali jedno sam sigurna – pacijenti na kemoterapiji nemaju baš neku  podršku, ne znaju kome se obratiti. Možda bi se moglo i u sklopu bolnice  nešto otvoriti, da im se maksimalno olakša sve to kroz što prolaze, kazala  je.

Svako brijanje kose kao da je prvo
Nedjeljka kaže kako mnogi možda misle da je ovo što na radi postala  rutina. Ali daleko je to od rutine.
 – Svaki put se čini kao prvi, svako paljenje mašinice za mene je novi  šok, i prolaze me trnci i tuga, ali opet i nada i želja da nekome pomognem. Nikada nije svejedno, kazala je dodavši kako ih je u početku brijala ispred ogledala i to promatranje kako ostaju bez kose, bio je obostrani  šok. Onda je promijenila sistem.
– Okrenula bi ih da gledaju prema van i nakon brijanja bih uklonila sve  dlačice, da ne ostane niti jedan dokaz kose, potom bi im stavila periku i  tek ih onda okrenem prema ogledalu. Ugledaju novu sebe s kosom koja  je predivna, kazala je dodavši kako tada uslijede reakcije, a bude i suza i  smijeha, ali svima im je zajedničko to što se iznenade koliko perika dobro izgleda. Što s tiče "susreta" sa sobom bez kose, Nedjeljka im uvijek  preporuči da ne žure s tim, nego da periku skinu kada budu kod kuće,  same sa sobom i spremne na to.
Kontaktirale smo dvije Nedjeljkine klijentice koje su željele ostati anonimne, ali koje su nam ispričale svoja iskustva.

Nedu bi svima preporučile
– Nosim periku oko mjesec dana. Još uvijek sam u fazi prilagodbe. Do  Nedjeljke sam došla po preporuci gospođe koja je također bila kod nje,  rekla mi je da joj se obratim s povjerenjem, da odlično radi. Došla sam  vidjeti i uvjerila se da je zaista tako, ispričala nam je gospođa, dodavši je  kod nje bio slučaj preventivne kemoterapije zbog koje je izgubila svu kosu.
– Kosa mi je otpala, ali sam zahvaljujući Nedjeljki, a dok mi nova kosa  ne naraste, sretna i dobro se osjećam u svojoj koži. Svakome bih ju preporučila bez trunke premišljanja. Ženu nisam ni poznavala do prije dva  mjeseca, a sada imam osjećaj da ju poznajem cijeli život, kazala je prva  gospođa.
Druga gospođa kazala nam je kako je u najtežim trenucima u svom  životu bila sretna što ona uopće postoji u Zadru jer alternativa je bio Zagreb.
– Sasvim slučajno sam za nju saznala. Skratila sam sebi muke, došla  sam na prvi razgovor, vidjela kako to sve izgleda, zajedno sm odabrale  periku. Brijanje kose odradila sam prije nego mi je kosa počela otpadati,  smatrala sam da je to pametnije jer nisam htjela proživljavati šokove  svakih nekoliko dana. Kada mi je prvi put nakon pranja kose u ruci ostao  cijeli pramen, rekla sam to je to, nemam više što čekati, nazvala sam  Nedjeljku i odmah dogovorila šišanje, ispričala je.
– Stavila sam periku, zvala sam ju 'prijateljica', prali smo ju jednom  tjednom kod Nede. Nosila sam periku od veljače 2017. do svibnja 2018.  kada sam je i konačno skinula. U međuvremenu sam uzela još jednu  zamjensku jer kosa kada krene rasti, to bude dosta nepravilno. sada su  uredno oprane i spremljene i uvijek imam gotovu frizuru iz ormara, kazala je u šali.

Većina zamjenske kose dolazi iz  Indije
2015. godine diljem Hrvatske, pa tako i u Zadru, bila je organizirana humanitarna  akcija "Kosa ljubavi", u sklopu koje se prikupljala kosa za izradu perika ili vlasulja za  djecu oboljelu od malignih bolesti. Nažalost, ta praksa nije zaživjela i danas se rijetko gdje može pronaći salon u kojem se kosa "skladišti" i iskorištava u slične plemenite svrhe.
Većina zamjenske kose koja se koristi za perike i nadogradnju kose dolazi iz Azije  (Indija). I sama proizvodnja perika je na Zapadu toliko skupa da se i ona odvija u  Aziji. Nekada je i Kina, uz Indiju, bila pri vrhu zemalja koje izvoze kosu, međutim,  kako kosa koja se koristi u izradi perika mora biti netretirana, a Kineskinje su se u  posljednje vrijeme počele dosta farbati i koristiti raznorazne kemikalije, to je razlog  zašto se izvoz iz Kine smanjio.

Đana Lučić besplatno ugrađuje  trepavice ženama na kemoterapiji
Đana Lučić još je jedna nesebična Zadranka. Ona je u svom salonu prije više od  godinu dana krenula ugrađivati umjetne trepavice ženama na kemoterapiji. Jednog  dana, došla joj je klijentica s maramom na glavi i rekla, nemam kosu, ali želim barem imati trepavice, ispričala nam je.
– Nakon njenog dolaska, željela sam svim ženama u toj situaciji omogućiti isto.  Vratiti im bar malo dostojanstva, sigurnosti i osmijeh na lice. Nažalost, odaziv je velik. Razni profili žena, čak i one starije od 60+, kazala je Đana dodavši kako je prva  ugradnja, kao i svaka sljedeća dopuna – besplatna, sve dok kosa ne naraste.
– To je za mene više od profesionalnog odnosa. Upoznavanje, zagrljaj, sreća, tuga,  ponos, novo prijateljstvo. Te žene svojim dolaskom čine uslugu meni. Biti malen dio  njihovog života i osjetiti njihovu snagu, optimizam za mene su blagodati jer su me  učinile normalnijom, skromnijom i veselijom osobom, koja ne brine više oko glupih  stvari u životu, a raduje se malenim stvarima.
One su za to zaslužne, kazala je Đana.

Svaka priča je za sebe, ali neke su  posebno teške
Svaki susret Nedjeljki stane u posebnom sjećanju, ali neki su ipak emocionalniji  od drugih.
– Sjećam se kada mi je prije osam godina došla jedna 19-godišnja djevojka. Moja  kćer joj je brijala kosu, nismo znali kako je utješiti, bilo je baš teško. Imala je tako  predivnu, dugu, gustu kosu. Onda mi je sinulo i rekla sam joj da ćemo sačuvati njenu kosu, i kada joj naraste nova, da ću joj od te sačuvane napraviti ekstenzije. Djevojka se vratila nakon kemoterapije, napravila sam joj ekstenzije i ta njena sreća nakon svega što je proživjela je nešto što nikada neću zaboraviti. Nedavno smo srele,  ima već drugu bebicu, pobijedila je karcinom, ispričala nam je Nedjeljka.