Tek velike katastrofe skrenu pozornost na Crveni križ

Mnogi ljudi organizaciju Crvenog križa, ali i druge organizacije kao što je, primjerice, GSS, gledaju kao nešto što jednom društvu uopće nije potrebno. No kada se dogodi nešto poput Pakistana ili Haitija, onda se netko sjeti da postojimo. Dio mog tima je išao na misije u Tanzaniju, a dio je sada u Pakistanu, ističe Kozličić
Irina Kozličić, tridesetjednogodišnja profesorica biologije i kemije u OŠ Zadarski otoci, volonterka je Gradskog društva Crvenog križa Zadar deset godina. U počecima se u djelovanje ove organizacije uključila kao član ekipe prve pomoći za natjecanje osoba iznad 18 godina. Nakon toga je pripremala svoju školsku ekipu, dok je radila u OŠ Stanovi za natjecanje pomlatka osnovnih škola s našeg područja. U međuvremenu je angažirana i u Županijskom interventnom timu za djelovanje u katastrofama i to u podtimu za osiguranje pitke vode i minimuma higijenskih uvjeta. S obzirom da je po struci profesorica biologije i kemije u ovom segmentu daje svoj veliki doprinos. U organizaciji Hrvatskog Crvenog križa je u više navrata u posljednje tri godine sudjelovala na više seminara vezanih uz edukaciju na radu pročišćivanja voda, a posljednju godinu zbog svog uspješnog sudjelovanja promovirana je i u predavača, tako da je sada u poziciji da educira i druge volontere s područje Hrvatske.
Osiguravanje pitke vode
– Mnogi ljudi organizaciju Crvenog križa, ali i druge organizacije kao što je, primjerice, GSS, gledaju kao nešto što jednom društvu uopće nije potrebno, no kada se dogodi nešto poput Pakistana ili Haitija, onda se netko sjeti da postojimo. Dio mog tima je išao na misije u Tanzaniju, a dio je sada u Pakistanu. Ja nisam išla jer sam zaposlena u školi i ne mogu zbog svojih obveza otići na četiri tjedna u misiju. Stoga ja radim tečajeve koji traju do tjedan dana, kako moj posao ne bi patio, istaknula je Kozličić.
Od 20. do 26. rujna u Istri sudjelovala je na internacionalnoj pokaznoj vježbi u kojoj su sudjelovale ekipe Crvenog križa iz Austrije i Slovenije. Pokazna vježba pod nazivom XH2O organizirana je od strane EU kako bi se stvorio jedan tim koji bi djelovao na području sliva rijeka Dunava, Save i Drave, itd., onih koje prolaze kroz naš dio Europe. Ako se nešto dogodi, primjerice, u Mađarskoj, svi su svjesni da će se katastrofa protegnuti i na našu zemlju, Beč, itd. Cilj je da tada u takvim situacijama nauče svi zajednički djelovati, da se ljudi upoznaju te nauče zajedno djelovati.
– Cijeli trening je bio na engleskom jeziku, Georg Eckler iz austrijskog Crvenog križa i ja bili smo voditelji laboratorija. On mi je bio supervizor jer mi je to bio prvi put da samostalno vodim laboratorij. Sudjelovalo je pet ekipa koje su bile smještene na različitim lokacijama, imale su svoj pročišćivač vode. Naš zadatak je bio da obilazimo ekipe, uzimamo uzorke vode, dođemo u centralni laboratorij koji je bio smješten u prostorijama Gradskog društva Pazina te smo tamo odrađivali kemijsku analizu te vode. Cilj je bio, ne da ja napravim tu analizu, već da iz svake ekipe povedemo jednog člana kojega bih naučila da napravi tu analizu. Cijeli taj trening trajao je sedam dana. To je bio završni dio tečaja. Četiri vikenda smo imali tečaj, u Krapini, Ogulinu, Beču i Steyru u Austriji. Na tečajevima su se sudionici educirali o radu na različitim pročišćivačima vode, kojih ima šest vrsta. Austrijanci su došli vidjeti pročišćivače koje mi imamo tako smo i mi naše polaznike poveli kod njih da vide ono s čime oni raspolažu, kazala je Kozličić.
Irina Kozličić ističe da su najteže situacije kada se dogode katastrofe poput one na Haitiju. Kako je došlo do urušavanja zemlje te se pitka voda onečistila. Iz Hrvatske je tada na Haiti otišla ekipa od pet članova, od kojih je prvi bio Tihomir Štrekelj iz Osijeka. Osim što je radio sanaciju vode, ostatak vremena je proveo u izvlačenju tijela iz ruševina, jer je on obučen i za spasioca. Situacija na Haitiju je još katastrofalna i sigurno, kako ističe Kozličić, neće biti riješena u sljedećih deset godina.
Širok spektar aktivnosti
– Kada dođeš negdje u misiju, radiš sve. Kada odradiš svoj dio posla, dakle, moj traje oko četiri sata dnevno, ostatak od 20 sati vremena provodiš u čišćenju ruševina, kuhaš, meteš, nekoliko sati spavaš, pružaš prvu pomoć, spajaš stanice, odnosno, što god treba, ističe Kozličić.
Kod nas u Hrvatskoj najveća je opasnost briga što će nam doći izvana, kao ovo što sada dolazi iz Mađarske, ističe Kozličić, dodajući kako u Hrvatskoj nema nekih velikih onečišćenja niti ih možemo imati jer su bazeni s opasnim tvarima u malobrojnim tvornicama koje se tim bave dodatno zaštićeni, a nada se da je to dovoljno.
– Hrvatska ima jako dobru vodu, pogotovo ovaj velebitsko-dinarski dio. Sada samo o nama ovisi hoćemo li to uništiti ili ne, kaže Kozličić.
Krizni stožer Crvenog križa djeluje kao državni tim, svaka županija bi teoretski trebala imati osposobljen svoj tim, no Crveni križ u Hrvatskoj, kako ističe Kozličić, nije omiljen, a ljudima se teško odlučiti raditi nešto što nije plaćeno.
– Crveni križ ima široko područje djelovanja. Održavamo predavanja i radionice prevencije ovisnosti. Imamo i program protiv traffickinga i što se tiče Sigurne kuće. To radi Crveni križ u suradnji s policijom. Nismo mi jedina organizacija koja se bavi s tom problematikom, no drugi se puno više reklamiraju. Akcija dobrovoljnog darivanja krvi ne ide preko bolnice. Za to smo opet nadležni mi i to u cijelom svijetu, a malo to ljudi zna, kaže Kozličić, dodajući da je u Italiji organizacija Crvenog križa jaka toliko da u svim akcijama spašavanja uvijek oni sudjeluju te njihovi članovi imaju goleme povlastice na razini države, dok u Austriji Crveni križ drži Hitnu medicinsku pomoć, a za Srbiju je naglasila kako glasi za najjaču ekipu u svijetu po davanju prve pomoći.
Pohvalne su akcije solidarnosti zadarskih osnovnoškolaca, koji su nedavno prikupili određena sredstva za najpotrebitije obitelji, dok su učenici OŠ Zadarski otoci prikupljali i odjeću, hranu, higijenske potrepštine, igračke, ali i druge potrepštine za Sigurnu kuću u Zadru.