Tisuću godina zadarske koke

U sklopu festivala ZaDarMore u subotu 22. listopada bit će održana regata “Zadarska koka”. Većina Zadrana vjerojatno nikad nije čula za koku, lađu koja je postojala nakon nava, a puno prije karaka i galijuna. Koka je plovila našim morem, a riječ je o karakterističnom brodu s nadgrađenom krmom i provom, s dva kormila i impresivnim jedriljem. Koku na Sjevernom moru nalazimo još u jedanaestom stoljeću, Mediteranom plovi u trinaestom, a u Jadranu je prisutna od četrnaestog stoljeća.
1327. je započeta gradnja prve koke na Jadranu. Naručio ju je dubrovački brodar, a izrađena je u Anconi. Već 1358. se u dubrovačkom brodogradilištu gradi još jedna koka. Gradi je mletački brodograditelj za našeg Marina Gučetića.
No prvi hrvatski brodograditelji koke su bili Nikša Rossi i braća Tomo i Maroje Bogdanović. Oni su 1370 godine izgradili koku za dubrovačku vlastelu, Petra Crijevića i Đorđa Đorđića. Jedna paluba, dva kormila, nadgrađe na krmi i pramcu je 1378. u Anconi doseglo vrijednost od 2000 dukata!
Koka je brzo prihvaćena od strane naših brodara i pomoraca, te je kao trgovački brod našla svoje mjesto na jadranskim valovima. I ne samo to! Naši su brodograditelji, oduvijek inovativni, na izvorni oblik koke dodali elemente i konstrukcijska poboljšanja koji su povećali kvalitetu i funkcionalnost koke.
Jedan takav događaj je zabilježen prilikom gradnje koke u Neretvi 5. siječnja 1382. godine. Brodari Tadija pok. Jakova iz Firenze i Marinko Bratoslavić ugovorili su gradnju broda s brodograditeljem Budakom Radovanovićem. Već za tri mjeseca sklapa se aneks ugovora u kome se precizira da brod bude in formam choche. Naravno da su dimenzije i cijena ugovoreni prije tri mjeseca izmijenjeni. Više se ne spominje 300 već 350 perpera. Brod je dovršen iduće godine, a konačna cijena se popela na čak 1600 perpera!
1385. godine se koka imenuje kao navis quadra, uz navod da ima dva vesla i dva brodska čamca. S obzirom da su dotadašnji brodovi imali izrazito malo rezervne opreme, dva su čamca i dva kormila bila prava blagodat za sigurnu plovidbu.
Koka je pod zapovjedništvom Nikole Brankovića mogla ponijeti 450 napolitanskih bačvi (oko 200 tona tereta), a bila je opremljena s čak sedam sidara, sedam konopa, dva brodska čamaca, te s posadom od trideset mornara.
Jadranom je u toku četrnaestog stoljeća te prvih desetljeća petnaestog stoljeća plovi bogata flota naših koka čija izvedba uglavnom ima tri jarbola (za razliku od mletačkih s četiri), duljinu od 23,5 m, širinu 5,8 m i visinu 2,7 m na glavnom rebru. Te karakteristike koki daju izvrsna maritimna obilježja čineći je najvećim i najsigurnijim trgovačkim brodom za mediteransku plovidbu u četrnaestom stoljeću.
Prema navodima poznatog zadarskog ljetopisca P. Pavlovića, 22. prosinca 1398. godine u zadarsku luku uplovljava koka, vlasništvo Spinarića. Ta koka je imala posadu od 70 ljudi, a mogla je ponijeti čak 1200 bačava. Napredak je svakako bio i prostor za 14 vojnika, 27 manjih uz nekoliko vrlo prostranih prostorija za spavanje, te čak tri krušne peći!
Danas je koka tek uspomena, koja se može sresti tek na pohabanim stranicama ljetopisa onog vremena ili u rijetkim zapisima povjesničara i nautičara. Jedan od sačuvanih i posebno uspjelih umjetničkih prikaza koke, djelo Franje iz Milana, nalazi se na srebrnoj škrinji svetog Šimuna, dok se drugi prikaz nalazi u Londonu u Nacionalnoj galeriji, a izrađen je kao poliptih u ulju.
Boris BULIĆ