Desetak NUTS 3 regija – jamstvo ravnomjernog razvitka Hrvatske

Osijek, Zadar, Varaždin, Slavonski brod i moguće još koji grad, uz Zagreb, Split i Rijeku, trebaju postati središta ravnopravne razine, središta decentraliziranog i učinkovitog regionalnog razvoja da bi se, u desetak suvremenih europskih regija NUTS 3 razine, Hrvatskoj omogućio ravnomjeran prosperitet i postupno gospodarsko izjednačavanje na cijelom teritoriju, ističe prof.dr.sc. Damir Magaš
Teritorijalna organizacija na desetak regija NUTS 3 razine bila bi optimalan model kojim bi bio zajamčen ravnomjeran razvitak Hrvatske, ocijenio je prof. dr. sc. Damir Magaš s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru, navodeći da jedan od zaključaka 5. Hrvatskog geografskog kongresa, koji se na temu “Geografija u suvremenom društvu”  održavao u Osijeku između 5. i 8. listopada, uključuje očekivanja geografa da budu pozvani sudjelovati u radu tijela koje će osnovati Vlada u procesu donošenja odluka o regionalizaciji na NUTS3 razini.
Eurostat je, podsjetimo, prihvatio Hrvatsku kao regiju razine NUTS1, te Sjeverozapadnu Hrvatsku, Panonsku Hrvatsku i Jadransku Hrvatsku kao regije razreda NUTS2, dok, kako podsjeća Magaš, koji je na kongresu u Osijeku iznio podnesak na temu “Geografski aspekti nove regionalizacije Hrvatske”, “službeni dokumenti na razini države završavaju otprilike rečenicom da su županije hrvatske NUTS regije trećeg reda jer u prosjeku hrvatska županija ima oko 250.000 stanovnika”.
Skori ustroj Hrvatske na statističke regije, pri čemu regije razine NUTS3 trebaju brojiti između 150.000 i 800.000 stanovnika, provodi se radi ispunjavanja uvjeta za povlačenje sredstava iz europskih fondova u svrhu ravnomjernog razvoja prostora Europe.
Učiti na slovenskom primjeru
– Geografi očekuju priliku iznošenja argumenata na temu učinkovite decentralizacije Hrvatske kroz geografske, demografske i ekonomsko-geografske parametre, a mogu relevantno govoriti i o povijesno-zemljopisnim osnovama razvoja. Smatraju da bi u suvremenom društvu, s obzirom na znanja koja imaju o prostoru, o prirodnim i društvenim segmentima razvoja u prostoru, osim nastavničke uloge, trebalo osigurati i jaču ulogu kvalificiranih stručnjaka geografa kad su u pitanju regionalizacija, prostorno planiranje i drugi aspekti kao što su kartografija, posebice tematska, statistika, demografija, novinarstvo, turizam, topografija, toponomastika, zaštita okoliša, geostrategija, vojne potrebe i političko djelovanje, napominje Magaš navodeći da je kroz svoj podnesak, iznesen na kongresu u Osijeku, nastojao s geografskog motrišta razmotriti i pridonijeti poznavanju europske regionalizacije na primjeru Hrvatske, odnosno raspraviti sastavnice regionalizacije Hrvatske na tri NUTS stupnja, uvažavajući pritom suvremeni županijski teritorijalni ustroj.
 – Poznato je da će Hrvatska kao cjelina biti NUTS1 europska regija. Od 2007. i 2008. definirane su i tri NUTS 2 regije i u njima danas uspješno djeluju regionalne koordinacije i partnerska vijeća župana. Što se tiče te regionalizacije, i kod geografa je postignut konsenzus da ne bi trebalo previše lamentirati o drugim solucijama, jer je Eurostat ovaj ustroj već prihvatio i te su regije, veličine od 1,2 do 1,6 milijuna stanovnika s demografskog gledišta upravo idealne, ali isto tako u najvećoj mjeri i s geografskog, gospodarskog, prostornog i logističkog te su kompetentne natjecati se za europske fondove. Na NUTS 3 razini je najveći izazov teritorijalnog ustroja jer je to pitanje za sad riješeno tako da Hrvatska zadržava županijski ustroj i tu će, ukoliko se budu dosljedno primjenjivali europski kriteriji, biti potrebno učiniti određene pomake i prilagodbe. Kod većine novih članica EU ti su pomaci učinjeni pa su i Češka s 14 NUTS 3 regija, Slovačka s 9, Mađarska s 20, Rumunjska s oko35, Bugarska s oko 25, baltičke zemlje, Poljska, i brojne druge, sve prihvatile NUTS sustav treće razine i dosljedno mu se prilagodile, kao i starije članice poput Austrije ili Italije. Njihove regije NUTS 3  se stoga danas, i logistički, i gospodarski i brojem stanovnika, aktiviraju kao kompetentne europske regije u utakmici za sredstva. Slovenija nije našla snage do sada optimalno definirati odgovarajući broj regija trećeg reda, još zadržava 12 takozvanih podregija i dio njih nije u mogućnosti zadovoljiti kriterije EU u natjecanjima za sredstva, a tako nešto bi se moglo dogoditi manjim hrvatskim županijama. Naime, zbog premale demografske mase, ponekad nerazvijenosti, gospodarske ili logističke, teško da bi neke mogle same, bez udruživanja, zadovoljiti kriterije i plasirati potrebnu dokumentaciju. Čini se da Europa nije u tom pogledu rigorozna i državama ostavlja na volju hoće li se prilagoditi tom sustavu regionalizacije, ali ostaje otvoreno hoće li županija, ukoliko ne zadovoljava demografski kriterij NUTS 3 regije, moći samostalno aplicirati za sredstva. Kao i Slovenija, i Hrvatska će trebati riješiti to pitanje, a geografi su, i ja osobno, razmotrili potencijalnu regionalizaciju Hrvatske na najviše desetak regija u rasponu od optimalnih osam ili devet do dvanaest. S desetak regija sa što ujednačenijim brojem stanovnika, pri čemu bi sve imale iznad 200.000 stanovnika, a u prosjeku preko 400.000, i odgovarajućim središtima imali bismo ozbiljne regionalne komplekse razine NUTS3, napominje Magaš.
O regionalizaciji nakon izbora
Zadarska županija ne spada, doduše, u one koje bi izostanak odgovarajuće regionalizacije na NUTS3 razini mogao diskvalificirati pri natječajima za sredstva europskih fondova.
– Zadarska županija prema novom popisu stanovništva ima preko 170.000 stanovnika, ima funkcionalno i demografski značajno središte s preko 70.000 stanovnika, i zadovoljava kriterije NUTS3 regije, a dosadašnje iskustvo pokazuje da ima i odgovarajuće gospodarstvo i logistiku koji to mogu iznjedriti. To u neku ruku pokazuje, primjerice uspješno proveden Regionalni operativni plan (ROP) Zadarske i Šibensko-kninske županije kojeg je znatno financirala EU. Županije koje s postojećim znatnim osobitostima u snazi njihovih središta, gospodarstvu, geostrateškim, prometnim i drugim značajkama zadovoljavaju te kriterije su Grad Zagreb, Zagrebačka, Primorsko-goranska, Splitsko-dalmatinska, Osječko-baranjska, Zadarska, Varaždinska, Brodsko-posavska, Vukovarsko-srijemska, Istarska i Sisačko-moslavačka. Ujedno, 10 je županija koje ne zadovoljavaju brojem stanovnika, koji i dalje kod većine opada, premalene su za NUTS3 razinu. Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska, Bjelovarsko-bilogorska, Koprivničko-križevačka, Međimurska, Krapinsko-zagorska, Karlovačka, Ličko-senjska, Šibensko-kninska i Dubrovačko-neretvanska imaju čak manje od 130.000. stanovnika, neke i ispod 100.000 stanovnika i ne zadovoljavaju demografski kriterij. Preporuka je da se stoga županije objedinjuju u veće cjeline, brojem stanovnika što ujednačenije. Već je ranije bilo riječi, pa i od predstavnika većeg broja političkih stranaka, o tome da je potreban učinkovitiji teritorijalni ustroj sa stvarnim učincima decentralizacije. Iako to uopće ne mora do kraja zadirati u postojeći sustav županija, ta tema nije probitačna u izborno vrijeme, ali sigurno će o tome doskora ponovno biti riječi, kazao je Magaš napominjući da diferencijacija Hrvatske u desetak upravno-teritorijalnih cjelina uostalom i nije nova.
EU neće forsirati
– Između 1989. i 1992. postojao je koncept ustroja Hrvatske u desetak do dvanaest županija. Ipak, snagom pojedinih stranaka, lobija, lokalnog gospodarstva ili slično, i neki manji gradovi su postali središta županija i tako se došlo do 20 županija. Argumenti geografa tada nisu bili dosljedno uvaženi. Između koncepta od dvadeset županija plus Grad Zagreb, s obzirom na centralizaciju i koncentraciju kapitala i moći u glavnom gradu i razmjerno slabe županije, i druge krajnosti – ustroja na četiri ili pet regija gdje bi se decentralizacija svela na četiri ili pet novih „centralizacija”, treba pronaći mjeru, mehanizme i model optimalne regionalizacije koja će alimentirati čitav hrvatski prostor, sve gradove koji su funkcijama, gospodarstvom, prometom, bazom i nadgradnjom, brojem stanovnika izrasli, te se prirodno prepoznaju kao opremljena regionalna središta, prvenstveno primjerice Osijek, Zadar, Varaždin, Slavonski brod i moguće još koji, uz Zagreb, Split i Rijeku. Tih 8 do 10 gradova trebaju postati središta ravnopravne razine, središta decentraliziranog i učinkovitog regionalnog razvoja da bi se, u desetak suvremenih europskih regija NUTS 3 razine, Hrvatskoj omogućio ravnomjeran prosperitet i postupno gospodarsko izjednačavanje na cijelom teritoriju. One bi sve imale za to snage, mogle bi zadovoljiti sve tražene parametre od strane EU, a sada prema mnogim pokazateljima neke županije tu snagu nemaju. Europska tijela, zacijelo, kao ni kod Slovenije, neće ništa forsirati. Kako će se, međutim, u danom trenutku postaviti fondovi u odnosu na prostornu cjelinu koja traži sredstva, a ne udovoljava prihvaćenim mjerilima, teško je kalkulirati, ali dobro bi bilo da budemo spremni i da kroz ovih godinu i osam mjeseci do ulaska u EU i to pitanje razriješimo, savjetuje Magaš.

 GEOGRAFIJA JE IZGUBILA MJESTO KOJE JOJ PRIPADA

– U prostornom planiranju geografi jesu prisutni, premda u vrlo maloj mjeri, ali ne i izjednačeni s pojedinim strukama i stoga je na 5. geografskom kongresu zaključeno da se od nadležnih tijela zatraži da se struke kompetentne za prostorno planiranje; arhitekti, geografi, građevinari, prometaši, ekonomisti, sociolozi i drugi izjednače. U odredbama pravilnika iz 2009. godine koji tretira ovu djelatnost izričito stoji da odgovorni voditelji poslova prostornog uređenje i voditelji ustanova mogu biti samo ovlašteni arhitekti, a to je nešto novo što prije nije postojalo i geografska struka je protiv toga. Osobno sam, radeći u nekadašnjem Zavodu za urbanizam, vodio izradu pojedinih prostornih planova, osobito planova višeg reda, a to su tada bili regionalni, općinski ili prostorni planovi područja posebnih namjena kao što su parkovi prirode i nacionalni parkovi, a sada je ta mogućnost geografskoj i drugim strukama oduzeta. Kod arhitekata se traži polaganje stručnih ispita dok ih osobe drugih struka ne polažu i mogu ostati samo suradnici, praktički bez mogućnosti napredovanja. Arhitekti su još od poslije II. svjetskog rata imali snažne katedre i udruge, a geografija, osnovna znanost o prostoru, izgubila je mjesto koje inače u svijetu ima. U prijašnjoj državi, razmjerno skromna katedra u Zagrebu nije mogla zadovoljiti niti potrebe za nastavnim kadrom, a prije trideset godina bio je ukinut i studij primijenjene geografije. Stručnjaci prostora nemaju stoga ulogu kao u razvijenom svijetu, pa čak ni kao u susjednoj Sloveniji. S tim u vezi je i zaključak da geografe treba jače uključiti i u izradu nacionalne infrastrukture prostornih podataka (NIPP) uz participaciju u radu Vijeća za NIPP. Ipak, to će se popraviti kada, na suvremenim katedrama u Zagrebu i Zadru bude iškolovano nekoliko naraštaja novih magistara, primjenjenih geografa, kao kompetentnih stručnjaka za geografske informatičke sustave, prostorno planiranje, kartografiju, zaključio je prof. dr. sc. Damir Magaš, dodajući da su geografi na kongresu u Osijeku izrazili zajednički stav o zadržavanju statusa geografije kao obveznog, a ne izbornog predmeta u osnovnim i srednjim školama.
– Stav je struke da se važnost tog obveznog predmeta, kroz kojeg se uči o obilježjima svijeta, domovine, regije, prostora uopće, kroz odabrane zemlje ili raznu prostornu problematiku, ne bi smjela degradirati, a danas ima naznaka da se uvrštava u izborne predmete u pojedinim srednjim školama, čak i gimnazijama, pri kreiranju njihovih programa, rekao je Magaš.