Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

U velu otrova

20.09.2019. 13:54
U velu otrova


 


 


Ova biljka raste po našim šumama. Svi ispred nje zastanu u ovo doba godine, kada plodovi sazrijevaju, jer zaista privlači pažnju. Svojom ljepotom, neobičnošću, bojom… Kineski lampioni..
Najčešće završi kao ukrasni suhi cvijet u našim vazama. I to tako da ju stavimo u malo vode, na tamno mjesto, pa dodajemo vodu kada ispari, sve dok se biljka ne osuši, ostavljajući stabljiku i prekrasne narančaste lampione da nas razveseljavaju u zimi.
No ova biljka osim što je ljepotica, ima i prekrasnu kemijsku osobnost. Njezina bobica je jestiva, no njezina ovojnica, upravo ta koja privlači pažnju je jako, baš jako otrovna!. Svako pri zdravoj pameti bi se naravno zapitao, pa zašto onda riskirati!
Pa, kada se poštuju pravila igre, i naviknemo se da se biljci pristupa na određeni način, možemo profitirati njezinim blagodatima. Baš kao i kod krumpira, za kojeg sada već i vrapci znaju da je sirova i sama biljka otrovna, svejedno veselo svi ližemo prstiće nakon pečenih krumpirića…
I nisam slučajno baš krumpir spomenula. Ova biljka je iz iste porodice! Solanaceae (pomoćnice) Sestra od krumpira na latinskom se odaziva imenom: Physalis alkekengi L. a kada ju naš narod zaziva po šumama oko Zadra, mogla bi odgovoriti i na ovaj niz imena: mjehurica, ljoskovac, pljuskavac, mjehorica, divlja paprika, pogančeva trava. Ovaj zadnji naziv je dobila po jednim od razloga zašto bi se trebali pomiriti s tim da ju strpljivo izljuštimo od otrovnog ovoja, pa koristimo bobice. Jer se koristi i za liječenje poganca – crvenog vjetra.
I za razliku od biljke krumpira je ljekovita cijela biljka: list, stapka, cvijet i plod (ovojnica ploda ne!). Plod je kiselo-slatkasto-gorkog okusa, dominira kiseli okus., nekako mirisna… Pomalo neobična kombinacija. Kao bobice-voće mogu se konzumirati sirove, no i raditi marmelade, pekmezi, s medom, sokovi, kolači… A koristeći to voće ujedno u tijelo unosimo i lijekovitu prevenciju. Ne kažu ljudi bez veze da se u frižideru nalazi prevencija za doktora. Ono što jedemo nas održava zdravima, a ne liječnici. Kada smo dogurali do čekaonice doktora je već kasno, i onda govorimo o lječenju nečega što je davno nizbrdo otišlo.
Fitofarmacija je tek počela malo sustavnije proučavati. No razni narodi po cijelom svijetu je već odavno koriste. A znanost izgleda potvrđuje i odobrava ono što su narodi već prokljuvili. Mjehurica pospješuje bolji rad bubrega i izlučivanje mokraće. Izvrstan je diuretik te se koristi kod vodenih bolesti te svih oblika tegoba vezanih za sam mokraćni mjehur i mokraćne kanale; upale, pijesak i kamence, otežano i bolno mokrenje, zastoj mokraće i sl. Djeluje kao analgetik (sredstvo za olakšanje boli) te imuno stimulirajuće zbog vitamina C. Koristi se i kod kašlja i katar pluća gdje olakšava iskašljavanje. Kako dobro djeluje na rad jetre i žuči ubrzava cijeli metabolizam ljudskog tijela čisti zamjetno krv što je posebno važno kod reume, artritisa i gihta. Pojačava znojenje, pospješuje rad crijeva te je korisna kod zatvora i crijevnih nametnika. Neki narodi je koriste i za reguliranje menopauze i s tom nezgodacijom povezanim tegobama.
Ova biljka je nekako našla put iz dalekog Japana gdje se smatrala svetom biljkom. Ali već početkom 18. st raširila se cijelom Europom i ostatkom svijeta gdje su ju ljudi prigrlili u svojim vrtovima ili i divljina u svojoj skrivenoj raskoši. Raste po šikarama, rubovima šuma, na čistinama, poljima i vinogradima, uz putove i plotove, u vrtovima
U Japanu je još uvijek prisutna na svečanosti koja se zove Bon Festival, u kojem ljudi nose pitariće sa ovim biljčicama da bi osvijetlili put svojim dragima koji su napustili ovaj svijet. A jednom godišnje joj posvećuju cijeli sajam Asakusa koji se održava 9. i 10. srpnja.
Fosili ove ljepotice ovijene velom otrova su nađene u Sibiru, Njemačkoj, po cijeloj Europi… Fosilizirane bobice i pelud ove biljke na sve strane od zore čovječanstva…
Nije nam poznato da li su i tada to ljudi koristili u prehrani. Niti da li su i tada služili simbolično da osvjetljavaju put preminulima, ili nas je u to vrijeme ova biljka slala među preminule, jer nismo tada shvaćali da je dovoljno pažljivo ukloniti lampiončić oko bobice…
No u današnje vrijeme, kada već i laboratoriji potvrđuju iznimne vrijednosti koje ima za naš organizam, možda bi bilo zgodno početi malo više konzumirati ovo voće, naviknuti se na njega i sklopiti primirje, zasnovano na poštovanju pravila i osobitosti. Iako je zaista toliko lijepo da dio uvijek možemo ipak i za vazu ostaviti… A kada narančasti dio potpuno propadne, pa se nježna prekrasna mrežica celuloze pojavi grleći bobicu, meni izaziva totalnu zatreskanost u ljepote prirode. I uopće ne zamjeram otrovnost. Kao i svaka ljepotica i je red da u sebi nosi zrno opasnosti i zahtjeva poštovanje.