IVAN REPUŠIĆ Od dječaka na orguljama do svjetski traženog dirigenta

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin

Kada bi dvanaestogodišnji dječak sjeo iza orgulja crkve sv. Frane, iz glomaznog bi se instrumenta čula samo glazba pa bi se oni koji gledaju odozdo pitali ne sviraju li to možda orgulje same. Franjevci su talentiranom dječaku rado davali ključ do vrijednog instrumenta i puštali ga da svira znajući da će jednoga dana od njega nešto veliko biti. Nedavno je taj isti dječak, danas 36-godišnjak, imenovan generalnim direktorom Državne opere u Hannoveru, funkcija na koju stupa u sezoni 2016./2017.

Repušićeva biografija, od studentskih dana pa do danas, niz je impresivnih činjenica, a kao mladi dirigent ostvario je već toliko uspjeha da bi kad bi sutra prekinuo karijeru ostao upamćen kao jedan od velikih. Naravno, mestro o tome niti ne razmišlja, njegov plan je umjetnički rasti, bilo da ravna najvećim svjetskim orkestrima u najprestižnijim dvoranama ili nekim manjim orkestrom koji će tek postati velik.

Zadrani imaju tu sreću da nekoliko puta godišnje mogu gledati ovog virtuoza na djelu. Naime, posljednjih devet godina maestro Repušić vodi Zadarski komorni orkestar, koji bi pod njegovim vodstvom uskoro mogao prerasti i u simfonijski, a u Zadru je bio i prije svega tjedan dana dirigirajući na otvorenjem sezone 2014./2015. Zadarskog komornog orkestra. Uz nedavno imenovanje, i sve ostale njegove uspjehe, bila je to prilika da malo popričamo s maestrom.

Dirigent trči maraton

Prije šest godina u jednom intervjuu, kao odgovor na pitanje u kojoj opernoj kući biste željeli dirigirati, rekli ste da Vam je najvažnije dirigirati kako biste se mogli razviti u umjetničkom smislu, bez obzira do kud će to ići. Sada kada ste izabrani za generalnog direktora Državne opere u Hannoveru i dirigirali ste zaista brojnim svjetski priznatim orkestrima, kako biste danas odgovorili na pitanje?

- Osjećaj je jednak. Za sve ovo što se dogodilo, čovjek mora imati i malo sreće, ali, pored talenta, koji je temelj svega, najvažnije je raditi, konstantno izgrađivati sebe, napredovati. Jer, što više iskustva stječem u radu s velikim, uglednim orkestrima, pjevačima, to više sam svjestan da jako malo znam i da postoji još uvijek dug put koja mi omogućuje da se i dalje razvijam. Glazba nema kraja, morate biti svjesni da je u ovoj struci važno neprestano učenje, kontinuirani rad i stalno napredovanje. Više puta sam naznačio, dirigent ne smije trčati na dvjesto metara, nego maraton i što više iskustva stječe to više spoznaje glazbu. Moj cilj nijje doći do neke najveće opere, jer već sad, ovo što sam postigao, za mene je zaista dosta - ali to nije cilj. Cilj je što više prodrijeti u glazbu, ići što dublje. Učiti više o glazbi, proširivati svoj repertoar i živjeti život na taj način. Morate ipak imati na umu da ja nisam samo glazbenik, čovjek koji se isključivo bavi glazbom, da sam ja suprug i otac dvoje djece. To je prije svega najvažnija sastavnica moga života, glazba je dakako jako važna, ali se mora uklopiti u ovu prvu. Nije jednostavno, no nije ni nemoguće i za mene je jedino pravo.

Za Vas je u Hannoveru glasovalo preko osamdeset posto orkestra. To ipak govori nešto o dojmu koji ste ostavili kao prvi kapellmeister iste opere između 2010. i 2013. Je li uobičajeno da jedan stranac dođe na tako visoku funkciju i što mislite što je bilo presudno kod Vašeg izbora?

Želja više od 80 posto orkestra

- Što se tiče stranaca, nema tu ograničenja, prolazi kvaliteta. Procedura je takva da se intendantu ponude kandidati koje orkestar, zbor i solisti žele. Intendant također daje svoj prijedlog i na osnovu te liste odradi se glasovanje između desetak kandidata, pri čemu se odabere njih troje. Zatim se ponovno glasa i taj jedan kandidat je prijedlog od ansambla, što ne mora značiti da je to konačan odabir. Tad se tek ide u razgovor s intendantom, dogovora se o koncepciji programa, željama, modelu vođenja te kuće i slično. Zapravo, generalni direktor sudjeluje u najužem vodstvu same kuće, u kreiranju programa i ostalim najbitnijim sastavnicama kreiranja koncepta. Postotak orkestra koji je glasao za mene bio je velik i za mene je to čast, obveza, ali i velika odgovornost da se to ukazano povjerenje opravda i da se odgovorno shvati ta funkcija, koja je bitna ne samo za razvoj dirigenta, nego za razvoj cijele operne kuće. Ono što mi je također drago i što mi je bio jedan od faktora, zbog kojih sam lakše prihvatio to mjesto je da ipak poznajem te ljude u ansamblu i da ne startamo od početka, od samog upoznavanja i prilagođavanja, nego znamo odakle polazimo.

Jeste li čuli da je Zadru iz fondova Europske unije odobren projekt Kneževe palače te bi kroz dvije godine trebali biti gotovi radovi? Unutar Kneževe konačno bi trebala biti obnovljena i koncertna dvorana.

- Iz vaših usta u Božje uši. Za dvije godine, ako se to napravi, to je velika stvar. Dobila su se sredstva iz EU, što je jedini mogući način s obzirom na situaciju u zemlji i jedino logično rješenje i ja bih volio da taj vrlo ambiciozan plan u dvije godine bude realiziran. Samo, moram spomenuti članove Lions kluba koji su prikupili neka dodatna sredstva, što je manje važno, važno je da su ukazali na problem nepostojanja jednog prostora koji je itekako bitan za glazbeni život grada Zadra. Isto tako, morate znati da je to dvorana koja ima 100-150 mjesta i da je to dvorana koja ima limitiranu veličinu pozornice. Jedno tijelo kao što je Zadarski komorni orkestar može u njoj funkcionirati u maloj formi koncerta vrlo komornog tipa. To je hvalevrijedno i to je potrebno, ali to nije rješenje. Rješenje je gradnja jedne multimedijalne dvorane koja neće imati samo funkciju koncertne, već može biti i kongresna, i koja ima sva bitna akustična svojstva da se može nazvati koncertnom dvoranom. To bi bila dvorana, u kojoj će se moći održavati simfonijski ili komorni koncerti, pa i opere. U manjim gradovima, poput Zadra, koji nemaju koncertnu dvoranu, danas se gradi na takav način, jedan kompleks u kojem se sve tri forme: simfonijska, komorna i operna mogu zadovoljiti.

Zadar je i prije imao svoju operu, no to sad i nije toliko bitno, bitno je da imamo splitsku operu i da Zadrani vole gledati operu, ali da nisu u mogućnosti platiti i vratiti se istu večer u Split, a splitska opera može jednom do dvaput mjesečno gostovati u Zadru. To nisu preambiciozni planovi, fantazije i snovi, to je nešto što ovom gradu daje dodatni pečat, kao gradu kulture, i što on svojom tradicijom i razno raznim segmentima zaslužuje. Dokle god mogu, a bit će mi sve teže i teže, svakako ću nastojati pomoći da se ZKO održi. Prije svega i da, zajedno sa svim zadarskim snagama uključenim u glazbeni život, nastojmo ukazati gradskim ocima i svima koji su vezani uz taj segment da je Zadru to nužno. Znate kakva je Njemačka bila nakon 2. svjetskog rata, prah i pepeo. Prva institucija nakon rata u Mannheimu, bilo je operno kazalište. Dr. Oetker svoja ogromna sredstva od dobiti nije uložio u veliki trgovinski centar, nego je izgradio koncertnu salu u gradu Bielfeldu. Tvornica Heinz kečapi dala je izgraditi čuvenu koncertnu dvoranu Heinz hall u Pittsburghu. Postoje ljudi kojima je bitno i stalo da grad i njihova država prosperiraju u kulturnom smislu, jer kakav grad, kakva kultura, takva i država. Svaki koncert ZKO je pun, ljudi su to prepoznali i u tom smislu treba ići dalje.

cijeli razgovor u tiskanom izdanju

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno