Dragon teatar sprema kazališnu poslasticu

U sparnom ljetnom mjesecu bez kazališnih predstava, Dragon teatar sprema pravu kazališnu poslasticu.
Naime, večeras upriličuje premijeru drama Leonce i Lena te Woyzeck u crkvi sv. Dominika, a izvedbe su u 20:00 i 21:30.
Kada je 19. veljače 1837., iznenada i zbog razloga koji ni do danas nisu potpuno rasvijetljeni, preminuo mladi pjesnik, tada već bivši revolucionar, a novopečeni docent züriškog sveučilišta, Georg Büchner (1813.-1837.), nikomu od suvremenika, pa ni onima koji su bolje poznavali njegov nevelik književni opus, nije padalo na pamet da je tom smrću nasilno prekinuta djelatnost jednoga od najvećih njemačkih dramskih pisaca 19. stoljeća, a i njemačke književnosti uopće.

Protagonist kao žrtva
Ovaj je umjetnik ostavio drame Dantonova smrt, Woyzeck, Leonce i Lena, prozni tekst Lenz te nekoliko drugih kraćih tekstova, što publicističkih, što književno kritičkih te nešto pisama.
Dramska su mu ostvarenja prvi put izvedena nekoliko desetljeća nakon smrti, ali su ona danas standardni repertoar njemačkih i svjetskih kazališta.
Važan aspekt njegovog dramskog koncepta je polazište po kojem se protagonista prikazuje kao žrtvu gospodarskih, političkih i kulturnih, dakle društvenih okolnosti, a ne više, primjerice, svoga karaktera, strasti, temperamenta, spletka ili sudbine, kako je to bio najčešći slučaj njegovih prethodnika.
Gotovo svi junaci Büchnerovih tekstova zapravo su žrtve, a jedini »izlaz« koji im je dan jest ludilo, destrukcija ili autodestrukcija.
Kao skidanje obrazina i krinka svih vrsta, rez skalpelom kroz ideološke, moralne i znanstvene mehanizme i stavove i društvene institucije, ostaje samo po sebi cilj. Neki viši smisao kao da ni junaci ni njihov autor više nisu kadri otkriti ili postaviti.

Nerazumijevanje i odbijanje
I taj je aspekt očito bio jedan od uzroka nerazumijevanju i odbijanju Büchnerovih ostvarenja u vrijeme njihova nastanka, a ujedno i razlog zanimanja za njih u novijim vremenima, kada se otkriva njegova bliskost s modernim senzibilitetom i suvremenim estetskim konceptima.
Nije slučajno što su se i njemački ekspresionisti gotovo stoljeće kasnije vraćali Büchneru formirajući svoje tehnike montaže i kolaža.
U ovim dramama igraju Lucija Matković, Dominik Karakašić i Goran Vučko, a za prijevod, dramatizaciju i režiju zadužena je bila Maja Šimić. Majstor tehnike je Josip Šindija, fotografkinja Žeminea Čotrić, dok je šminka djelo Anđele Špar Štuline.
U izradi kostima i rekvizita sudjelovali su privatna praksa zubotehničkog laboratorija Robeli Emir, Obrt Frak i krinolina, Obrt Maja, Tina Buljat, Ivanka Šimić, Gox, Frizerski studio Idea Zadar, Cvjećarnica Fiorentino Zadar i Art Hobby Shop Sunčica.
Pokrovitelji su Grad Zadar, Zadarska županija, Ministarstvo kulture RH i Mjesni odbor Jazine II.

O glumcima
Lucija Matković rođena u Zadru 1993.godine. Završila je preddiplomski studij glume i lutkarstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku te je studentica pete godine na MA-u, smjer gluma i neverbalni teatar. Tijekom studija odlazi na razne radionice fizičkog teatra, klaunerije i plesa, radionice pod vodstvom Matije Ferlina, Tomasza Rodowicza, Beth Cassani, Sandrine Hudl, Ane Paške, Zorana Petrovića i drugih. Sudjelovala je u različitim glumačkim i lutkarskim predstavama i projektima, ispitnim produkcijama, kao i profesionalnim predstavama HNK Zadar, Kazališta lutaka Zadar i Gradskog kazališta »Zorin dom« u Karlovcu.
Goran Vučko rođen je u Osijeku 1990. godine. Glumu i lutkastvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku je diplomirao 2017. godine. Glumom se počeo baviti u osnovnoškolskim danima u dramskom studiju Dječjeg kazališta Branko Mihaljević u Osijeku preko kojega dobiva ulogu u Profesionalnoj produkciji kazalista Heidi u kojoj ostvaruje ulogu Petra. Od 2016. godine stalni je član ansambla Kazališta Virovitica u kojemu ostvaruje brojne uloge, a surađivao je i s Gradskim kazalištem mladih Split, Kazalištem Joza Ivakić iz Vinkovaca, Gradskim kazalištem Požega i Kazalištem lutaka Zadar. Od 2017. godine je asistent na kolegijima glume izv. prof. Tatjani Bertok-Zupković na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.

Suradnja s brojnim kazalištima
Dominik Karakašić rođen je 1991. godine u Novoj Gradišci. Osnovnu školu »Vladimir Nazor« Završio je u Adamovcima, a Opću gimnaziju u Novoj Gradišci. Sveučilište J.J. Strossmayera, Umjetničku akademiju u Osijeku smjer gluma i lutkarstvo upisuje 2010.godine, a 2015. godine Stječe zvanje magistar kazališne umjetnosti – akademski glumac i lutkar. Igrao je u više od 15 predstava i ispitnih Predstava pod mentorstvom Roberta Raponje, Hrvoja Seršića, Alena Ćelića, Marka Jurage, Dubravka Torjanca. Tijekom studija surađivao je s brojnim kazalištima; među njima su Istarsko Narodno kazalište, Teatar Naranča iz Pule, Gradsko kazalište Požega, Kazalište Zorin dom Karlovac, Kazalište Kristalna kocka vedrine Sisak. Pridružio se ansamblu Kazališta lutaka Zadar 2016. godine na radnom mjestu glumac lutkar.
Do sada je ostvario više od 20 uloga i osvojio velik broj pojedinačnih i skupnih nagrada za Glumu i animaciju. Član je Hrvatskog društva dramskih umjetnika, član Međunarodne udruge Lutkara i lutkarskih kazališta UNIMA i Međunarodne organizacije kazališta za djecu i mlade ASSITEJ.